Često se roditelji žale da dijete ne želi spavati i da im je to veliki problem. San je nužan za pravilan razvoj i treba razlikovati normalan san od sna koji odrasla osoba umjetno izaziva sugestivnim uspavljivanjem. Djeca su živahna bića i po prirodi nisu pospanci, a odrasli ih ponekad osuđuju da spavaju i više nego što je to potrebno, protiv zakona prirode, te na taj način izazivaju tjeskobu i hirovitost kod djece.
Danas većina male djece spava u kolijevkama ili dječjim krevetićima s rešetkama u kojima se osjećaju kao zatvorenici. Prema Montessori pedagogiji klasični dječji krevetić se treba ukinuti i zamijeniti ga vrlo niskim krevetom u razini tla ili samo običnim madracem tako da se i dijete koje puže može samo popeti ili sići kada to želi. Na takav način se smanjuju i mogućnosti ozljeda od padova iz kreveta.
Djetetu treba dopustiti da spava kad mu se spava, da se probudi onda kad se naspavalo i da se ustane onda kada to želi. Takav način pedagogije spavanja zahtjeva puno strpljenja i vremena, ali ga dijete vrlo brzo i bez poteškoća prihvati. Odrasla osoba treba prepoznati potrebe djeteta i pripremiti mu okolinu i uvjete za zadovoljenje tih potreba. Djeca imaju različite potrebe za snom te ih treba psihički pripremiti za taj proces. Potrebno je uvesti rituale koji prethode odlasku na spavanje. Sve aktivnosti se moraju odvijati sporo jer to stvara sigurnost i umiruje dijete. Pranje zubi, oblačenje pidžame, obavljanje nužde i odlazak u krevet uz tihi i kratki razgovor ( molitva ili uspavanka, želje za laku noć, poljubac, kratko maženje..). Dijete može, ako želi, ponijeti u krevet omiljenu igračku, dekicu, neku stvar koja mu je važna.
Odstupanja se događaju kada dijete postaje nesigurno zbog prisutnog straha. Strah od odvajanja, napuštanja, mraka.. Soba u kojoj dijete spava nikad ne smije biti u potpunom mraku jer se tad strahovi pojačavaju. Sobu je potrebno zamračiti vrlo malo, a kod noćnog spavanja dopustiti mali izvor svjetlosti koja daje mogućnost da dijete vidi okolinu oko sebe. Odrasli se ne bi trebali kretati po prostoru dok dijete pokušava zaspati. Dobro je zauzeti neko mjesto gdje će vas moći vidjeti iz kreveta. Postoji mogućnost da će vas dijete na neki način dozivati da budete uz njegovu postelju ili će jednostavno ustati i doći k vama. Ako ste sigurni da su sve djetetove fiziološke potrebe zadovoljene, vjerojatno želi samo vašu blizinu. U nekoliko riječi mu objasnite da ste tu, pomazite ga i nježno vratite u krevet. Budite i dalje u blizini. Ono samo želi vašu prisutnost i ljubav.
Nikada ne ostavljajte dijete da bespomoćno plače u svom krevetiću. Da, zaspat će nakon nekog vremena, ali ne zato što se „naučilo“ samo umiriti i uspavati nego od umora i iznemoglosti. Neće dugo biti mali i bespomoćni. Izdržite! Ljubav nema granice. Ljubavlju se dijete ne može razmaziti.
Vaša pitanja šaljite na pitanjazaklementinusuljug@narod.hr
* Klementina Šuljug je odgojiteljica s međunarodnom MEPI diplomom i 15 godina rada u Montessori vrtiću, a stručno se usavršavala po Montessori metodi za djecu s poteškoćama. Iza nje je dugogodišnji rad s djecom s poteškoćama. Ima međunarodnu diplomu za vjerski odgoj djece predškolske dobi po načelima Montessori pedagogije te je završila doškolovanje za župne suradnike i katehezu djece na KBF-u u Đakovu.
