More, pijesak, sol, suncobrani, kreme za sunčanje, plahutići, lopatice i kantice, školjke i morske alge, udice, ribe i luftići… plivanje i ronjenje u beskraj… čini se kao dobar recept za odmor duše i tijela. Uvijek privlači to ljeto, sunce, mirisi…
Ove godine provodimo malo drugačije ljeto. Jest da nedostaje ovo sve navedeno, al’ praznike smo započeli hodočašćem po Italiji. Ovu kolumnu vam pišem s autoputa od Pescare prema Bologni na nekih 37 stupnjeva. Danas nam je zadnji dan, nažalost… al’, kako se kaže, uvijek je odlično otići kada je na “tulumu” najbolje. Djecu treba upoznati s Bogom, na sve načine koji su nama roditeljima dostupni pa čak i ako se moramo odreći godišnjeg onakvog kakvog smo zamislili pusteći Boga da slaže slobodno vrijeme naše obitelji te da nas odveze u bespuća Italije govoreći nam upravo preko djece.
Išli smo na mjesta gdje djeci možemo posvjedočiti da je Krist uistinu uskrsnuo kako se ne bi kroz nekoliko godina sve pretvorilo u jednu legendu. Krist nije legenda niti je ikada bio. Sva čudesa koja smo obišli su uistinu čudesa dopuštena od Boga, a ne legende. Niti će ikada biti legende. Baš zato moramo voditi na takva mjesta, da upru svoj prst kao Toma, u rane Isusove. Da vide i osjete Krista. I da mogu pričati drugima o Njemu, a koji ga nisu upoznali.
Svetište euharistijskog čuda, svetog Mihaela Arkanđela, Padre Pija
Posjetili smo Santuario del Miracolo Eucaristico u Lancianu; svetište euharistijskog čuda gdje se već 12 stoljeća čuva prvo i najveće euharistijsko čudo. Znanstvenim analizama dokazano je da je meso zaista meso te da je krv zaista krv. Dokazano je da meso pripada ljudskoj vrsti i da se sastoji od mišićnog tkiva srca sa svim pripadajućim dijelovima koje strukturiraju srce. Ta hostija koja se pretvorila u pravo meso vidi se i danas, to vino koje se pretvorilo u krv vidi se i danas, našim očima, kao dokaz postojanja nadnaravnog, a sve to stojeći sva ova stoljeća u staklenoj čaši nepromijenjeno. Izniman fenomen.
Santuario di San Michele Arcangelo u Monte Sant’Angelo, jedina crkva u svijetu koja nije posvećena od ljudske ruke već od nebeske, samog arkanđela Mihaela. Molitva izmoljena tamo biti će uslišana.
I meni svetac nad svecima… posjetili smo i njega – kapucina, svećenika i sveca Padre Pia i pomolili se pored njegovog neraspadnutog tijela u San Giovanni Rotondo u Sanctuary of Saint Mary our Lady of Grace. Svako dijete bi trebalo biti svjesno njegovog postojanja, smisla za humor, trebali bi ih upoznati sa njegovim čudima ozdravljenja, ispovijedi, darovima spoznaje – nije živio tako davno. Mnogi od vas koji sada ovo čitaju bili su živi kad i on, mnogi su ga možda i vidjeli i sudjelovali na njegovim misama. Koja milost živjeti u ovim vremenima kada nam je sve tako lako dostupno; a sami se iznova preispitujemo gdje je Bog?
Naša djeca su potrebna takvih putovanja, iskustva, zajedništva i molitve kako bi spoznala Boga u svojim životima. Na stranu kantice i lopatice, to uvijek stignemo jer Bog nadoknadi sve kad ideš prema Njemu i vodiš svoju cijelu obitelj. Kako god da bilo i koliko god da teško bilo se uspinjat, hodat… za vrijeme toplotnog udara; je malo trpljenja za blagoslove koje smo stekli na ovom putu.
Bogu hvala i slava!
*Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
