Brojne građane u Hrvatskoj rastužila je, ali i razljutila vijest kako se među splitskom vrtićkom djecom proširio pogrdan izraz za siromašniju djecu – ”lidlići’. Vjerojatno ne treba pojašnjavati ovu okrutnu šalu, no napomenimo kako se izraz “lidlići” odnosi na djecu koja nose odjeću kupljenu u jednom poznatom trgovačkom lancu po povoljnim cijenama. U Studiju 4 na HRT-u o ovoj temi govorila je Ella Selak Bagarić, psihologinja Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba.
> Istraživanje potvrdilo: najviše nasilja na internetu zbog fizičkog izgleda i katoličke vjere
Ova je vijest izazvala buru negativnih komentara na društvenim mrežama, Selak Bagarić smatra da smo se opet zapetljali u zamku traženja krivca, a ne traženja rješenja i da bi svatko trebao preuzeti svoju odgovornost. “Većina građana komentira na način da su odgovorna djeca ili roditelji, no zapravo je odgovorno cijelo društvo jer ovo pokazuje kako i u kojim vrijednostima danas djeca žive i kako odrastaju”, rekla je.
Vezano za konkretnu situaciju, govorimo o vrtićkoj djeci, no nimalo ju ne iznenađuje ovakav vid komunikacije u tako ranoj dobi jer djeca prikazuju sliku društva u kojem odrastaju jer često nekritički ponove ono što su čuli ili ono što doživljavaju ili percipiraju u svojoj okolini. “Djeca u ovoj dobi uče putem modela, uče promatrajući i pokazuju nam ono što im društvo pokazuje da je danas bitno. Ova djeca sasvim sigurno nisu sama došla do zaključka da je imati nešto iz bilo kojeg trgovačkog centra manje novčane vrijednosti, oni su iz svoje okoline dobili poruku da to znači da manje vrijediš”, kazala je Selak Bagarić.
Smatra da je poražavajuće da trogodišnjaci nose preskupu, markiranu robu u vrtiću – glavna djelatnost djece je da se igraju. Slati dijete u vrtić s porukom ‘imaš skupu haljinicu, puno vrijedi , pa je čuvaj’ dijete ograničava u onome što mu je primarna zadaća u odrastanju i primarna zadaća u ovoj dobi – da se igra, da sklapa prijateljstva i da se uči socijalizirati i prihvaćati drugu djecu koja možda jesu različita, ali je to u redu ako se znaju zajedno igrati.
Nebrojeno puta čujemo – sve ide iz kuće, pa tako i u ovom slučaju možemo govoriti kako je sve stvar odgoja i kako su upravo roditelji odgovorni za takvo ponašanje. Selak Bagarić smatra da je odgovornost na roditeljima, vrtiću, cijelom društvu i medijima. Očito je nužno da moramo osvijestiti koliki je ovo problem i koliko je djeci danas teško odrastati s porukom ‘moram imati’ ili ‘moram sklapati prijateljstva prema tome kako je netko obučen’. Dodala je kako se sa sličnim stvarima susreću djeca u svakoj dobi.