Sjećate li se sijamskih blizanki Valentine i Kristine koje su 2019. uspješno razdvojili liječnici u KBC-u Rebro? Djevojčice su i dalje pravo čudo, kao i liječnici koji su izveli operaciju. Njihova majka Marija Tambolaš u razgovoru za Večernji list podijelila je detalje iz njihovog života. Prisjetila se i rođenja, ali i trenutka kada je saznala da nosi sijamske blizanke. Iako su joj liječnici savjetovali pobačaj, ova hrabra majka kaže da ni na trenutak nije dvojila.
Valentina i Kristina Tambolaš rođene su 16. siječnja 2019. – u 33. tjednu trudnoće. Bile su spojene donjim dijelom prsnog koša, zajedničkim crijevima i jetrom. Pothvat kojim su u proljeće iste godine uspješno razdvojene u KBC-u Rebro upisao je hrvatske liječnike u sam svjetski vrh medicine. Sestre danas imaju četiri i pol godine, a tko god ih upozna, u trenutku mu ukradu pažnju.
“Da, definitivno su ‘razmaženije’ od starije sestre i brata, Maje i Petra”, kaže u šali njihova majka Marija Tambolaš. Djevojčice su dugo bile u bolnici pa su im bake, djedovi, kao i ostatak obitelji poklanjali zaista puno pažnje kako bi nadoknadili propušteno vrijeme, kaže majka.
Čudo s Rebra
Kada je saznala da je trudna, Marija Tambolaš bila je mlada majka dvoje djece, a liječničke prognoze nisu bile obećavajuće. Da je slušala liječnike, prve hrvatske sijamske blizanke možda ne bi ni došle na svijet. No, ta hrabra žena nije dvojila, a njezine su djevojčice na koncu postale – čudo s Rebra. Mariji je danas 29 godina, teška je životna borba iza nje i supruga Petra, ali i neprocjenjivo iskustvo.
Možda će vas zanimati
Dr. Goluža se pita kako bi završile sijamske blizanke u kontekstu slučaju Čavajda: 'Vjerojatno s jednosmjernom kartom za Sloveniju!'
Goluža: Kako bi završile sijamske blizanke da su o njima odlučivali današnji samozvani stručnjaci, ideološki ostrašćeni aktivisti i politički manipulatori? Vjerojatno s jednosmjernom kartom za Sloveniju!
Odnos blizanki sa starijom sestrom i bratom je, kaže Marija, izmjenjiv tijekom dana.
“Malo se tuku, malo svađaju, malo viču, ali uglavnom se svi zajedno lijepo igraju. Složni su, iako se pet puta u danu posvađaju oko gluposti, no brzo se pomire i nastave igrati kao da se ništa nije dogodilo”, dodaje.
No, ističe i da Kristina i Valentina jedna drugu štite u bratsko-sestrinskim odnosima.
“Itekako! Ako su Ivan i Maja nešto skrivili, njih dvije će ih odmah izdati, a ako je jedna od njih dvije napravila nešto što nije smjela, nema šanse da će je ova druga otkriti. Jedna će drugoj oteti igračku, pa i počupat će se, ali na svoju seku blizanku ne daju. Imam dojam da su jedna drugoj odvjetnik. U situaciji u kojoj je Valentina sramežljivija, Kristina će za nju govoriti, objašnjavati, branit će je”, kaže Marija.
Ostale su samo lijepe uspomene
Iako su blizanke, djevojčice su karakterno dosta različite.
“Valentina je sramežljivija, povučenija, veća je maza, a Kristina je ratoborna, pričljivija, čak i kada prvi put nekoga vidi, treba joj pet minuta da počne komunicirati kao da se znaju oduvijek. Meni su one i fizički dvije različite osobe. Naravno, sličnost postoji, no nisu mi uopće identične, iako će drugi reći da nalikuju kao jaje jajetu. Mama je neprestano s njima pa vidi najsitnije različitosti”, objašnjava.
Djevojčice, inače, ne idu u vrtić, čuva ih majka, a već na jesen iduće godine kreću u – malu školu.
Vrijeme uistinu leti… Kada se osvrne pet godina unatrag i prisjeti trenutka kada je saznala da nosi sijamske blizanke, pa njihova rođenja, operacije i oporavka, našalit će se da je u tom razdoblju prilično ostarjela.
“Postaralo me užasno. Doslovno imam hrpu sijedih na glavi. Fizički je bilo čak podnošljivo, iako smo često putovali iz Slavonije u Zagreb, no psihički je bilo uistinu teško to podnijeti. Nekih se stvari danas ni ne sjećamo, valjda nam je mozak to potisnuo, nagon za preživljavanje odradio je svoje, ostale su nam samo lijepe uspomene. Kada se prisjećamo, naravno, sve oživi, ali to je prošlo, one su dobro i gledamo naprijed, u sretniju budućnost”, ističe majka.
Djevojčice su svjesne onoga što su proživjele
Djevojčice jako dobro shvaćaju što su proživjele, kaže Marija.
“Vjerujte mi – nisu malene, itekako shvaćaju. Otkad su postale svjesne sebe, gledaju svoj fotoalbum često i kad god to požele, a čim nam netko novi dođe u goste, pokazuju mu fotografije i objašnjavaju da su se njih dvije rodile skupa. Pokazuju gdje je kojoj bila infuzija, objašnjavaju što je senzor za ruku, da je to mjerilo kako srce kuca, znaju da im je tubus u ustima služio za disanje jer nisu mogle samostalno disati, svega su one toga svjesne. Iako, mislim da ne razumiju što znači biti povezan i kakvu su ozbiljnu operaciju proživjele, za to trebaju još malo porasti, ali one znaju da su se skupa rodile i dugo bile u bolnici”, ističe.
Na igralištu ih prijatelji znaju pitati otkuda im ožiljci.
“Onda bi im jedna od njih odgovorila: ‘To me doktor rezao da nisam više sa svojom sekom, da mogu sama hodati i jesti’. Objasnimo im sve na malo ljepši, dječji način i onda tu nema više pitanja”, ističe Marija.
Valentina je dugo bila u bolnici te je nosila stoma-vrećicu čak godinu i pol. To je onda izazvalo nadutost i nelagodu pa je bila povučenija. Ipak, za nju je tu bio njen “odvjetnik” – sestra.
Kad bi Valentinu netko pitao zašto ima tako napuhan trbuh, Kristina bi rekla: ‘Seka je puno jela i to tu mora biti da seku ne boli trbuh, nemojte pitati više!’ Vjerujemo da je taj naš pristup bolji nego da im nešto uljepšavamo jer možda u tom slučaju ne bi imale samopouzdanja danas-sutra, kad odrastu. Ovako znaju što se dogodilo i na to gledaju pozitivno”, objašnjava.
Liječnici su joj savjetovali pobačaj
Sijamske blizanke Valentina i Kristina na svijet su stigle gotovo dva mjeseca prerano pa su od mah nakon rođenja u KB-u Sveti Duh oživljavane i premještene na Rebro, gdje su održavane na životu s nezrelim plućima i crijevima. Okupljen je ubrzo tim od čak 23 člana koji je na KBC-u Zagreb radio zahvat razdvajanja. Povijesna je operacija trajala 15 sati, a sudjelovalo je u njoj 14 liječnika – kirurzi, plastični, abdominalni, kardijalni, anesteziolozi… Pothvat je zahtijevao detaljnu pripremu i razradu.
>Boris Beck: Roditelji sijamskih blizanki – odabrali su za svoje kćeri život
Kada su s mjesec i pol završile na operacijskom stolu, 2. ožujka, blizanke su bile stare svega šest tjedana i težile su, zajedno, tri i pol kilograma. Prema statistici, jedan par sijamskih blizanaca rađa se na svakih 250.000 porođaja, a od 40 do 60 posto njih su mrtvorođenčad. Češći su kod ženske nego kod muške djece. Uspješno je do danas razdvojeno između 200 i 300 takvih blizanaca u svijetu. Svjedoči to koliko je senzacionalan pothvat zagrebačkih liječnika.
Inače, da Marija nosi spojene bebe, prvi je vidio ginekolog Tvrtko Kovačević iz Virovitice, a on ju je, kaže, ohrabrio i davao nadu da će na koncu ipak sve biti dobro. Tjedan dana kasnije stigla je i potvrda. Liječnici su majci savjetovali da prekine trudnoću, no iako bi se nakon svakog povratka kući s pregleda isplakala, ona nikada nije dvojila što treba napraviti… Drukčiju si odluku, kaže, nikada ne bi oprostila. Blizanke su prvi put stigle doma u Bušetinu nadomak Virovitici 29. kolovoza 2019., četiri mjeseca nakon operacije.
Stariji brat i sestra morali su brže sazreti
Nije bilo opuštanja, na kontrole su morale ići svaka tri tjedna. Dok su malene bile u bolnici, obitelj Tambolaš obnovila je staru kuću u Bušetini, kupljenu još prije četiri godine, a Marija je položila i vozački ispit kako s mališanima ne bi morala više vlakom putovati na preglede u Zagreb, ali i da ne bi ovisila o vozačkoj pomoći rodbine i susjeda.
Nakon operacije razdvajanja djevojčice su prošle još nekoliko manjih zahvata, no nadaju se da operacije više neće biti potrebne. Ipak, to će se znati tek s vremenom i liječnici će odlučiti.
Kada su se Kristina i Valentina rodile, njihov brat Ivan imao je četiri godine, a seka Maja šest. Sazreli su puno brže nego što su trebali, svjesna je Marija.
“Fokus je tada jednostavno više bio na sekama, iako njih dvoje nikako nisu bili izolirani. Oboje ih doživljavam kao već odrasle ljude, zrelo se ponašaju i razmišljaju, jednostavno mi ne djeluju kao djeca. Vjerujem da ih je život natjerao da brže odrastu, ali nama je važno da nisu nizašto zakinuti”, ističe.
„Križ se uistinu isplatilo nositi“
S četvero djece u kući, u obitelji Tambolaš uvijek je veselo i živahno.
“Dani su nam zaista ispunjeni – igramo se, učimo, hranimo pure, kokoši, zečeve, što blizanke zaista obožavaju. Valentina jako voli i kuhati, rado mi pomaže praviti kolače ili ručak, ali u isto vrijeme voli se igrati liječnice, slušati srce kako kuca ili kako ‘bućkaju žabe u trbuhu’. Ne znam što će u njezinu životu prevagnuti, hoće li biti liječnica ili kuharica, ali strašno voli jesti, konstantno je gladna”, govori Marija.
Kaže kako ih ljudi i dalje prepoznaju na ulici, iako su mislili da će se priča brzo zaboraviti.
“Pitaju kako su djevojčice, komentiraju da su čudo i kakvo su čudo liječnici izveli. A to je istina, čudo su one, a čudo su i liječnici, valjda se netko gore pobrinuo da na koncu sve bude dobro. Koliko god smo veliki križ dobili, taj križ uistinu se isplatilo nositi, donio nam je pravo bogatstvo. Ponosni smo na sve četvero svoje djece. Kod nas su cijeli dan strka, dreka, pjesma, ples… Ivan i Maja otišli su baki na nekoliko dana da, kako oni kažu, odmore živce od seka, ali već su sutradan tri puta zvali da pitaju što rade, plaču li…”, zaključuje Marija.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
