Boris Beck: Roditelji sijamskih blizanki – odabrali su za svoje kćeri život

Boris Beck
Foto: Boris Beck

Dok hrvatski mediji oduševljeno izvješćuju o svjetskoj senzaciji, razdvajanju sijamskih blizanki na Rebru, i odaju zasluženu počast liječnicima – moglo vam je promaknuti da su liječnici skoro uništili taj uspjeh u začetku. Naime, kad su majci Mariji Tambolaš u trećem mjesecu trudnoće ginekolozi na ultrazvuku otkrili da su djeca spojena u maternici, prvo su je pitali hoće li ih zadržati, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo.

Roditeljima pobačaj nije bio opcija, što nisu svi ljudi u bijelim kutama shvaćali. Kada je Marija Tambolaš u listopadu prošle godine pala na trbuh i završila na promatranju u bolnici, jedan joj je liječnik rekao: “Gospođo, zašto ste odlučili tak šta rodit?” A vidi sada! Ono neizrecivo nešto, prikladno samo za to da se odstrani u tišini, pretvorilo se u prave male bebe, Kristinu i Valentinu, koje i roditelji i kirurzi ponosno pokazuju fotoreporterima.

Liječnik ima moć da izliječi i ubije, porodi ili pobaci, a upravo je ta moć liječnika u središtu javne rasprave dok se piše novi zakon o abortusu. Ovoga tjedna, tijekom obilježavanja Svjetskog dana priziva savjesti, Mato Palić, profesor na osječkom Pravnom fakultetu, ustvrdio je da pravo na priziv savjesti liječnika, prema ustavnim odredbama, ima prednost u odnosu na pravo žene na pobačaj. S takvim se mišljenjem ne slaže jedan drugi sveučilišni profesor, ginekolog Dubravko Lepušić, tvrdeći da u svakoj državnoj bolnici treba biti “dovoljno onih koji su spremni napraviti pobačaj kako bi ta usluga bila jednako dostupna svim pacijenticama” te da “tvrdnje da izvodeći pobačaj liječnik krši Hipokratovu zakletvu proizlaze iz bezobrazluka ili neznanja”.

U Hipokratovoj prisezi doista stoji da liječnik “neće dati ženi sredstvo za pobačaj ploda”, a također i da “neće nikome, makar ga za to i molio, dati smrtonosni otrov, niti će mu za nj dati savjet” – odnosno, stajalo je. Hipokratova zakletva, naime, nije više na snazi. Opća skupština Svjetskog liječničkog udruženja izglasala je 1948. u Ženevi modernu verziju liječničkih dužnosti koja je zadržala odredbe protiv eutanazije i pobačaja, a dodala osiguranja o ravnopravnosti pacijenata u pogledu vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list.

Ženevska deklaracija odonda se više puta mijenjala, i to tako da se pacijentima povećavala ravnopravnost, ali su im se smanjivala prava.

Takvo je reduciranje liječničkih obveza prema ljudskom životu u skladu sa širokom praksom pobačaja i sve širom praksom eutanazije.

Liječnički priziv savjesti velika je pljuska zakonodavcu. Jer, doista, kakva vam korist od najliberalnijeg zakona – a hrvatski zakon o pobačaju jedan je od najliberalnijih u svijetu – ako ga nema tko provoditi. Glasni zahtjevi da se osigura “izvršavanje usluge”, što je termin koji koristi i dr. Lepušić, upravo su ono za što se liberali ne bi smjeli zauzimati: prisilno “izvršavanje usluge” nije ništa drugo nego totalitarizam. Pozivi na zabranu priziva savjesti liječnicima, kakvi su učestali u Hrvatskoj, apsurdni su: nikome se ne može oduzeti pravo da ne provodi zakon koji smatra nemoralnim.

Priziv savjesti prirodno je pravo, a prirodno pravo uvijek ima prednost nad državnim, barem je tako smatrao Ciceron, tvrdeći da nepravedni zakoni nikoga ne obvezuju na posluh. Usporedbe sa zemljama poput Islanda nisu osobito korisne jer je tamo različiti mentalitet. Island je jedna od onih zemalja gdje je broj djece rođene s Downovim sindromom jednak nuli – sve ih pobace, pa bi tako pobacili i sijamske blizance. Na Islandu vam se ne može dogoditi da rodite “nešto takvo”.

Nije slučajno da se baš prirodno pravo primjenjuje na nešto tako prirodno kao što je začeće i porod. Prirodno je i da se svi vesele zbog dva spašena života, Valentine i Kristine. Svi? Ne baš svi. Zamislite kako je onim majkama i očevima koji su poslušali liječnike i odlučili da neće roditi “nešto takvo”, a sada gledaju živu i zdravu tuđu djecu, zaključuje Boris Beck u kolumni za Večernji list.

Kolumnu u cijelosti pročitajte na portalu Večernjeg lista.

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/Večernji list