Je li Vaše dijete pod pritiskom da mora jesti u vrtiću ili u školi? Evo u čemu je problem.
„Bravo! Počistio si svoj tanjur!”
„Moraš pojesti još tri zalogaja svoje zdrave hrane!”
„Ako danas budeš dobra, možemo jesti kekse!”
Zvuči poznato? Sve su to stvari koje djeca često čuju (možda ste ih kao dijete i Vi slušali). Za to zapravo postoji pojam: kontrolirajuće metode hranjenja (engl. controlling feeding practices, CFP), a uključuju vršenje pritiska na djecu kako bi jela zdravu hranu, ograničavanje nezdrave hrane, pohvale kada djeca „počiste“ svoje tanjure i nagrađivanje poslasticama kada pojedu zdravu hranu.
Ali čak i ako Vi ne vršite takav pritisak na svoju djecu, moguće je da to doživljavaju izvan kuće, primjerice u vrtiću ili u školi.
Prema istraživanju koje je objavio američki nutricionistički časopis Journal of the Academy of Nutrition and Dietetics, postoje dokazi da odgajatelji često koriste CFP za vrijeme obroka, iako nacionalne politike o dječjoj pretilosti preporučaju da ih se izbjegava. Starija djeca mogu doživjeti pritisak da jedu od nastavnika u školskoj kantini.
Ali ovakav pokušaj kontroliranja unosa hrane zapravo donosi suprotan učinak i povezuje se s povećanim unosom zaslađenih pića i grickalica u djece, kao i s povišenim rizikom od pretilosti. „Ako se djecu dovoljno često potiče da jedu kada nisu gladna, mogu izgubiti dodir sa signalima gladi i sitosti i postati skloni prejedanju,” kaže dr. Katja Rowell, specijalistica za dječju prehranu. „Smatram da su mnogi odrasli izgubili dodir s vlastitim znakovima gladi i sitosti i ne vjeruju da djeca mogu kontrolirati vlastitu prehranu. Treba se prisjetiti da samo dijete zna koliko je gladno. Neke dane može pojesti puno, druge manje.”
Prema novim istraživanjima, djeca dobivaju čak tri četvrtine svog dnevnog unosa hrane u programima cjelodnevne skrbi. Stoga metode hranjenja koje se ondje koriste mogu imati velik utjecaj na djecu.
Zašto dakle odgojitelji koriste CFP? Jer kratkoročno ima učinka. Mnogi također koriste ove metode za aktivnosti izvan obroka – primjerice, hranom nagrađuju odvikavanje od pelena. Neki su odgojitelji također rekli istraživačima da to čine jer se roditelji žale da njihova djeca ne jedu dovoljno dok su u vrtiću ili da su gladna kada dođu kući. „Kada je moja kći bila mala, morala sam imati „razgovor” s njezinim odgojiteljicama koje je nisu poticale da jede,” kaže dr. Rowell. „Sve su mi one rekle da ih većina roditelja moli da natjeraju djecu da jedu, čak se i pridružuju podmićivanju i nagrađivanju.” Dr. Rowell kaže kako bi škole i vrtići trebali imati jasnu politiku kojom osoblju nije dozvoljeno da prisiljava ili potiče djecu da jedu, kako bi se zaštitilo i odgojitelje i djecu te pomoglo educirati roditelje o tome da pritisak na djecu za vrijeme obroka nije dobar za njih.
Stručnjaci za prehranu kažu kako bi u vrtićima i školama trebalo koristiti zdrave metode hranjenja (HFP). To znači dopustiti djeci da odluče što i koliko će pojesti, davati primjer zdrave prehrane i intenzivno izlagati djecu novoj hrani bez pritiska. Istraživači kažu da se radi o razlici između toga da odgojiteljica kaže: „Budi hrabra i probaj malo ananasa!” i „Ovaj ananas je tako sladak i sočan! Bi li ga željela probati?” Ne čini se kao velik pomak, ali jest. „Nastavnici s kojima sam radila, kojima je bilo dozvoljeno da djeci daju podršku u prehrani i od kojih se nije očekivalo da vrše pritisak ili intervencije kod djece, prijavili su da je osjećaj bolji, da se poboljšao odnos s učenicima i da djeca bolje jedu i bolje se ponašaju,” kaže dr. Rowell. „Nije zabavno biti policajac za hranu, niti to pomaže djeci.”
Ako je Vaše dijete pod pritiskom za vrijeme obroka u vrtiću ili u školi, dr. Rowell preporuča da razgovarate s odgojiteljem ili nastavnikom.
*O autorici
Sally Kuzemchak, mag. nutr. registrirana je dijetetičarka i majka dvoje djece koja drži edukacije o prehrani i piše blog na web stranici Real Mom Nutrition. Autorica je knjige The Snacktivist’s Handbook: How to Change the Junk Food Snack Culture at School, in Sports, and at Camp—and Raise Healthier Snackers at Home. Također je surađivala na kuharici za užurbane obitelji Cooking Light Dinnertime Survival Guide. Možete je pratiti na Facebooku, Twitteru, Pinterestu i Instagramu. U slobodno vrijeme stavlja posuđe u perilicu i vadi ga kada je oprano. A onda stavlja novo.
Tekst se nastavlja ispod oglasa