Zašto Vaš mališan udara i grize?

Prirodno je brinuti se, ali opustite se: to je samo prolazna faza koju možete pomoći kontrolirati.

Je li Vaše dijete nasilnik?

Trogodišnji Karlo ponekad udari svog mlađeg brata Roka. To se može činiti kao nasilničko ponašanje – naposljetku, on je veliki dečko koji udara manje dijete. Srećom za Karla, njihova mama to vidi drugačije. „U ovoj dobi ne zna kako se drugačije izraziti, zato se brzo umiješam,” kaže Karlova i Rokova mama. „Objasnim da mi se to ne sviđa i da takvo ponašanje nije u redu.”
da
Ovo je ispravan stav. Iako mnogi roditelji djece koja udaraju, grizu ili pljuju paničare kada se njihov mališan ponaša nasilno, ne bi se trebali osjećati toliko loše. Tako malo dijete tehnički ne može biti nasilnik. Dvo- i trogodišnjaci ne razumiju još posve vlastite ili tuđe emocije, zato ne mogu namjerno povrijediti nečije osjećaje, kažu stručnjaci.

Mala djeca neprestano ispituju vezu između uzroka i posljedica – „Što će se dogoditi ako učinim ovo?” Također koriste jedina sredstva koja imaju. Kako im nedostaje vještine da ono što žele dobiju na razuman način, mogu se ponašati napasno ili pretjerano prkosno.

Pa ipak, to ne znači da se možete opustiti i dozvoliti svome djetetu da bude zločesto. Ako se sada ne umiješate, Vaše bi dijete kada naraste moglo postati pravi nasilnik jer neće znati za drugi način izražavanja svojih potreba. Evo kako sada stati na kraj agresivnom ponašanju.

Što učiniti kada Vaše dijete grize ili udara druge?

Recite da je bilo dosta. Ako vidite da Vaše dijete nekoga udara, grize ili pljuje, odmah prekinite takvo ponašanje. Pokušajte govoriti mirno, ali ako dijete ne sluša, odvedite ga na stranu i recite: „Podivljao/la si. Moraš stati i smiriti se.“

Nemojte tražiti objašnjenje. Ako tražite od djeteta objašnjenje za nešto što je učinio ili učinila, time šaljete poruku da postoje situacije u kojima je u redu biti zločest. To ne znači da ne biste trebali tražiti uzrok. Ako je Vaš dječak povukao svoju prijateljicu za kosu jer mu je zauzela ljuljačku, pomozite im da se smjenjuju na ljuljački nakon što ste rješili problem navlačenja za kosu. To pokazuje djeci da žive u pravednom svijetu i da ćete, ako Vam kažu da je nešto nepravedno ili ih uznemiruje, Vi to pokušati popraviti.

Nastojte ne izgubiti kontrolu. Neka djeca vjeruju da je bilo kakva pozornost bolja od nikakve. Ako podivljate kada Vaše dijete učiniti nešto loše, ona bi mogla biti zaintrigirana („Opa, mama je poludjela!“), a to će joj dati poticaj da se opet ponaša zločesto.

Povežite postupke djeteta s osjećajima drugih ljudi. Mala djeca imaju ograničen osjećaj za to kako njihovo ponašanje utječe na druge. Vaše dijete mora znati kako se njegov prijatelj osjeća kada ga udari nogom. Recite mu: „Sašu je to boljelo i loše se osjećao.“ Recite mu da znate da je teško dijeliti, ali nije ispravno udariti nekoga nogom.

Pomozite svome djetetu da se smiri. Mala djeca mogu se uzrujati jednako kao i odrasli kada izgube kontrolu. Nakon kratke pauze sa smirivanje, razgovarajte sa svojim djetetom na utješan i suosjećajan način. Recite: „Znam da je grozan osjećaj tako se naljutiti i povrijediti nekoga.“ To pomaže djeci da razumiju vlastite emocije i nauče ih izreći.

Nemojte prisiljavati dijete da uključi druge. Ponekad se Vaše dijete može ponašati kao nasilnik tako da isključuje drugu djecu, ali to je zapravo normalan dio socijalnog razvoja. U maloj skupini, mališani stječu odobravanje svojih prijatelja kada kažu drugom djetetu da se ne može igrati. Isključujući nekoga, Vaše dijete drugoj djeci s kojom se igra poručuje: „Vi ste posebni“, kažu neki stručnjaci. Rješenje: Odaberite trenutak kada su Vaše dijete i njezina isključena prijateljica odvojene i dajte joj do znanja što se dogodilo – recite joj da nije lijepo nekoga isključiti.

Počnite poučavati vještine rješavanja problema. Učinite to zabavnim: Koristite igru zamišljanja kako biste pomogli svom djetetu načuliti pozitivne načine rješavanja zamršenih situacija. Možete se praviti da ste drugo dijete koje je uzelo omiljenu igračku Vašeg djeteta. Naučite ga kako da koristi riječi („To je moja igračka, molim te da mi je vratiš“), a ako to ne upali, recite mu da treba zamoliti nekog odraslog za pomoć. Odigrajte te scenarije često, tako da dijete upije lekciju. Samo nastavite pokušavati i uskoro ćete imati doista milo dijete.

Zašto mora reći da mu je žao?

Ako ste ikada vidjeli kako dijete s pola srca mrmlja „Žao mi je”, možda mislite da je besmisleno nagovoriti Vašeg mališana da se ispriča. Naposljetku, hoće li dijete u toj dobi zaista misliti ono što kaže? Možda ne, ali čak i ako danas to ne misli, jednog dana će to misliti, zato je dobra ideja odmah početi vježbati. Vaše će dijete naučiti što doista znači kada ti je žao, kažu stručnjaci, stoga pomaže ako je rano potičete da to čini. Imajte suosjećanja: recite svome djetetu da znate koliko teško može biti reći „žao mi je” jer to znači da je učinila nešto loše. Objasnite joj da nije lijep osjećaj znati da si nekoga povrijedio, ali je važno da se tada ispričamo drugima.

Kada je Vaše dijete žrtva

Vjerojatno ste je primijetili na igralištu: odsutna mama koja, čini se, ne primjećuje da je njezino dijete upravo ugrizlo Vaše za ruku. Iako ne možete nekome govoriti kako da odgaja svoje dijete, možete navesti roditelja koji nije svjestan situacije da se umiješa, a da je ne napadnete.

Najprije jednostavno izložite problem: „Vaše je dijete upravo ugrizlo moju kćer. Možete li mi pomoći?“ Kada se djeca postupno smire, potaknite ih da neko vrijeme nešto rade odvojeno. Možete reći: „Da vidimo možete li napraviti mamama lijepe dvorce od pijeska.“ Ako djeca budu zaokupljena nečim zabavnim i pozitivnim, neće se tući.

A što ako to ne djeluje? Uvijek možete otići ako se osjećaji previše uzburkaju. Zaključak: Ako druga mama stvarno misli da nije neki problem ako njezino dijete grize druge, djeca se više ne bi trebala igrati zajedno. Ali u većini će slučajeva druga mama biti posramljena ponašanjem svog djeteta i potrudit će se reći mu da prestane.

*Napisala: Karen J. Bannan za časopis Parents