Trogodišnji rat između Rusije i Ukrajine sve se jasnije oblikuje kao rat iscrpljivanja – sukob u kojem nijedna strana ne uspijeva postići odlučujuću pobjedu, ali obje trpe goleme ljudske, materijalne i ekonomske gubitke. Umjesto munjevite vojne pobjede, rat se pretvorio u dugotrajnu i destruktivnu konfrontaciju, obilježenu sporim pomacima na bojišnici, velikim gubicima i sve većim unutarnjim pritiscima.
Iako Rusija i dalje ima inicijativu na nekim dijelovima bojišta, cijena tog napretka postaje sve viša, kako u ljudstvu, tako i u gospodarskoj i političkoj stabilnosti.
Iscrpljivanje ljudskih resursa i mobilizacija
Rusija se suočava s gubicima ljudstva koji prema zapadnim procjenama, uključujući izvještaje Pentagona i britanskog Ministarstva obrane, prelaze 300.000 poginulih i ranjenih, što predstavlja broj bez presedana u suvremenim sukobima.
Prema analizi američkog think tanka (CSIS) od početka 2024. do svibnja 2025. Rusija je pretrpjela goleme gubitke u ratu protiv Ukrajine. Procjenjuje se da je broj ruskih žrtava dosegao čak 950.000, uključujući do 250.000 poginulih. Ovi su gubici više nego pet puta veći od svih sovjetskih i ruskih gubitaka zajedno od kraja Drugog svjetskog rata do 2022. godine. A čak deset puta veći nego u čitavom ratu u Čečeniji i petnaest puta veći od rata u Afganistanu.
Osim ljudskih gubitaka, Rusija je od siječnja 2024. izgubila i ogromne količine vojne opreme. Riječ je o više od 1800 tenkova, 3100 borbenih vozila pješaštva, 300 samohodnih topničkih sustava i preko 1100 drugih oklopnih borbenih vozila. Omjer gubitaka u opremi u odnosu na Ukrajinu često je bio nepovoljan za Rusiju. U nekim razdobljima i do 5:1, što dodatno potvrđuje neučinkovitost njezine strategije.
>Gunter Verheugen: EU ima veće štete od svojih sankcija nego Rusija
Unatoč velikim gubicima Rusija je osvojila manje od 1 % ukrajinskog teritorija
Unatoč tim golemim ulaganjima u ljudstvu i tehnici, ruske snage su od početka 2024. napredovale vrlo sporo. U nekim sektorima fronta poput Harkiva prosječno samo 50 metara dnevno, a u Donjeckoj oblasti oko 135 metara dnevno. Do travnja 2025. Rusija je osvojila manje od 5000 četvornih kilometara, manje od 1 % ukrajinskog teritorija, što je neusporedivo s 120.000 km² koje je zauzela u prvim tjednima invazije 2022.
Ovakav razvoj situacije potvrđuje da se rat pretvorio u klasičan dugotrajni sukob iscrpljivanja. Rusija nastoji nadvladati Ukrajinu stalnim napadima, koristeći ljudske valove, slabo obučene vojnike i jeftinu tehnologiju poput dronova i tzv. ”jedrilica”, ali time ostvaruje tek simbolične pomake, uz ogroman trošak. Istovremeno, ukrajinska obrana – duboko ukopana, potpomognuta minskim poljima, rovovima, protutenkovskim preprekama i topništvom – nameće Moskovskim snagama visoke žrtve i usporava svaki napredak. Rusija mijenja velike količine opreme i ljudstva za tek nekoliko metara teritorija, a svaki ograničeni prodor traje tjednima ili mjesecima.
Unatoč industrijskoj nadmoći i sposobnosti mobilizacije većeg broja ljudi, Rusija se muči s održavanjem kvalitete svojih postrojbi, zbog gubitka iskusnih časnika, slabog morala i loše koordinacije. Ukupno, svi ovi faktori čine rat u Ukrajini za Rusiju dugotrajnom i skupom iscrpljujućom kampanjom koja sve teže opravdava političke ciljeve Kremlja.
>Zona smrti pod dronovima: Kako bespilotne letjelice utječu na rat Ukrajini?
Ekonomsko iscrpljivanje Rusije u ratu
Ekonomski rat iscrpljivanja između Rusije i Ukrajine odvija se paralelno s vojnim sukobom i sve više određuje ukupnu dinamiku rata. I Ukrajina i Rusija pokazuju znakove ekonomske iscrpljenosti. Prema analzi američkog think tanka Atlantic Council, nakon dvogodišnjeg rasta BDP-a od oko 4 %, 2025. se očekuje rast od samo 1,5 %, uz inflaciju od 10 %. Ruska središnja banka drži kamatnu stopu na vrlo visokoj razini od 21 posto i otvoreno priznaje da se zemlja nalazi u stagflaciji.
Veliki problem za rusko gospodarstvo je prekomjerno oslanjanje na vojnu potrošnju, koja za 2025. iznosi 170 milijardi dolara, što je 8 posto BDP-a. Međutim, ruska javnost sve više negoduje zbog tih rashoda. Za razliku od Ukrajine, gdje vojni izdaci iznose oko 100 milijardi dolara godišnje, odnosno čak 50 posto BDP-a (od čega 30 posto iz domaćeg proračuna), i gdje se rat vodi za opstanak države, ruski sustav troši goleme iznose koje djelomično, među ostalim, proguta i korupcija.
>Trump šalje Ukrajini Patriote, EU priprema 18. paket sankcija Rusiji
Zapadne sankcije imaju dugoročni učinak na rusku ekonomiju
Rusiju sve više pritišće i fiskalna kriza. Savezni rashodi u 2024. iznosili su 20 posto BDP-a, pri čemu 41 posto odlazi na vojsku i sigurnost. Proračunski deficit, koji iznosi oko 2 posto BDP-a, financiran je iz fonda nacionalne socijalne skrbi, ali će taj fond biti iscrpljen do kraja godine. To znači da će Rusija uskoro biti prisiljena rezati javne rashode za čak deset posto. Dodatni izazov predstavljaju niske cijene nafte, koje bi mogle pogoršati financijsku situaciju, iako bi geopolitičke krize, poput izraelskog napada na Iran, mogle povećati cijenu sirove nafte i privremeno pomoći Moskvi.
Prema izvješću paneuropskog think tanka ECFR, sankcije koje su Zapad i njegovi saveznici uveli Rusiji imaju snažan dugoročni učinak na rusku ekonomiju. Ove sankcije ograničavaju pristup ključnim tehnologijama, investicijama i globalnim tržištima, što rezultira stagnacijom ruskog BDP-a i gotovo potpunim usmjerenjem industrijske proizvodnje na vojne potrebe. Pored toga, veliki broj ruskih građana, procjenjuje se između 900.000 i 1.3 milijuna ljudi, emigrirao je od početka rata, što znatno smanjuje ljudski kapital i dugoročno narušava konkurentnost ruske ekonomije, te dodatno otežava obnovu i razvoj zemlje u budućnosti.
>Trump prijeti sankcijama Rusiji, Moskva analizira njegov teatralni ultimatum
Društveni zamor i ovisnost o vanjskim faktorima
U Rusiji, iako Kremlj održava svoju kontrolu kroz jaku unutarnju represiju, raste zabrinutost stručnjaka zbog dugoročnog učinka rata iscrpljivanja na društveni konsenzus i stabilnost vlasti. Prema analizi ECFR-a, ako se izgubi osjećaj svrhe rata među građanima, može doći do jačanja protivljenja režimu. Lokalni protesti, poput onih majki mobiliziranih vojnika, i povećani broj dezerterstva u ruskoj vojsci već pokazuju prve znakove ”pucanja”. Europski centar za vanjsku politiku upozorava da će se represija možda morati pojačati kako bi se održao autoritarni režim, no dugoročno, ova dinamika nije održiva bez političkih promjena.
Rusija, zbog međunarodne izolacije, pokušava ublažiti negativne efekte sankcija jačanjem veza s Kinom, Iranom i državama Globalnog juga, uključujući afričke zemlje. Međutim, kako potvrđuje analiza ECFR-a iz 2023. godine, ovaj pristup dolazi s gubitkom suverenosti i većom ovisnošću o tim partnerima, što ograničava mogućnosti Kremlja u donošenju samostalnih strateških odluka. Ta nova orijentacija dodatno komplicira unutarnju situaciju u Rusiji jer zahtijeva balansiranje između međunarodne suradnje i domaćih političkih interesa.
Rat iscrpljivanja između Rusije i Ukrajine duboko je utjecao na ljudske resurse, gospodarstva i političke sustave obje zemlje. Rusija trpi ogromne gubitke ljudstva i suočava se s dugoročnim ekonomskim i političkim pritiscima, premda ni Ukrajina ne posustaje za tim trendom. I Rusija i Ukrajina suočene su s izazovom održavanja unutarnje stabilnosti uz istovremenu ovisnost o stranoj pomoći, što otežava nastavak rata.
>Trump: Svaka zemlja koja se svrsta uz antiameričku politiku BRICS-a dobiva dodatnu carinu od 10%
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.