Ovih dana ulicama Njemačke, osobito kako se približavaju nacionalni izbori, valjaju se rijeke prosvjednika. Hamburg, Hannover, Bremen, Köln i desetine njemačkih gradova bili su preplavljeni prosvjednicima koji su nosili razne poruke i zastave, od crvenih do onih duginih boja. Jedna od najčešćih poruka bila je: ”Nećemo neonacizam na vlasti”.
Prosvjedi protiv AfD-a
Prosvjedi su usmjereni protiv AfD-a, političke stranke za koju glasa veliki broj konzertvativnih Nijemaca nezadovoljnih politikom ljevičarsko-liberalnih-zelenih vlada koje su dovele zemlji na rub propasti, u svakom smislu. U stranke koje su sudjelovale u propadanju Njemačke možemo pribrojiti i CDU, koji se jako daleko odmaknuo od politike svog utemeljitelja Konrada Adenauera ili još konzervativnijeg Franz Josepha Straussa iz bavarskog CSU-a.
Afd je druga najjača politička stranka u Njemačkoj.
Postulati demokracije određuju da bi se medijska i javna komunikacija trebala temeljiti na toj neospornoj činjenici. Ali Europa se odmakla od demokratskih načela, na što ju je vrlo jasno upozorio američki potpredsjednik Vance u Munchenu, gdje je zlokobna šutnja prisutne europske političke elite govorila više od tisuća riječi. Šok i nevjerica. Vanceov govor je uzdrmao sve, cijelu političku elitu Europe. Zatresao je temelje cijele Europe.
Ljevica na ulicama – ista scena već desetljećima
Prosvjedi su, u biti, dio predizborne kampanje ”mitinga”, koje predvode njemačke lijeve političke stranke i tzv. udruge civilnog društva sklone politikama otvorenih granica za imigrante, zelenim i klimatskim politikama, tzv. progresivnom liberalizmu (što god ta fraza značila) i sličnim vrijednostima koje su nametnute na dogmatski način. Tu su i dijelovi ljevičarskih sindikata, simpatizeri LGTB pokreta i rodnih ideologija, ljudi iz civilnog društva i brojni građani privučeni njihovim idejama.
I, naravno, najavljenim ”opasnostima” ako AfD pobijedi na izborima ili uđe u novu vladu. Tu su, uvijek prisutni, brojni članovi raznih radikalnih ljevičarskih Antifa grupacija koje se ističu ljevičarskim radikalizmom. Antifa pokret je vrlo snažan u Njemačkoj, a nerijetko i nasilan, što znaju i tajne službe u toj državi.
>Njemačka ekstremistička organizacija Antifa priprema se za nasilne napade
Ono što je zanimljivo da ljevičarski prosvjednici sada nemaju na nišanu samo AfD. U borbi protiv izmišljenog ”nacizma” u AfD-u, kao vječite toljage za udaranje Nijemaca po glavi slično toljagom ustaštva za Hrvate, njihova meta postaje i stranka Kršćansko-demokratske unije (CDU). Zašto? Da ne bi slučajno se usudili oformiti vladu s kojima bi trebali biti vrlo bliski po brojnim pitanjima. Lideri CDU-a su zbog toga doslovno prisiljeni svakodnevno izjavljivati da nikada neće surađivati s ”omraženim” AfD-om.
Uzbuna zbog zajedničke platforme CDU-a i AfD-a o imigraciji
Neposredni povod za ovo najnoviju uzbunu ljevičara bilo je nedavno glasanje u Bundestagu. Krajem siječnja šef CDU-a Friedrich Merz najavio je da želi oštriju migracijsku politiku. Najava je došla nakon posljednjeg napada nožem u Bavarskoj, gdje je jedan Afganistanac star 28 godina, nožem ubio dvogodišnje dijete i muškarca, te teže povrijedio još dvije osobe.
Afganistanac je napao grupu djece iz vrtića, a muškarac je nastradao kada je pokušao spriječiti napad. Počinitelj je u Njemačkoj živio u domu za azilante.
AfD je sa svoje strane najavila da je spremna podržati prijedlog demokršćana u Bundestagu, odnosno da je otvorena za suradnju.
Njemačka na udaru islamskog terorizma
Svi znaju da je Njemačka pod snažnim valom i udarom islamskog terorizma. Usprkos višegodišnjoj medijskoj šutnji i pokušajima prikrivanja da se na ulicama Njemačke njihovi građani osjećaju vrlo nesigurno, ljudi se znali i vidjeli što se događa na ulicama njemačkih gradova.
Iznenadni napadi noževima na ulicama i parkovima Njemačke, zalijetanja automobilima u gomile ljudi, vatreno oružje, seksualni napadi na Njemice postali su njemačka svakodnevnica.
I nije to nova stvar.
Prije devet godina, 2016. godine, 17-godišnji tražitelj azila izvadio je sjekiru i nož u vlaku u Bavarskoj uzvikujući ”Allahu ekber” počeo bosti i udarati putnike u vlaku. Teško je ozlijeđeno više osoba. Dva dana poslije toga sirijski tražitelj azila mačem je ubio na ulici trudnicu u Stuttgartu. Idućeg dana još jednom tražitelju azila iz Sirije, Mohammadu Daleelu, nije dopušten ulaz na glazbeni festival u Ansbachu u Bavarskoj jer nije imao kartu. Ali imao je bombu koju je na kraju detonirao ispred vinskog bara. (Douglas Murray: ”Čudna smrt Europe”, str. 201)
I tako unedogled.
Njemačka je postala mjesto straha i nesigurnosti.
Migrantski napadi
Tijekom prvog desetljeća 21. stoljeća problem seksualnih napada imigrantskih bandi na lokalne žene bio je otvorena tajna o kojoj nitko nije želio pričati. U Njemačkoj je broj seksualnih napada već od 2014. na žene i dječake jako rastao.
Među njima je bilo i silovanje 20-godišnje Njemice u Munchenu koje je počinio 30-godišnji tražitelj azila iz Somalije, silovanje 55-godišnje žene u Dresdenu koje je počinio 30-godišnji Marokanac, pokušaj silovanja 21-godišnje Njemice od strane tražitelja azila iz Senegala, silovanje 17-godišnje djevojke u Straubingu koje je počinio 21-godišnji tražitelj azila iz Iraka. (Douglas Murray: ”Čudna smrt Europe”, str. 206)
Ovi podaci su uzeti iz knjige ”Čudna smrt Europe” Douglasa Murraya, izdane 2017. godine. Od tada je nasilje imigrantskih bandi i radikalnog islamizma još evoluiralo. Knjiga je bestseller koji je u 2025. aktualniji nego kada je napisan, jer je Njemačka postala mjesto nesigurnog života.
Njemačke vlasti nisu mogle već tada zaustaviti brojna silovanja, ali niti prikriti izvještaje o silovanjima njemačkih žena i dječaka koje su počinile nedavno pridošle izbjeglice.
Na drugoj strani, u medijima je Merkelica dobivala pohvale i hvalospjeve za svoju imigrantsku politiku.
Podijeljena Njemačka
Deset godina kasnije, njemačko društvo je podijeljeno na one koji smatraju da se ilegalna imigracija i masovni dolazak stranaca mora zaustaviti, i na one koji smatraju da se takva politika treba nastaviti.
Ironično je da oni koji potiču ilegalne imigracije, uglavnom ljevica i zeleni, sa svim njenim negativnim posljedicama, nazivaju one koji žele mir i sigurnost na ulicama Njemačke – fašistima i nacistima. Stare su to i dobro poznate etikete koje izvrsno funkcioniraju i danas, 80 godina nakon završetka rata. Poznato je ovo jako dobro i Hrvatima.
Sada, pred izbore, oštrica ljevičarskog mača usmjerena je na CDU, koji se mora posipati pepelom i gotovo svakodnevno potvrđivati da neće ići u koalciju s AfD-om. Istine radi, ta koalicija bi bila puno prirodnije nego da CDU koalira s ljevičarskim strankama.
Prosvjednici u svojim izjavama stalno ponavljaju da su došli ”pokazati stav”, odnosno braniti demokraciju. Ostaje, međutim, nejasno je li ta demokracija koju navodno brane podrazumijeva i pravo na drugačije mišljenje? Je li demokracija izigravanje rezultata izbora demoniziranjem stranke i velikog broja građana koji su joj dali svoj glas?
Na djelu je neka vrsta jednoumne demokracije ili “svi protiv jednoga”, ako pogledamo demonizaciju AfD-a. I ne samo AfD, već mnogih političkih lidera ili stranaka diljem Europe, od Francuske do nedavno Rumunjske.
Ljevičarske udruge na državnom proračunu
Zanimljivo je da su neke od grupa koje su sudjelovale u organizaciji ovih prosvjeda do sada bile financirane iz sredstava državnih ili lokalnih proračuna, slično kao u Hrvatskoj. Brojni istraživači su pokazali da je preko različitih projekata za jačanje demokracije i borbu protiv tzv. ”desnog ekstremizma” državni novac odlazio u ruke brojnih ljevičarskih grupa. Ukratko, u Njemačkoj postoji čitava industrija koja živi od borbe protiv navodne desne opasnosti i od profesionalne ”obrane” demokracije.
Profesionalni branitelji ”demokracije” na račun novaca građana.
Tako da, ako je po njima, AfD nema nikakve šanse. A nismo sigurni da, kojim slučajem, AfD uspije pobijediti na izborima, da se ne bi dogodio ”rumunjski scenarij”.
Ali ima jedna kvaka.
SAD snažno podržava AfD
Njemačka je najvažnija država Europe i SAD to jako dobro znaju. Zbog toga SAD daju posebnu pažnju odnosima s Njemačkom.
Na nedavnoj inauguraciji američkog predsjednika Trumpa u Washingtonu kancelar Scholz nije bio prisutan, kao ni čelnik njemačke oporbe i mogući budući kancelar Friedrich Merz iz konzervativne Kršćansko-demokratske unije.
Ali bila je pozvana Alice Weidel, popularna čelnica AfD-a.
Weidel je poslala jaku delegaciju AfD-a od suvoditelja stranke Tina Chrupalle i Beatrix von Stroch, zamjenice predsjednice zastupnIčkog kluba AfD-a u Bundestagu. Alice Weidel ostala je u Njemačkoj kako bi se usredotočila na izbornu kampanju, unatoč tome što je također dobila pozivnicu.
To je bio jasan znak da nova američka admistracija ozbiljno računa s AfD-om kao poltičkim partnerom u Njemačkoj, te da politički dijele vrlo slične stavove. Nasuprot europskih i njemačkih papagajskih medija, te lijevih poltičkih stranaka pročitane isprazne retorike, SAD smatra da je AfD ozbiljna konzervativna stranka i poželjan politički partner.
Da bi to bilo što jasnije pobrinuo se Elon Musk, Trumpova desna ruka.
Nimalo slučajno, Musk se odlučio na politički šok napravivši intervju s Alice Weidel na svojoj platformi X. Intervju je imao milijunsku gledanost i bio je šok za europske političare.
Možda će vas zanimati
Musk intervjuirao čelnicu AfD-a: Mainstream mediji i političari optužili ga za 'miješanje u izbore'
Muskovo zalaganje za AfD je naišlo na oštre kritike njemačkih političkih stranaka. Uprava Bundestaga provjerava je li riječ o ilegalnom financiranju stranaka.
U intervjuu je Weidel iskazala bliskost s mnogim stavovima nove američke politike, te se vrlo jasno distancirala od bilo kakvog oblika nacizma, etikete koju joj daju politički protivnici i veliki broj medija, znajući koliko je efikasno političkog nepoželjnog protivnika prozvati nacistom ili fašistom.
Uostalom, to je tako još od Staljinovih ili Titovih vremena koji su uveli tu praksu etiketiranja fašizmom, u svojim jednoumnim totalitarnim društvima.
Izbori u Njemačkoj – SAD želi koaliciju CDU/AfD
Sigurno je da bi novoj američkoj administraciji na čelu s Trumpom odgovarao što bolji izborni rezultat AfD-a, pa čak i njihova apsolutna pobjeda.
Zbog toga je sigurno da SAD ima politički interes da u Njemačkoj, a onda i drugdje u Europi, na vlasti budu ljudi koji će provoditi demokratsku, librertijansku i konzervativnu politiku baziranu na slobodi govora, slobodnom poduzetništvu i smanjenju poreza. Ljudi koji će srušiti “neupitne” autokratske i gotovo totalitarne ideologije ljevičarsko-zelenih pokreta, koje su se mračno nadvile nad Njemačkom i Europom u 21. stoljeću, donoseći nemir, strepnju i strah u srca njenih građana.
Njemačka i Europa trebaju lidere koji će stari kontinent postaviti na one temelje na kojima je sagrađena. Sve se to može dogoditi, uz podršku nove politike SAD-a i usprkos jakim, uhljebljenim i milijunima eura financiranim lijevim političkim strankama, nevladinim udrugama i ”neovisnim’ medijima.
Rijeke ljudi se valjaju ulicama Njemačke uz galamu. Godinama na račun AfD-a, a sada i CDU-a, prijeteći da neće dozvoliti koaliciju dvije najjače stranke u Njemačkoj. Ali SAD-u je baš ta koalicija u interesu.
Moguće je da će prosvjednici biti iznenađeni nakon izbora u nedjelju.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.