Nedavni (ne)uspješni referendum o migrantskim kvotama u Mađarskoj jasno je razlučio europsku političku stvarnost. Usprkos likovanju „liberalnih“ i „lijevih“ medija o nedovoljnoj izlaznosti, treba istaći da je rezultat od 95 % glasača koji su pristupili referendumu protiv migrantskih kvota fenomenalan. U Mađarskoj se, zapravo, radi samo o opstrukciji referenduma onih glasača koji su za migrantske kvote, a koji nisu izašli na isti. Pošto uvijek postoji veliki broj ljudi od cca 20-25 % koje ne zanimaju niti izbori niti referendumi, pa na njih ni ne izlaze, te određeni broj koji tog dana ne može izaći, propast referenduma i službenu pobjedu Orbanove politike mogao je spriječiti samo neizlazak na referendum jer bi svaki izlazak iznad 50 % donio sigurnu pobjedu Orbanu i njegovoj politici.
To se i dogodilo. Ovako mađarski predsjednik nema legalitet, ali sa ovim rezultatima ima itekako veliki legitimitet.
Orbanu je ovaj rezultat vjetar u leđa!
Podsjetimo se našeg referenduma o pristupanju EU: izašlo je 43 % birača, a ZA je bilo 66 %. To je mnogo slabiji rezultat od ovog Orbanovog.
Pitanje je kako sve to može potencijalno djelovati na daljnji smjer EU? Koje su zapravo solucije za ustroj EU i kako se Hrvatska treba postaviti u tim datostima?
Solucija 1)
Za početak nužno je citirati misao pokojnog prvog predsjednika Hrvatske dr. Franje Tuđmana kao onoga koji je označio priželjkivani smjerokaz Hrvatske unutar EU u vrijeme za i nakon Domovinskog rata.
„Europska politika može biti svrhovita samo onda ako stvarno dovede do ostvarenja takve europske zajednice koja će se moći osloboditi nesnosna tutorstva jedne i druge velesile (op. SAD-a i Rusije) i postati samostalan čimbenik u međunarodnom životu. Takva zajednica može se u Europi ostvariti jedino kao savez država samostalnih europskih naroda koji bi zadržali svoju punu nacionalnu samobitnost, pravo na nezavisan unutarnji društveno-politički razvitak i na suverenost u međunarodnom životu. Stvarne izglede za uspjeh mogu imati samo one osnove europske politike koje će ići za tim da europska zajednica udruži materijalne i umne sile europskih naroda na temelju ideje aktivne koegzistencije i jedinstva raznolikosti“ (Franjo Tuđman).
Dvije su bitne i naglašene točke koje treba istaknuti u Tuđmanovim riječima:
1. Europa se treba osloboditi tutorstva SAD-a i Rusije i postati samostalan međunarodni čimbenik
2. Europa može opstati jedino kao savez država samostalnih europskih naroda
Što god bi dodali ovim Tuđmanovim riječima pokvarilo bi jasnoću i snagu njegovih riječi, te suštinu njegove misli.
Još 1999. na pogrebu predsjednika Tuđmana u Zagrebu, u funkciji predsjednika Vlade u mandatu 1998.-2002., Viktor Orban dao je naslutiti da je njegova politika nacionalne države unutar EU vrlo slična Tuđmanovoj.
Orbanove riječi o Tuđmanu, emitirane tada na HRT-u, glasile su „mnogo ste izgubili i ne samo vi. Cijela Srednja Europa izgubila je velikog vođu i sigurno je da ta regija (Srednja Europa op.) ne može biti stabilna bez vašeg predsjednika kao što je s njim… gubitak je velik“.
Izdvojiti ćemo samo nekoliko riječi iz ovih par Orbanovih rečenica, a koje se tiču naše domovine i opsjene galopirajuće detuđmanizacije: veliki gubitak, regija Srednja Europa (a nikakav Balkan), veliki vođa, stabilnost.
Dolazak narančaste koalicije sa SDP-om na vlast malo kasnije pokrenuo je suprotne procese balkanizacije, detuđmanizacije i destabilizacije Hrvatske, s tendencijom vraćanja Hrvatske iz Srednje Europe na prostor bivše Jugoslavije.
Vizionar Orban „prorekao“ je na Tuđmanovom pokopu što će se stvarno događati sljedećih 15 godina pod sljedećim vladama i predsjednicima Mesićem i Josipovićem, a što je Hrvatsku dovelo gotovo na rub propasti.
Zaključimo prvu slociju: politika Viktora Orbana prema EU jednaka je politici dr. Franje Tuđmana. EU je savez samostalnih europskih država bez nametanja tutorstva i patronizacije bilo koje države od strane „nadvlade EU“.
Solucija 2)
Europska Unija Angele Merkel i velikog broja europskih političara (osobito Zapadne Europe) izgleda puno drugačije. To se osobito očituje nakon referenduma u Velikoj Britaniji gdje su njezini građani odlučili na najdemokratskiji mogući način da žele izlazak iz EU. Nakon izlaska Velike Britanije i migrantske krize, glavni dvojac EU-a postaje njemačka kancelarka demokršćanka Angela Merkel i francuski predsjednik socijalist Francoise Hollande.
Oni vide smjer EU-a u smanjivanju nacionalnih i državnih suvereniteta i približavanju Europskoj uniji u neku vrstu čak federalističkog koncepta. Prema njihovim riječima i riječima mnogih visokih dužnosnika EU, u takvoj politici vide čak i jedinu mogućnost za spas Europske unije. Tome svjedoči i nedavna skandalozna izjava luxembourškog ministra Asselborna o nepodobnosti Mađarske Viktora Orbana i o mogućnosti izbacivanja iste iz EU! Podsjeća li vas ovaj govor na neke (ne)davne mediokritetske i prijeteće izjave iz Europe o „autoritarnom režimu Franje Tuđmana“? Vidi li se poveznica između djelovanja Viktora Orbana i Franje Tuđmana u jačanju nacionalnih suvereniteta vlastitih zemalja? Da, ona je upravo u tome što Orban u Mađarskoj čini ono što je Tuđman rekao, gore citirano, o poželjnom smjeru i sudbini EU.
Kako ističe prof. Phillipe Schmitter, Europska unija trenutačno nije ni federacija ni konfederacija, a ni država u suvremenom smislu tog pojma, nego je sustav višerazinske, policentrične vladavine, koji je u srži usmjeren na formiranje konsocijacijske (udružene) vladavine. Prema njemu, potreban je značajan događaj ili prijetnja održanju postojećih političkih entiteta kako bi se građani i političke elite potaknuli na akciju koja bi bila usmjerena na čvršće i dublje povezivanje. Za američki je federalizam ta prijetnja bila rascjepkanost američkih država okruženih moćnim kolonijalnim carstvima, a za europski integracijski (federalistički) proces danas bi mogla biti migrantska kriza ili teroristički napadi na europskom tlu. Zbog toga neki u ovim procesima vide veliku opasnost ne samo za građanske slobode, već i za suverenitete naroda EU.
Solucija 3)
Konačno, treća se opcija javila i realizirala u Velikoj Britaniji – izlazak iz EU. Mislimo da se izlazak Velike Britanije svima koji se imalo bave geopolitikom činio kao nemoguć, ali on se ipak dogodio. „Brexit“ se dogodio i sada se pokreće puno procesa koji su nepredvidljivi i kaotični, a koji će ponajviše zavisiti od ponašanja država poput Njemačke i Francuske s jedne strane i zemalja Višegradske grupe (osobito Poljske i Mađarske) koji ostaju jedina ozbiljna oporba ideji centralizacije ili „federalizacije“ EU nakon izlaska Britanije.
Kojim će putem EU i Plenkovićeva Hrvatska ostaje vidjeti u danima i godinama koji slijede, najvećim dijelom i zbog nepredvidivosti događanja na „starom kontinentu“. Migrantska kriza, rat u Ukrajini, stanje u Turskoj, terorizam, Velika Britanija, nestabilna Srbija i Republika Srpska mogu biti okidači (ne)željenih događanja koji će odrediti sudbinu europskih naroda i država.
Sigurno je da Hrvatska treba jasnu i koliko je moguće suverenu vanjsku politiku u kojoj će dominantnu ulogu imati oni koji su u stanju predvidjeti smjerove događanja i pragmatičnom politikom odvesti Hrvatsku putem njenog (međunarodnog) boljitka.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
