Brexit je postao zamorna priča za promatrače: Sve se vrti u krug, kao u filmu “Beskonačni dan”. I kad su svi iščekivali da se priča o Brexitu konačno završi, dobili smo još jednu odgodu.
Podsjetimo – nakon što su u Ujedinjenom kraljevstvu u lipnju 2016. građani glasovali, na iznenađenje euroestablishmenta, za izlazak iz EU s 52 naspram 48 posto i uz vrlo veliku izlaznost od 78 posto, nakon prvotne nevjerice EU je odlučila Englezima “za kaznu” što je moguće više otežati izlazak. Kako postoji vrlo razrađen mehanizam ulaska u EU, ali ne i izlaska iz nje, sve je bilo prepušteno dobroj volji pregovarača.
A stvari su dodatno zakomplicirale ostavke i promjene u samom Ujedinjenom kraljevstvu, gdje je došlo do sukoba i svađa unutar vladajuće Konzervativne stranke oko modaliteta Brexita, što je na kraju rezultiralo odlaskom pobornika Brexita Borisa Johnsona i dolaskom Therese May, prvotno protivnice Brexita, na mjesto premijerke. Da stvar bude kompliciranija, Sjeverna Irska i Škotska su većinom glasale za ostanak u EU, dok je Engleska glasala s preko 55 posto za Brexit.
Izjavivši da “Brexit znači Brexit”, May je po dolasku na vlast krajem 2016. potvrdila da će Britanija započeti formalni proces napuštanja EU do kraja ožujka 2017. To uključuje pokretanje članka 50. Lisabonskog ugovora EU. Sugerirala da će se odlučiti za “tvrdi” Brexit ako je to jedini način da se okonča slobodno kretanje ljudi između Velike Britanije i EU, što je i bio cilj Brexita: Naime, glavni sukob je izbio oko straha da Brexit zapravo neće biti Brexit, i da će se u EU pobrinuti da sve ostane po starom, a nakon pregovora Therese May i Bruxellesa ti strahovi su potvrđeni.
“Bez dogovora je bolje od lošeg dogovora”
Brexit je doveden u pitanje kada suci Visokog suda u Engleskoj donose odluku da je vladi potrebno odobrenje parlamenta prije nego što može pokrenuti članak 50. Parlamentu je tako sud dao mogućnost da zaustavi cijeli proces. Mediji u Engleskoj su tada suce opisali kao “neprijatelje naroda”. May je rekla da će Britanija napustiti jedinstveno tržište i odbaciti svaki sporazum koji ga ostavlja “pola, pola”, i da je izlazak bez dogovora bolji od lošeg dogovora.
Ona šalje pismo Bruxellesu službeno pokrećući članak 50., kojim se započinje s procesom napuštanja EU iz Ujedinjenog Kraljevstva. Taj potez daje Britaniji i EU-u dvije godine da pregovaraju o uvjetima razvoda – a te dvije godine su upravo istekle.
Čelnici EU reagiraju dva dana kasnije šaljući svoje uvjete: EU je inzistirala da Britanija i nakon izlaska mora poštivati sve trgovinske ugovore, da ne može sklapati bilateralne trgovinske ugovore s trećim zemljama, i usto mora platiti 38 milijardi eura u fondove EU. Građanima EU-a u Velikoj Britaniji bi se izdala boravišna dozvola i osiguralo da ne postoji fizička kopnena granica između Sjeverne Irske i Republike Irske, što je trn u oku protestantima u Sjevernoj Irskoj. Britanija je računala da su preostale članice EU podijeljene i loše pripremljene, ali je uskoro postalo očito da je obratno – da je Britanija podijeljena i loše pripremljena, a EU jedinstvena u nakani da kazni Britaniju.
Da stvar bude gora, May je raspisala opće izbore kako bi se ojačala njezina vlast, a desilo se suprotno od očekivanja – konzervativci su izgubili većinu u parlamentu. Demokratska unionistička stranka Sjeverne Irske (DUP), koja podržava “tvrdu” Brexit, sklapa sporazum s konzervativcima, dopuštajući da May ostane na vlasti. Ali njezina tanka većina znači da je već izmučen put do Brexita još teži, zbog spomenute irske granice zbog koje su unionisti nedavno srušili u Parlamentu verziju sporazuma o Brexitu koja je imala najviše izgleda za prolaz.
“Checkers plan”
Dvije godine nakon referenduma, i nakon višemjesečne borbe za vlast između “tvrdih” i “mekih” Brexitera u vladi, nakon brojnih ostavki ministara i izbora, May je svoju vladu iza kompromisnog sporazuma, nazvanog “Checkers” plan, koji bi ostavio Britaniju u bliskoj vezi s EU. Međutim, plan je za “Brexitere” premekan i previše na štetu Ujedinjenog kraljevstva, što je glavnog pregovarača o Brexitu Davida Davisa natjeralo da podnese ostavku dva dana kasnije. Europska komisija pak objavljuje dokument kojim se države članice pozivaju na ubrzanje priprema za Brexit “bez dogovora”. Položaj premijerke dodatno je oslabljen kada je njezin plan odbijen na neformalnom summitu u Salzburgu, a čelnici EU odbacili su njezine prijedloge kao neprihvatljive.
Epilog cijele priče, nakon što su u Parlamentu propali svi pokušaji da se pronađe modalitet Brexita koji bi većini zastupnika bio prihvatljiv, je da je EU pristala dati Velikoj Britaniji rok do 31. listopada 2019. godine za ratifikaciju sporazuma o izlasku. Međutim, postoje tri vrlo specifična uvjeta za ponudu koju je May na kraju prihvatila, vjerojatno po cijenu odlaska s premijerske funkcije.
Ako UK i EU ratificiraju sporazum o Brexitu prije 31. listopada, Ujedinjeno Kraljevstvo će napustiti EU prvog dana sljedećeg mjeseca. Ako Velika Britanija ne ratificira sporazum do 22. svibnja, mora sudjelovati na izborima za Europski parlament koji se održavaju između 23. i 26. svibnja, a to onda utječe na broj zastupnika u Europarlamentu: Bez Britanije, bit će ih 705, a s njom, 751. Isto tako, hrvatskih će zastupnika u Europarlamentu biti 11 dok je UK članica, ali 12 kad izađe. A 12. član Europarlamenta iz Hrvatske će biti izabran na predstojećim izborima, kao i ostali, ali će do finalizacije Brexita i odlaska britanskih europarlamentaraca biti na “klupi za rezerve”.
Ako Velika Britanija ne ispuni navedenu obvezu, ona će napustiti EU 1. lipnja ove godine, bez dogovora. U slučaju izlaska bez dogovora, Brexit ne utječe na institucionalni integritet EU-a. O budućim odnosima između Ujedinjenog Kraljevstva i EU će se, u toj varijanti, pregovarati tek nakon izlaska Velike Britanije iz EU-a.
Samozaštita EU od Brexita
EU zapravo želi izbjeći scenarij izlaska UK iz EU bez dogovora, čak i ako je spremna za to. EU nije htjela popustiti u pregovorima, i nametnula je ponižavajuće uvjete u nadi da će isposlovati drugi referendum, ili da će UK odustati od Brexita, što se nije dogodilo: U Britaniji obje stranke, i Konzervativci i Laburisti, zajedno s manjim strankama, nemaju nikakvih dvojbi oko toga da volju naroda na referendumu treba bespogovorno uvažavati.
Problem je za EU što je ona postala talac vlastite retorike o poštivanju ugovora. Ako Britanija izađe bez dogovora, države članice EU imat će nezavidan zadatak objašnjavati svojim biračima zašto nisu uspjele izbjeći teške posljedice Brexita – a one svakako neće biti beznačajne za EU. Uz Brexit bez dogovora, Unija jednostavno ne bi imala načina zaštititi svoje institucije i unutarnje procese od njegovih posljedica. I, usto, ne bi bilo rješenja za irsku granicu. Zato je EU morala pristati na produljenje koje je May zatražila: jednostavno, ispala bi nesposobna postići dogovor da nije i da je UK jednostavno izašla slobodna od bilo kakvih obveza spram EU. Ovako, nesposobni ispadaju Britanci, loptica je ponovo prebačena na njihovu stranu. Sama May je rekla da neće prihvatiti produljenje Brexita do iza lipnja, a sad je ipak prihvatila – što nju čini nevjerodostojnom i dovodi u pitanje i njeno mjesto premijerke.
Sabotaža EU iznutra
Neki konzervativni zastupnici u UK poput Jacob Rees-Mogga su već zatražili da u predstojećem periodu Britanija sabotira institucije EU iznutra i da i da oteža položaj EU koliko god je moguće blokirajući procese odlučivanja preko prava veta i drugih mogućnosti. Zato su države članice poručile Britaniji da se “suzdrži od bilo kakvih mjera koje bi mogle ugroziti postizanje ciljeva Unije, posebice kada sudjeluju u procesima donošenja odluka u Uniji”. Kako bi se ojačala takva zaštita , održat će se sastanci koji se odnose na budućnost EU na kojima neće biti UK. Takve mjere potvrđuju status Velike Britanije kao “države koja odlazi”. Rok do 31. listopada osigurava da Ujedinjeno Kraljevstvo neće biti uključeno u imenovanje novog predsjednika Komisije ili novog predsjednika Europskog vijeća.
No zauzeti jedinstven stav o Brexitu postaje sve teže za preostale članice EU, njih 27. One se moraju udružiti oko zajedničkog stajališta unatoč njihovim različitim nacionalnim interesima, ali te razlike u interesima su se pokazale kao problem na svakom izbijaju na svakom summitu EU. Francuski predsjednik Emmanuel Macron htio je kratko produljenje s jakim uvjetima kako bi potaknuo Britance na brzu ratifikaciju sporazuma o povlačenju. Njemačka kancelarka Angela Merkel bila je otvorena za dulje razdoblje do godinu dana kako bi se omogućilo dovoljno vremena za rješavanje domaće krize u Velikoj Britaniji i izbjegavanje niza kratkih produžetaka i hitnih summita.
Sad je ponovno na britanskoj premijerci i parlamentu pronaći način da izađu iz EU. Sporazum o povlačenju više nije otvoren za pregovore, novih pregovora neće biti. Može se izmijeniti samo neobvezujuća politička deklaracija u kojoj se navodi kako Velika Britanija i EU vide svoj budući odnos. Države članice sada očekuju od britanske vlade, Laburističke stranke i parlamenta da pronađu zajedničko stajalište o post-Brexit odnosima UK-EU.
EU je također signalizirala da će biti otvorena za ublažavanje nekih tvrdih stavova, uključujući mogućnost pristanka na stalnu carinsku uniju – ključnu točku u tekućim razgovorima između May i laburističke stranke. No tome se protive konzervativci.
EU27 je također priznala pravo Ujedinjenog Kraljevstva da opozove članak 50 u bilo kojem trenutku, ali iz njihove perspektive, Brexit je britanska kriza, ne kriza EU. Britanska politička klasa, kažu, je ta koja treba pronaći rješenje. Njima sad ne preostaje nego čekati kako će se Britanci izvući iz svega.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
