Nejednakosti u plaćama najizraženije su u Bugarskoj, Rumunjskoj i Letoniji, pokazalo je istraživanje Eurostata o primanjima među državama članicama Europske unije. Deset posto najslabije plaćenih radnika u tri spomenute zemlje zarađuje četiri puta manje od osoba koje se prema plaćama nalaze u top deset posto zaposlenika. Na drugom kraju su skandinavske zemlje, gdje je ta razlika jedan prema dva, gdje najbolje plaćeni radnik iz prve najslabije skupine zarađuje dva puta manje od najslabije plaćenog radnika u gornjem decilu.
Loše plaćen svaki 6. u EU
Kod nas je ta razlika jedan prema 3,3, identično kao u Nizozemskoj i Mađarskoj. Podaci se, inače, odnose na primanja u 2018. godini i prema njima tada je medijalna bruto plaća u Hrvatskoj bila 998 eura, u Danskoj nešto više od četiri tisuće eura, a u Njemačkoj malo manje od 2900 eura, Irskoj blago iznad 3000 eura bruto, Italiji 2100 eura, Francuskoj nadomak 2400 eura, a u Austriji 2600 eura. Slovenija je za to vrijeme imala 1400 bruto srednje plaće, od koje se oduzimaju porezi i doprinosi, ovisno o nacionalnim poreznim stopama. U bruto iznos uključen je prekovremeni rad, premije za smjene te razni dodaci i bonusi. Iznosi prosječnih neto plaća na razini EU statistički se ne prate, prenosi Večernji list.
Hrvatska blaže oporezuje primanja zaposlenih od većine zapadnoeuropskih država, gdje su uz obvezne doprinose uglavnom prisutne i progresivne stope oporezivanja. To je cijena visokih socijalnih prava i sigurnosti koju građani imaju bilo da je riječ o mirovini, liječenju ili socijalnim naknadama. Pokazalo se da je najveća razlika između srednjih i najviših plaća u Bugarskoj i Portugalu, s omjerom od 2,5, što znači da je 10% najbolje plaćenih zaposlenika u Bugarskoj i Portugalu zarađivalo dva i pol puta više od srednje plaće. Te dvije zemlje slijede Rumunjska (s omjerom 2,4), Cipar (2,3), Luksemburg i Letonija (obje s omjerom 2,2), kao i Irska i Mađarska (obje s omjerom 2,1). Suprotno tome, Švedska (s omjerom 1,6), zatim Belgija, Finska i Danska (sve s omjerom 1,7) zabilježile su najmanje razlike.
Hrvatska je bliže tim državama s omjerom od 1,9, identično kao Njemačka, Francuska ili Austrija. Gornji, najbolje plaćeni radnici u Njemačkoj startaju, dakle, s od 5500 eura bruto mjesečno pa naviše, u skandinavskim zemljama i Austriji gornja desetina starta od 5000 eura bruto, Francuskoj 4600 eura… dok je u Hrvatskoj gornja desetina zaposlenih startala s primanjima višim od 1900 eura bruto. Financije i osiguranje te informacije i komunikacije nalaze se unutar EU među industrijama koje imaju najviše plaće. U Hrvatskoj su financijaši tek na trećem mjestu, iza sektora stručnih i tehničkih djelatnosti.
Na suprotnom kraju ljestvice, “usluge smještaja i usluživanja hrane” identificirane su kao najniže plaćena aktivnost gospodarstva u gotovo svim državama članicama, a u Hrvatskoj je to treća najslabije plaćena grana, nakon građevine i ostalih uslužnih djelatnosti. Gotovo svaki šesti zaposleni u EU nalazi se u skupini nisko plaćenih radnika, gdje je kao granica za slabo plaćene radnike postavljen iznos od dvije trećine nacionalne srednje bruto plaće. Prag koji određuje osobe s niskim nadnicama relativan je i specifičan za svaku državu članicu, nije isto biti slabo plaćen u Bugarskoj ili Belgiji, no pokazalo se da je 15 posto svih zaposlenih u EU bilo ispod te granice, i to 18 posto zaposlenih žena i 12 posto zaposlenih muškaraca.
Najveći je udio osoba s niskim nadnicama, gotovo svaka četvrta, u Letoniji, a najmanji u Švedskoj – samo 3,6 posto. Kod većine tranzicijskih zemalja udio slabo plaćenih radnika u ukupnom broju zaposlenih veći je od 20 posto, a među njima je i Njemačka, gdje svaki peti radnik zarađuje ispod 66 posto državnog medijana. U Hrvatskoj je takvih 18 posto.
Najviša satnica u Danskoj
Inače, srednja bruto cijena rada kreće se u omjeru od 1 prema 11 između najslabije i najbolje plaćene članice, no kad se taj iznos poravna s cijenama i paritetom kupovne moći, ta razlika pada na jedan prema četiri. Najviša srednja bruto satnica prema paritetu kupovne moći zabilježena je u Danskoj, ispred Njemačke, Belgije, Luksemburga, Švedske i Nizozemske. Na suprotnom kraju ljestvice najniža srednja bruto satnica je u Bugarskoj, zatim u Portugalu, Letoniji, Litvi, Mađarskoj i Rumunjskoj.
