Francuska se nakon najnovijih parlamentarnih izbora našla u neobičnoj situaciji, jer nitko nema dovoljnu većinu za uspostavu stabilne vlasti.
Nasuprot očekivanjima, stranka Nacionalno okupljanje nije osvojila apsolutnu većinu, štoviše, nakon drugog kruga pala je na treće mjesto.
>Iznenađujuća pobjeda ljevice na izborima u Francuskoj: Slave razbijajući i paleći
Najveći broj zastupnika, 182, imat će krajnja ljevica, okupljena u koaliciju pod nazivom Nova narodna fronta. Drugi je liberalni savez predsjednika Emmanuela Macrona sa 168 zastupnika, a na trećem je mjestu Nacionalno okupljanje sa 143 osvojena zastupnička mjesta.
U francuskom parlamentu, koji broji ukupno 577 zastupnika, 46 mjesta imat će Republikanci, a ostalima će pripasti 38 mjesta.
Francuska u situaciji u kojoj nitko nema većinu
Time je formiranje vlade zasad neizvjesno, jer svaki od tri glavna politička tabora isključuje mogućnost suradnje s drugima.
>Izbori u Francuskoj: Prema prvim procjenama ljevica osvaja najviše mjesta
Predsjednik vlade Gabriel Attal ponudio je ostavku predsjedniku države Macronu, koji ju je odbio zatraživši od njega da “zasad” ostane na dužnosti. Razlog tome je zabrinutost za stabilnost političkog sustava zbog neizvjesnosti usljed odnosa snaga u parlamentu.
Macron je raspisao izvanredne parlamentarne izbore nakon nedavnih izbora za Europski parlament, na kojima je njegov liberalni savez doživio katastrofalan poraz.
Taj se trend nastavio i u prvom krugu parlamentarnih izbora, gdje je većinu glasova odnijelo Nacionalno okupljanje s tendencijom osvajanja apsolutne većine.
Međutim, to se nije dogodilo, što više, odnos snaga se preokrenuo i Nacionalno okupljanje naposlijetku je završilo na trećem mjestu.
Snažna mobilizacija birača, ali bez konkretnog učinka
Jedan od razloga toga preokreta mogla bi biti i snažna mobilizacija birača koju je pokrenuo sam Macron zajedno s ljevicom, sve s ciljem da se po svaku cijenu onemogući uspjeh Nacionalnog okupljanja.
To mu je i pošlo za rukom, ali cijenu će platiti u vidu neizvjesnosti glede većine i, kako stvari stoje u ovom trenutku, teških izgleda za sastavljanje vlade.
U jednomu je Macron bio uspješan, izlaznost je bila oko 59 posto, što je rekordni broj još od 1981. godine.
>Francuska nakon velike pobjede Le Pen: Macron protiv volje građana; zaziva građanski rat
Svojevrsnu pirovu pobjedu odnio je i u pokušaju ujedinjenja inače potpuno razjedinjene ljevice. Ujedinio ju je, ali sad je ujedinjena i protiv njega.
Francuska, kao i Velika Britanija, ima većinski izborni sustav. Svaka izborna jedinica bira po jednog zastupnika. Za razliku od Velike Britanije, u Francuskoj je za izbor potrebna apsolutna većina, a u jedinicama u kojima se to ne dogodi u prvom krugu, bira se u drugom.
Predsjednička demokracija s većinskim izbornim sustavom
Dio kandidata već je u prvom krugu ostvario apsolutnu većinu i taj je krug bio veliki uspjeh za Nacionalno okupljanje. Sve je ukazivalo na to da je ta stranka na pragu apsolutne većine. U tom slučaju, Nacionalno okupljanje osnovalo bi vladu, a Macron bi bio prisiljen na kohabitaciju.
Francuska je predsjednička demokracija, što znači da, za razliku od parlamentarnih demokracija, zakonodavnu vlast čine parlament i predsjednik, slično kao i u Sjedinjenim Državama.
Rezultat toga je i da su političke stranke u sjeni predsjednika i da ne predstavljaju u prvom redu dugoročna politička okupljališta, stoga su ponekad kratkog vijeka.
Francuska vlada je ovisna o predsjedniku
Vlada u Francuskoj ne ovisi o parlamentu, nego o predsjedniku. Točnije, više ovisi o predsjedniku, budući parlament ipak na neki način odlučuje o njihovoj sudbini.
Vladu imenuje predsjednik i ona ostaje na dužnosti dok ne podnese ostavku. Trajanje mandata vlade u Francuskoj nije određeno zakonom, odnosno, njezin je mandat uvijek ovisan o odnosu snaga. Uloga parlamenta u tome je što može izglasovati nepovjerenje vladi. U tom slučaju ona mora podnijeti ostavku.
>La Croix: 62% muslimana glasalo za ekstremno lijevu i propalestinsku stranku Nepokorena Francuska
Sukladno zakonu, predsjednik ne može smijeniti vladu ako ona ne podnese ostavku. To se međutim dosad pokazalo tek kao formalna odredba, jer vlada podnosi ostavku uvijek kad predsjednik smatra da je to potrebno.
Ponuđena ostavka predsjednika vlade Attala također je formalni čin, jer vlada uvijek podnosi ostavku dan nakon parlamentarnih izbora.
Macron, političar bez profila
Stil vladanja predsjednika Macrona odgovara slici političara bez profila. Macron je tipični izdanak francuskog političkog establishmenta, bez jasne idejne orijentacije, spreman na suradnju sa svakim tko ne remeti ustaljeni red stvari.
Usljed toga, goruća pitanja poput sve snažnije polarizacije društva uglavnom kao posljedica useljavanja, i dalje se zaoštravaju. Osim toga, Macron se poput većine europskih čelnika pokazuje nezainteresiranim za suočavanje s izazovima vezane za transparentnost, legitimnost i učinkovitost političkih sustava.
Nacionalno okupljanje kao odgovor na nezainteresiranost elita za goruće probleme
U tom političkom okruženju izraslo je Nacionalno okupljanje Marine Le Pen i otkrilo da trećina francuskih građana želi temeljito pospremanje društva. Međutim, drugi krug izbora pokazao je da su interesne mreže na svim razinama društva previše jake da bi u ovom trenutku dopustile radikalnije promjene.
Trenutačni rezultat toga je svojevrsna pat pozicija s tri ključna igrača u toj šahovskoj igri, ljevica, Macronovi liberali i Nacionalno okupljanje. Pristajanje jednog od njih na suradnju s drugima značio bi odustajanje od vlastitih političkih ciljeva.
U ovom trenutku možda je najizglednije da ljevica i Macron postignu neku vrstu dogovora. Moguća su i neka druga, proceduralna rješenja, ali ona zasad nisu ni u sferi nagađanja.
Ljevica je relativnu pobjedu proslavila neredima, uličnim nasiljem i sukobima s policijom, upravo na način kako je i prosvjedovala zbog pobjede Nacionalnog okupljanja u prvom krugu. Zasad međutim nije jasno tko bi trebao slaviti, a tko prosvjedovati. U svakom slučaju, Francuskoj predstoji uzbudljivo poslijeizborno razdoblje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
