Oštar je ovoga tjedna bio Manfred Weber, predsjednik Europske pučke stranke (EPP) na plenarnoj sjednici Europskoga parlamenta kada je na dnevni red došla rasprava o europskom Novom paktu o migracijama i azilu.
Uslijed novog vala ilegalnih migracija koji je zahvatio Europsku uniju ne treba čuditi da se to pitanje ponovno našlo u fokusu žustrih političkih rasprava i podjela u Europskom parlamentu i Europskoj uniji u cjelini. Weber je u svojem izlaganju kazao kako krijumčari ljudi ne mogu odlučivati o tome tko će ući u EU.
Optužio je i socijaldemokrate za licemjerje jer su njihove aktualne i prijašnje vlade u Španjolskoj, Danskoj i Finskoj izgradile najčvršće žičane vanjske granice, premda se socijaldemokrati u Parlamentu konstantnim pozivanjem na europske vrijednosti zagovaraju politiku nužnosti davanja azila svim migrantima koji to zatraže.
Njemačka plaća prijevoz migranata preko Sredozemlja
Predsjednik europskih pučana optužio je i Vladu Savezne Republike Njemačke iz koje i sam dolazi, a koja obilato plaća udruge civilnog društva koje zbrinjavaju migrante koji u čamcima prelaze Sredozemno more s jedne strane, a s druge pak strane ista Vlada Italiji, na čiji teritorij migranti na koncu dolaze, odbija popustiti po pitanju uvođenja načela solidarnosti u Novi pakt o migracijama i azilu.
>Europska unija postigla s Tunisom dogovor o migrantima
I doista, premda je svim političkim dionicima unutar Europske unije stalo do toga da se Novi pakt o migracijama i azilu donese prije raspuštanja Europskog parlamenta na proljeće iduće godine, njemački socijaldemokratski kancelar Olaf Scholz najprije je stopirao prijedlog odredbe Novoga pakta koja određuje da se u kriznim situacijama velikog prilijeva migranata može drastično ograničiti broj azilanata koje država mora primiti te da se u tom slučaju mogu sniziti i standardi smještaja koji su države dužne osigurati azilantima.
No, iako je na tu odredbu koja bi trebala obeshrabriti masovne zahtjeve za dodjelom azila u EU, Scholz na kraju pristao uspjevši preglasati svoje koalicijske partnere Zelene, do novog je neslaganja u pregovorima došlo je jer se talijanska konzervativna predsjednica Vlade i predsjednica Europskih konzervativaca i reformista (ECR) Giorgia Meloni žestoko usprotivila njemačkom financiranju udruga civilnog društva.
One pomažu migrantima prijeći Sredozemno more ustvrdivši da te udruge zapravo potiču migrante na masovni dolazak u Italiju na čije obale trenutno stiže najveći broj novih migranata, od početka godine njih čak 130 000.
Koji je interes Njemačke? Solidarnost na kušnji
Hoće li njemačka Vlada na koncu staviti zajednički europski interes ispred financijskih interesa tek dviju udruga civilnog društva koje organiziraju prijevoz preko Mediterana, za sada ostaje nepoznanica, no činjenica je da će sama Njemačka od donošenje Novoga pakta najviše profitirati budući da će pakt uključivati i mehanizam solidarnosti prema kojem će se azilanti koji se prime u EU biti razmjerno raspoređivani po državama članicama ili će iste biti primorane plaćati njihovo zbrinjavanje.
Mehanizmu solidarnosti, a time i cijelom novom paktu od početka se protivi Mađarska, ali i Poljska u kojoj je na vlasti Pravo i Pravda koja je članica ECR-a premijerke Meloni. Štoviše, u Poljskoj će se zajedno s parlamentarnim izborima ovoga mjeseca održati i referendum na kojem će se Poljaci, između ostalog, izjašnjavati i o pitanju: „Jeste li za primanje tisuća ilegalnih imigranata iz Afrike i s Bliskog Istoka, u skladu sa sustavom prisilne relokacije koji nameće europska birokracija?”.
Europska ljevica tobože za očuvanje europskih vrijednosti
Očigledno je dakle da se europska ljevica u nedostatku iznalaženja kvalitetnih rješenja ponovno tobože bori protiv ksenofobije i rasizma, a navodno za očuvanje europskih vrijednosti, potpuno previđajući nužnost osiguravanja sigurnosti građana, opasnost od terorizma i niz drugih izazova koje donose nekontrolirane ilegalne migracije.
>Orbán: Lampedusa pokazuje da Europa ima posla s pravom ‘osvajačkom vojskom’ migranata
S druge strane vidimo da niti unutar iste političke obitelji na desnici ne postoji suglasje oko odnosa prema migracijama jer je talijanskim konzervativcima interes osigurati pomoć Europe u zbrinjavanju tako velikog broja izbjeglica, dok poljski vladajući konzervativci ne žele imati previše udjela u politikama migracija budući da nisu ciljana zemlja useljenja i tek su posredno i u manjoj mjeri tranzitna zemlja migranata.
Weberova retorika pak ne treba čuditi. Tijekom proteklog mandata Europskog parlamenta postao je upečatljiv sve veći jaz između socijaldemokrata i demokrašćana koji su do sada mogli paktirati donoseći srednjostrujačke kompromisne politike, no sada se ljevica sve više približila stavovima Zelenih, a demokršćani sugovornika sve češće pronalaze na desnom dijelu spekta što je vidljivo i u jasnoj Weberovoj podršci zahtjevima talijanske predsjednice Vlade Meloni.
Migrantska politika u središtu kampanje za europske izbore
Migrantska će politika svakako biti jedna od ključnih tema nadolazeće kampanje za izbore za Europski parlament, a možda će odlučiti i o sastavu novog saziva Parlamenta, a onda posredno i Europske komisije.
Rastući trend rasta popularnosti ECR-a čije članice osim vlasti u Poljskoj i Italiji, obnašaju vlast ili su dio vladajuće koalicije u nizu drugih zemalja poput Češke, Finske i Švedske, vjerojatno će značiti i rast njihove grupacije unutar Europskog parlamenta.
Iz hrvatske je perspektive važno naglasiti da još uvijek nismo sigurni kojem će klubu pripadati Most i Domovinski poket ako njihovi predstavnici budu izabrani u Europski parlament. Očekuje se da će Most vjerojatnije sa svojim koalicijskim partnerom Suverenistima činiti dio ECR-a, dok nam za Domovinski pokret ostaje samo nagađati hoće li se prikloniti ECR-u ili će se pridružiti također desnoj opciji Identit i demokracija (ID) kojoj okosnicu čine Alternativa za Njemačku (AfD) i Nacionalno okupljanje Marine LePen.
>Šola: Europa se svima podala za sitan novac. I Kataru, i Maroku, i Rusiji, i Kini
Hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu iz redova Hrvatske demokratske zajednice Karlo Ressler i predsjednik europskih pučana Manfred Weber u lipnju su ove godine u Večernjem listu objavili tekst „Što nas kao Europljane povezuje i vodi kao naš moralni kompas?“ u kojem su istaknuli važnost očuvanja svijesti o utemeljenju Europe na kršćanskim korijenima te su naglasili važnost demokršćanskih politika za prošlost, ali i budućnost Europe.
U tekstu su, među ostalim, poručili: „Sljedeće su godine odlučujuće za europsko demokršćanstvo.“ U odlučujućoj godini pred nama Europa će birati novi saziv Europskog parlamenta, koji će birati novu Europsku komisiju.
Nesporno je da će stoga nadolazeće godine biti odlučujuće kako za europsko demokršćanstvo tako i za europski konzervativizam, no kakva će biti kvaliteta novoga odnosa snaga za sada možemo samo prognozirati.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
