Krvavi sukob Izraela i Palestinaca znak je i Europi: Raznolikost nije snaga

Dok traje krvavi obračun između Izraelaca i Palestinaca mnogi u svijetu svrstavaju se na jednu ili drugu stranu, ali taj sukob sadrži i poruku europskim čelnicima da raznolikost nije snaga, piše John Cody u komentaru za Remix.

Ovaj kao i mnogi drugi sukobi tijekom ljudske povijesti zorno pokazuju, unatoč svim iluzijama, promidžbi i mantrama u zapadnoj javnosti, da je raznolikost plodno tlo za sukobe. Kao što je to vidljivo u Europi, raznolikost je dovela do političke polarizacije, gubitka identiteta i velikih sigurnosnih i društvenih prijetnji.

U mnogim zemljama to je tijekom povijesti dovodilo do ratova i propasti.

Raznolikost nije kohezijska snaga

Raznolikošću se može donekle upravljati. Primjerice, židovska država Izrael ima raznoliko židovsko stanovništvo, ali ga objedinjuje zajednički židovski identitet. Izrael nije nasumična mješavina različitih kultura bez ujedinjujuće snage, ali njegov odnos s Palestincima sasvim sigurno nisu izvor snage.

>Migranti diljem Europe slave napad na Izrael: Kliču Hamasu, vlada euforija

Sasvim suprotno, Izrael upravo pokreće veliku osvetničku operaciju za smrt stotina svojih građana i vojnika. Izraelski general Ghasan Alyan poručio je Hamasu da je “otvorio vrata pakla”.

Izraelski ministar obrane Yoav Gallant naredio je “potpunu opsadu” Gaze u kojoj živi 2,3 milijuna ljudi: “Neće biti struje, hrane, goriva. Borimo se protiv ljudskih životinja i postupit ćemo u skladu s time”, kazao je.

U skladu s time, izraelski ministar energetike Israel Katz je hitni prekid opskrbe Gaze vodom iz Izraela.

Raznolikost kao sadržaj neprestane propagande

U međuvremenu, Hamas je pozvao na sveti rat i najavio kako bi se sve “arapske i islamske nacije” trebale uključiti u bitku.

Teško je pritom prihvatiti neprestanu propagandu koja se zalaže za raznolikost u svemu, od zapadnjačkih dječjih knjiga do televizijskih oglasa, svi prikazuju široki etnički spektar, svi su nasmiješeni i drže se za ruke.

Hamas jedini problem, izraelske obavještajne službe vide sigurnosnu prijetnju i u 1,6 milijuna Palestinaca u Izraelu, a otvoreno nasilje između njih i židovske većine uobičajena je svakodnevica u mnogim gradovima.

Čini se da je u Europi učinjen temeljit zaokret prema Izraelu, bez obzira na vladu Benjamina Netanyahua koju europski liberalni tisak rutinski naziva “krajnjom desnicom”.
Izrael ne uživa samo potpunu potporu vlade Viktora Orbána, već je i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen jasno dala do znanja na čijoj je strani.

Scholtz i Merkel na različitim stranama

Njemački kancelar Olaf Scholz, sa svoje strane, rekao je da je “nepokolebljivo na strani Izraela”.

To je u oštroj suprotnosti sa stajalištem Angele Merkel, koja je prije više od deset godina okrivila Netanyahua za nastavak izgradnje židovskih naselja.

>22. studenoga 2005. Angela Merkel postala njemačka kancelarka – njena katostrofalna politika dolazi na naplatu

The Guardian je tada izvijestio: “Izraelski premijer nazvao je Merkel u ponedjeljak kako bi rekao da je razočaran što je Njemačka glasovala za rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a na koju je SAD stavio veto i kojom se osuđuje naseljavanje”.

Haaretz je naveo tvrdnju njemačkog dužnosnika da je Merkel bila bijesna. “Kako se usuđujete?” rekla je. “Razočarali ste nas. Niste napravili ni jedan korak za unapređenje mira.”

Susretljivi prema Izraelu, ali promiču raznolikost

Scholz i von der Leyen zauzeli su susretljivije stajalište prema Izraelu od mnogih vodećih europskih političara iz prošlosti, ali i oni su ti isti koji promiču “raznolikost” koja može dovesti samo do sukoba, a možda jednog dana čak i građanskog rata u Europi.

Napetost među suprotstavljenim skupinama može postojati desetljećima ili čak stoljećima prije nego što dođe do izbijanja otvorenih neprijateljstava. Sirija je još očiti primjer.

EU diljem Europe pokušava izgraditi upravo Siriju i Izrael, uvozeći stanovništvo koje je često neprijateljski raspoloženo prema svojim novim domaćinima.

Čak i u samoj Europi, kulturološke i etničke razlike u prošlosti su dovele do ratova, koji tinjaju u različitim područjima do danas, ponajviše na Balkanu.

Etnička pripadnost i rasa kao crta podjele

Koliko god to bilo neugodno, etnička pripadnost i rasa također služe kao crta podjele. Europa je imala dovoljno problema sa svojim podjelama i bez uvoza stranih kultura potpuno različitih od europskih normi. Ipak, inicijativa prisilne raznolikosti očito se mora nastaviti nesmanjenom brzinom.

>Dr. sc. Mađarević: Migranti su namjerno usmjeravani prema Europi s ciljem da se geopolitički, društveno i ekonomski oslabi

Oni koji ponavljaju mantru da je “raznolikost snaga” uvijek su ponavljali tu frazu više kao slogan, slijepo slijedeći taj smjer bez konteksta ili sadržaja. Ččesto ne primjenjuju taj slogan ni u vlastitom životu, što se vidi po tome gdje šalju djecu u školu i gdje odlučuju živjeti.

Pripadnici srednje struje svjesni su sve veće napetosti i podjela povezanih s pitanjima identiteta i raznolikosti. Prošlog je tjedna šef diplomacije EU-a Josep Borrell izjavio: “Migracije potiču podjele u Europskoj uniji. To bi mogao biti rastakajući potencijal u Europskoj uniji.”

Proturječni Borrell

Borrell je, međutim, poznat po “pogrešnom govoru” o takvim stvarima, a prošle je godine sam sebi skočio u usta komentarima o tome kako vidi Europu.

“Europa je vrt. Izgradili smo vrt. Sve funkcionira. To je najbolja kombinacija političke slobode, gospodarskog prosperiteta i socijalne kohezije koju je čovječanstvo uspjelo izgraditi, sve tri stvari”, rekao je.

A onda je izjavio: “Ostatak svijeta nije baš vrt. Većina ostatka svijeta je džungla, a džungla bi mogla napasti vrt”.

Osuđuju barbarstva u svijetu, ali ne i u svojoj kući

Europljani nekad mogu priznati istinu, ali za razliku od Izraela, čini se da su nemoćni zaustaviti beskrajnu migraciju koju aktivno potiču. Mnogi od tih istih europskih političara koji osuđuju barbarstvo, ubojstava i silovanja Hamasa, rijetko spominju ubojstva i silovanja koja su počinili migranti s cijelog Bliskog istoka koji već godinama stižu u Europu.

Veliku iznimku tu čine predsjednik Mađar Viktor Orbán i poljsko političko vodstvo.

Nije samo riječ o teškim terorističkim napadima poput masakra u Bataclanu ili napada kamionom na božićnom sajmu u Berlinu.

>Plenković napao Orbana jer je objavio plakat sa Sorosem i Junckerom: ‘Mislim da šalje krivu poruku kada su u pitanju migracije’

Ti napadi uvijek izazovu uobičajene komentare političke klase, ali što je još važnije, u europskim gradovima svakodnevno su na dnevnom redu ubojstva i neredi kao posljedica masovne imigracije.

Ubojstva oružani obračuni u Švedskoj su na rekordno visokoj razini, grupna silovanja u Njemačkoj obaraju rekorde, a postojanje pakistanskih svodničkih banda u Velikoj Britaniji zataškavano je godinama unatoč velikom broju mladih žena koje koje su im žrtve. Raznolikost u velikoj mjeri stoji iza takvih slučajeva.

Zašto napadaju Orbána?

Europska politička klasa nikada neće poduprijeti ni nikakvu vrstu odmazde za takve zločine, čak ni blagu, a i oni migranti koji su osuđeni za zločine rijetko se protjeruju iz Europe.

EU je godinama progonio Orbána zbog toga što je provodio najosnovnije mjere zaštite za svoju zemlju u obliku snažne granične politike i izgradnje granične ograde.

U redu je ako von der Leyen i Scholz žele izraziti svoju nepokolebljivu potporu Izraelu, ali istu ljubaznost treba iskazati i prema drugim članicama EU-a koje pokušavaju zaštititi vlastite granice.

U konačnici, posljedice migrantske krize mogu se popraviti, stotine tisuća ekonomskih migranata mogu biti deportirani i mirno preseljeni u svoje matične zemlje, a Europa zaista može zadržati svoj “vrt”.

Međutim, prvo će morati odustati od laži da je “raznolikost naša snaga” i uhvatiti se u koštac sa stvarnošću svijeta koji nije nužno lijep ili idealan i koji, kako je Borrell jasno rekao, često ima osobine “džungle”.

Izvor: narod.hr