Katalonija nije jedina regija u Europskoj uniji (EU) koja traži veću autonomiju ili čak nezavisnost od središnjih vlasti države, od Baskije koja je također u Španjolskoj, preko Škotske i Sjeverne Irske u Ujedinjenom Kraljevstvu, te Korzike u Francuskoj i dijelova Italije i Belgije kao i Šleske u Poljskoj, Moravske u Češkoj, Transilvanije u Rumunjskoj Sjevernog Cipra te Grenlanda i Farskih otoka u Danskoj, piše u utorak dpa.
Baski su osigurali znatnu autonomiju od španjolske krune u Srednjem vijeku. Kasnije se ETA skoro 50 godina borila za neovisnu državu, a u njezinim napadima poginule su stotine ljudi. Ta se skupina 2011. odrekla oružane borbe za svoju stvar. Vladajuća baskijska stranka PNV zagovara neovisnost, ali je sklonija manje radikalnom putu od Barcelone.
Škotska nacionalna stranka (SNP) koju predvodi šefica vlade u Edinburghu Nicola Sturgeon stavila je za sada pitanje neovisnosti u drugi plan, čekajući da se razjasne stvari oko Brexita. Škoti su 2014. na referendumu o neovisnosti, kojeg je London odobrio, glasali protiv. Na posljednjim nacionalnim izborima u lipnju, SNP je izgubio 21 od 56 mjesta u parlamentu u Londonu. Sturgeon ne pokazuje da bi poduzela potez poput regionalne vlade u Barceloni.
U Sjevernoj Irskoj stranka Sinn Fein smatra da imaju šansu okončati britansku vladavinu i ponovo se ujediniti s Republikom Irskom.
Mnogi Korzikanci već desetljećima traže od Pariza veću autonomiju. Separatisti su izvršili nekoliko napada na urede službenih vlasti i vikendice Francuza, no 2014. Korzikanska fronta za nacionalno oslobođenje (FLNC) položila je oružje. Na izborima u lipnju korzikanski nacionalisti osvojili su su tri od četiri korzikanska mjesta u Nacionalnoj skupštini u Parizu.
“Naš cilj nije neovisnost već autonomija”, kazao je šef regionalne vlade Gilles Simeoni. No, odmetnuta skupina FLNC-a zagovara neovisnost, ukoliko Pariz ne pristane na veće ustupke.
Bogate sjeverne talijanske regije Lombardija i Venecija će 22. listopada na referendumu glasovati o većoj autonomiji. Stranka Sjeverna liga (LN), koja je nekada zagovarala podjelu zemlje na bogatiji sjever i siromašniji jug, tvrdi da će referendumi biti unutar zakonskih okvira. Separatisti na Sardiniji ohrabreni su potezom Katalonije. Mauro Pill, vođa pokreta za autonomiju, predstavio je u parlamentu u Rimu nacrt zakona o održavanju referenduma o neovisnosti.
Što se Belgije tiče, krajnji cilj flamanskih nacionalista jest “potpuno neovisna Flandrija”. Nacionalni ministar za migracije Theo Francken pohvalio je Katalonce, ali je dodao da njegova stranka “ne želi revoluciju i ne teži odcjepljenju”. Cilj je da nacionalna vlada radije preda sve više i više ovlasti ili regijama ili EU, sve dok ne postane suvišna.
U Poljskoj je 1990. utemeljen Pokret za autonomiju Šleske (RAS) koji, ukazujući na posebne kulturne i jezične karakteristike, traži veću autonomiju. RAS ne teži neovisnosti Šleske, već planira osnovati regionalnu stranku te je već predao sudu sve potrebne dokumente.
“Želimo veću financijsku neovisnost. Ne želimo više financirati središnju vladu na način kako to sada radimo”, kazao je vođa RAS-a Jerzy Gorzelik.
U Češkoj od 2010. sve više i više gradskih vijećnica na praznike ističe zlatno-crvenu zastavu s moravskim orlom, no nema ozbiljnijih poziva na neovisnost. Pred podjelu tadašnje Čehoslovačke 1993. govorilo se o tročlanoj federacije Češke, Moravske i Slovačke, no taj se plan nije ostvario. Sve do 1918. Moravska je bila dio Austro-ugarskog carstva.
U Transilvaniji, dijelu Rumunjske, etnička mađarska manjina traži autonomiju od pada komunizma, zadajući glavobolje Bukureštu. Napetosti su splasnule nakon što je mađarska stranka od 1996. redovito dio vlade. No, emocije bi mogle zakuhati sljedeće godine kada Rumunjska slavi 100. godišnjicu “ponovnog ujedinjena” s Transilvanijom, nekada dijelom Mađarske. Gospodarstvo u Transilvaniji bilježi veliki rast.
Sjeverni Cipar se odcijepio od Republike Cipar uz pomoć turske vojske 1983., iako ga priznaje jedino Ankara. Cijeli Cipar je od 2004. zakonski gledajući dio EU-a, no zakoni EU-a se ne primjenjuju na sjeveru otoka.
Grenland i Farski otoci od 1948. uživaju relativnu autonomiju od Danske, a 1979. je Grenland dobio dodatne ovlasti od Kopenhagena i napustio 1995. Europsku ekonomsku zajednicu (EEZ), preteču EU-a. Iako na Grenlandu i Farskim otocima postoje pokreti za neovisnost, ta dva teritorija oklijevaju u zahtjevu za punom neovisnošću zbog ekonomskih razloga. U travnju će se na Farskim otocima održati referendum o novom ustavu, nakon čega bi mogao uslijediti referendum o neovisnosti.
