Veliki i časni poljski narod prvi je u Europi podigao oružje protiv dva velika zla koja su zajednički nagrnuli na njega 1939. – nacizma i komunizma. Njemačka i SSSR su brutalno napali Poljsku gotovo istovremeno, podijelili je, a katolički poljski narod odlučio je ne položiti oružje i boriti se za slobodu.
Gotovo je groteskno da danas mediji ili neke vodeće države EU optužuju slobodoljubivu Poljsku za fašizam ili nešto slično. Jer se zna da su Poljaci, još od doba najezde Turaka i obrane Beča, sve do pada zločinačkog komunizma 1989., uvijek bili na braniku slobodne i humane Europe ravnopravnih naroda.
Europska se unija danas nalazi u teškom položaju. Još uvijek se borimo s novim valovima pandemije. Tek započinjemo s procesom obnove naših gospodarstava nakon krize uzrokovane nužnošću ograničavanja gospodarskog života. Još nismo ni započeli s pokretanjem Fonda za obnovu, a na pomolu je rizik od energetske krize, piše premijer Poljske Mateusz Morawiecki za Večernji list
Veće cijene plina udaraju po džepu običnih građana. Po prvi put u poslijeratnoj povijesti Europe buduće generacije ne mogu biti sigurne hoćemo li im u nasljedstvo ostaviti bolju budućnost. Pritisak na Europu sve je veći. Rusija ucjenjuje plinom kako bi natjerala pojedine države na donošenje odluka koje bi pogodovale ostvarivanju njezinih vlastitih interesa. Na istočnoj granici EU Poljska, Litva i Latvija svakodnevno se suočavaju s bjeloruskim provokacijama i sve većim valom ilegalnih migracija. Uz to doživljavamo pomake na globalnoj šahovskoj ploči – SAD mijenja svoju dosadašnju strategiju, a njezino će mjesto htjeti zauzeti druge zemlje koje teže postati velesilama.
Višak kriza trebalo bi voditi k odgovornosti. Unatoč tome, Europska unija danas više pozornosti pridaje izmišljenim problemima nego onim stvarnima. Problemima koje je više sama uzrokovala, nego što su uzrokovane vanjskim izazovima.
Pred izazovima moramo biti ujedinjeni. Trenutno tonemo u unutarnjim sporovima.
Dojma sam da je za mnoge političare sukob s Poljskom komforan alibi za izbjegavanje konkretnih djelovanja. Uostalom, osnove ovog sukoba više se temelje na stereotipima i predrasudama nego na činjenicama.
Teško je naći narod koji bi bio više privržen ideji slobode, demokracije i europskoj ideji od Poljaka.
Poljskim parlamentom i narodom dominiraju proeuropske sile. A ipak mediji i političari pokušavaju pobuditi propagandni slogan o “polexitu”.
Istina je očita.
Poljska ne ide nikamo izvan Europe. Poljska je i bit će članica Europske unije. Sastavni smo dio Europske unije. Unije koja bi trebala odbaciti retoriku ucjene, vršenja pritiska i kažnjavanja onih koji imaju vlastito mišljenje. Moramo raspravljati na temelju argumenata, čak ako to bude teška i duga rasprava.
Međutim, moramo to uvijek činiti u duhu poštovanja i traženja jedinstva. Samo ćemo tako moći ići zajedno krenuti pravim putem. Poljska je lojalna članica EU. Poštujemo europsko pravo kao i svaka druga država članica. Ali poštovanje prava zajednice ne znači da oni stoje iznad nacionalnih ustava.
Poljska nije iznimka po tom pitanju.
Zato ustavni pluralizam mora ostati pravilo koje omogućava održavanje ravnoteže između različitih sustava nacionalnog i europskog prava. Zahvaljujući tome možemo govoriti o međusobnom nadopunjavanju, a ne o isključivanju ovih sustava. Ugovori EU precizno navode koje su nadležnosti države članice dodijelile Uniji, a koje su zadržale kao svoje isključivo pravo.
Načelo primata prava unije znači da oni imaju prvenstvo nad zakonima u područjima koja spadaju u nadležnost Unije. Priznajemo to u potpunosti također u Poljskoj.
Ali države su zapravo „gospodari ugovora i upravo su nacionalni ustavni sudovi ti koji u konačnici odlučuju u slučaju nesklada između ugovornih normi i ustavnih normi“. Stoga nedavna presuda poljskog Ustavnog suda, koji je ispitivao odnos između prava unije i ustavnog prava, ne bi trebala čuditi. Na sličan su se način već ranije izjasnili sudovi u Njemačkoj, Danskoj, Francuskoj, Italiji, Španjolskoj, Litvi, Češkoj i drugim zemljama EU-a.
“Načelo primata prava Unije (…) ne smije podcijeniti vrhovnu snagu Ustava, koju ono ima u nacionalnom pravnom poretku“ – takva je presuda francuskog ustavnog vijeća. „Ustavni sud može ispitati pretpostavku ultra vires (…), odnosno utvrditi krše li djelovanja institucija Europske unije načelo dodjeljivanja kada su institucije, tijela, organi i agencije Unije prekoračile djelokrug svojih nadležnosti na način koji krši navedeno načelo” – a ovakva je presuda njemačkog ustavnog suda. Njegov danski ekvivalent ustanovio je pak da “Ustav zabranjuje prijenos ovlasti u onoj mjeri koja bi značila da se [država članica] ne može smatrati suverenom i demokratskom zemljom.”
Ovdje želim iznijeti jaču tezu.
Načelo primata nacionalnih ustava je de facto načelo primata demokracije država nad institucijama EU. Danas odgovaramo na pitanje trebaju li u EU suvereni ostati narod i građani ili će suverene postati institucije. Institucije u Bruxellesu i Luksemburgu koje karakterizira nedostatak/deficit demokracije. O tom odgovoru ovisi naša zajednička budućnost.
Godine 1795. Poljska je nestala sa svjetske karte na 123 godine. Da, bili smo tada u teškoj poziciji. Ali Poljska je pala zato što su se neke elite, umjesto da se bore protiv stvarnih izazova, borile međusobno za utjecaje i interese. To je naš grijeh. Grijeh koji su odmah iskoristili nemilosrdni i jaki susjedi. Nemojmo ponoviti iste greške u Europi. I dalje imamo globalne susjede – nemilosrdne i sve snažnije.
Neka ovo povijesno upozorenje bude pouka svima nama.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
