Slovenska literatura dobila prvi roman o Alzheimerovoj bolesti

Demografske promjene odražavaju se i na trendove u slovenskoj literaturi u kojoj je zadnjih godina jedan od sve češćih motiva staračka demencija, a roman književnice Aleksandre Kocmut “Sasvim sam na svijetu” prvi je roman čija je središnja tema Alzheimerova bolest, piše u utorak ljubljansko “Delo” u svom tjednom književnom dodatku.

Autorica je priču o fizičkom i mentalnom propadanju glavnog junaka, “gospodina x”, te patnjama s kojima se u tom procesu susreću njegovi bližnji, djelomice pripremila po sjećanju na bolest vlastitog oca.

Sličan postupak primijenio je pjesnik i dramatičar Boris A. Novak, redovni profesor književnosti na ljubljanskom Filozofskom fakultetu, koji u poemi “Pogrešna dijagnoza” opisuje postupni gubitak memorije i pad u potpunu dementnost svoje majke.

Motiv gubitka memorije i brisanje “osobne povijesti” književnih junaka, što je suprotno osnovnom poslanju literature koja zaboravu “krade” uspomene kako bi postale besmrtne, sve je češći u suvremenoj slovenskoj književnosti, kako u prozi, tako u poeziji i dramatici, navodi list.

Počeo se javljati prije dvadesetak godina, najprije u dječjoj i omladinskoj literaturi kroz likove baka i djedova koji se lako naljute bez razloga ili zaboravljaju s kime razgovaraju. Sve češće postaje i središnjom temom i inspiracijom književnih djela zbog demografskog trenda starenja stanovništva.

Udio starijih od 65 godina u Sloveniji raste brže od europskog prosjeka, a isto tako i očekivana životna dob. Time rastu i socijalni troškovi zbrinjavanja starijih osoba, ali i zdravstveni troškovi zbog sve veće učestalosti Alzheimerove i srodnih bolesti koje povezuje dementnost, što liječnici još ne znaju u potpunosti objasniti.

Prema jednoj analizi socijalnih službi u Sloveniji, od svih ljudi smještenih u domove za starije njih oko 50 posto ima dijagnoze povezane s Alzheimerovom bolešću i dementnošću, a među relativno mlađim generacijama tih je dijagnoza sve više.