Švicarski glasači u nedjelju će odlučiti hoće li se u Švicarskoj zaštititi brak kao zajednica žene i muškarca ili će istospolnim parovima biti omogućeno da se “vjenčaju” i posvajaju djecu.
> Švicarci idu na referendum za zaštitu braka nakon što je parlament formalizirao ‘istospolne veze’
U Švicarskoj su zagovornici braka kao zajednice žene i muškarca postigli veliki uspjeh proljetos i iskoristili mogućnost koju im pruža zakon. Oni su se, naime, izborili za referendum kojim će pokušati ukinuti zakon kojeg je prethodno izglasovao državni parlament.
U prosincu prošle godine švicarski parlament dopustio je formalizaciju ‘istospolnih veza’, međutim, u svibnju je premijer objavio da su kritičari zakona prikupili 61.027 potpisa kako bi to pitanje iznijeli na nacionalno glasovanje.
U Švicarskoj, zemlji s oko 8,5 milijuna stanovnika, zakoni koji su već doneseni mogu se osporiti referendumom nakon skupljanja 50 tisuća potpisa. Za prijedloge zbog kojih bi se trebao mijenjati ustav potrebno je 100 tisuća potpisa.
Referendum za zaštitu braka tražili su međustranački aktivisti, u kampanji pod sloganom „Da za brak i obitelj, ne za brak s bilo kim”. Pristalice ove inicijative ističu da je “brak” ljudi istoga spola lažan i ističu da se samo muškarac i žena mogu doživotno vezati u prirodne veze.
Sporni Zakon izglasovan u prosincu prošle godine također je lezbijskim parovima omogućio pristup darivateljima sperme.
Novom kampanjom aktivisti za zaštitu braka pozivaju birače da u nedjelju izaberu NE – donacijama sjemena i “braku za sve”.
> Godišnjica referenduma o braku: Građani pobijedili političare, njihove udruge i medije
> Peticija ministru Aladroviću protiv davanja djece istospolnim partnerima – potpišite!
Hrvatska 2013. stala u zaštitu braka i obitelji
Podsjetimo kako je 1. prosinca 2013., 23 godine od osamostaljenja Republike Hrvatske, održan prvi narodni referendum – referendum koji su pokrenuli i omogućili samo građani.
Protiv najdemokratskijeg načina izjašnjavanja birača – referenduma – o referendumskom pitanju „Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?“– bili su tadašnji premijer Milanović i cijela njegova vlada sa svim ministrima, s njima povezane tzv. civilne udruge, tadašnji predsjednik RH Ivo Josipović. Predsjednik RH se tada suprotno demokratskoj praksi i smjernicama Venecijanske komisije, pojavio na naslovnici Jutarnjeg lista uz naslov:“Ja ću glasati protiv, a vi?“, a gotovo 90 % medijskih izvješća bilo je protiv referenduma i prava birača da u demokratskom ozračju odlučuju o tako važnom pitanju kao što su brak, obitelj, posvajanje i podizanje djece.
Unatoč mučnoj atmosferi punoj političkog i medijskog pritiska, zastrašivanja i etiketiranja, 66% birača izjasnilo se ZA ustavnu zaštitu braka kao zajednice žene i muškarca.
> UIO: Posvajanje i udomljavanje djece od strane istospolnih parova nije u interesu djece
U ime obitelji ističe kako je u najboljem interesu svakog djeteta da odrasta uz biološkog oca i majku, a onda, ako to nije moguće, u zajednici koja je najsličnija onoj u kojoj dijete i dolazi na svijet te od Vlade očekuje zaštitu interesa djece.
U svibnju 2018. godine, sociolog Mark Regnerus sa Sveučilišta u Teksasu je u svom predavanju pod nazivom “Što znanstvena istraživanja otkrivaju o djeci koju podižu homoseksualni parovi?”, održanom u Zagrebu u organizaciji U ime obitelji i Hrvatskog katoličkog sveučilišta, istaknuo činjenicu da djeca u svom odrastanju, a i kasnije trebaju “trajnu, stabilnu prisutnost majke i oca čija ljubav ih je začela ili zajednicu koja joj je najsličnija”.
Važnost odrastanja uz majku i oca
Istraživanje Paula D. Sullinsa iz 2016. godine, objavljeno pod nazivom “Nevidljive žrtve: Odgođeni početak depresije među osobama odraslim s roditeljima istoga spola” (Invisible Victims: Delayed Onset Depression among Adults with Same-Sex Parents), pokazalo je da su osobe u dobi od 28 godina, podizane od strane istospolnih partnera, imale dvostruko veći rizik od depresije nego osobe koje su podizane od roditelja različitog spola. Sullins zaključuje da s interpretacijom dobivenih podataka treba biti oprezan te ističe kako su potrebna daljnja istraživanja na tom području.
Rezultati istraživanja američkog sociologa s Američkog katoličkog sveučilišta, Paula D. Sullinsa, iz 2015. godine pod nazivom “Emocionalni problemi među djecom s roditeljima istog spola: Razlika po definiciji (“Emotional Problems among Children with Same-Sex Parents: Difference by Definition”) pokazuju da su emocionalni problemi dvostruko rašireniji među djecom koja odrastaju u istospolnoj zajednici nego kod djece s roditeljima suprotnog spola. Djeca koja su odrasla uz biološke roditelje imaju najnižu stopu emocionalnih problema.
Također, kanadski ekonomist Douglas W. Allen objavio je 2013. godine rezultate istraživanja o razlikama u stopama završetka srednjoškolskog obrazovanja između djece koja su odrasla uz istospolne partnere i djece su odrasla uz roditelje različitog spola koje se temelji na podacima iz kanadskog popisa stanovništva iz 2006. godine.
Rezultati toga istraživanja pokazuju da djeca koja žive uz istospolne partnere imaju oko 65 postotnu vjerojatnost završiti srednju školu u usporedbi s djecom iz kućanstava koje čine osobe različitog spola.
“Istraživanje novih obiteljskih struktura”
Prema rezultatima istraživanja profesora Regnerusa pod nazivom “Istraživanje novih obiteljskih struktura” iz 2012. godine, 12% djece odgajane u istospolnoj zajednici razmišljalo je o samoubojstvu, dok taj postotak kod djece iz zajednica muškarca i žene iznosi 5%.
Nadalje, osobe odrasle uz istospolne partnere sklonije su nevjeri (40%, naprema 13% kod osoba odgajanih u zajednici muškarca i žene), a češće su i među nezaposlenima (28%, naprema 8%) te je vjerojatnije da će posjećivati psihoterapeuta (19%, naprema 8%).
Također, prema ovom istraživanju, djeca iz istospolnih zajednica češće su pod nadzorom socijalne službe, za razliku od djece iz zajednica muškarca i žene. Djeca odgajana u istospolnoj zajednici vjerojatnije će se zaraziti nekom spolnom bolešću, a prema podacima ovog istraživanja radi se o 40% slučajeva, dok taj postotak kod djece koju su odgojili muškarac i žena iznosi 8%.
Rezultati ukazuju i da su djeca odgajana u istospolnoj zajednici općenito manje zdrava, siromašnija te sklonija pušenju i kaznenim djelima.
Što se tiče teorija da su slabija postignuća djece koja odrastaju uz istospolne parove rezultat društvene stigmatizacije, ističemo da su navedena istraživanja provođena u liberalnim društvima poput onih SAD-a i Kanade u kojima se navedene razlike u postignućima djece koja su odrasla s majkom i ocem i djece koja su odrasla uz istospolne parove ne mogu tumačiti stigmatizacijom. Također, ističemo i da se U ime obitelji protivi i osuđuje svaki oblik stigmatizacije.
Istraživanja na koja se često pozivaju LGBT aktivisti kada žele argumentirati da ne postoji razlika u ishodima kod djece koju podižu muškarac i žena, otac i majka i one koju odgajaju istospolni parovi – većinom su provođena na malim skupinama aktivista i dobrostojećih američkih homoseksualaca, zbog čega dobiveni rezultati nisu statistički relevantni i reprezentativni.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
