Dobro usvojio maturalni rad

AP je je 1984. godine upisao tadašnji Obrazovni centar za jezike. Kako se prisjećaju njegove profesorice, bio je vrlo dobar s prosjecima 4.3 i 4.4 – gotovo dovoljnima za peticu. S time nije mogao biti oslobođen mature (to su mogli samo odlični učenici), pa je s odličnim obranio maturalni rad na temu “Sredstva masovne komunikacije”. Maturalni, dakle ne diplomski, magistarski ili doktorski, nego maturalni mladog Andreja Plenkovića objavljen je 1989. kao knjižica u izdanju “Poslovne zajednice grafičkih i srodnih organizacija udruženog rada Jugoslavije”, a u svojevrsnom predgovoru je navedeno: “Ova knjiga namijenjena je nosiocima funkcije informiranja u grafičkim radnim organizacijama udruženim u Poslovnu zajednicu “Grafoimpex” za stručno osposobljavanje, kao i svim radnim ljudima kojima je samoupravljanje i društveno komuniciranje primarna zadaća.”
U doba Jugoslavije mladom Andreju Plenkoviću maturalni rad objavljen je kao knjižica. Čini se da je socijalistička Jugoslavija prilično vjerovala u Andreja Plenkovića, jer u njoj pisati i objavljivati nije mogao baš svatko.
U toj knjižici mladi AP piše: “Izvor informacija je u svim klasnim društvima vladajuća klasa. Ona putem sredstava masovnog komuniciranja upravo želi da masama priopćava samo one informacije koje su s njene točke gledišta poželjne (radi lakšeg upokoravanja, eksploatiranja itd.) jer će mase pod tim utjecajem pružiti najmanji otpor.” (Plenković, str. 10.)
Nadalje piše: “”Međutim, Marx naglašava kako u krajnjem kraju ne odlučuje svijest (ideologija) što će i kako biti, nego cjelokupno društveno biće u smislu šeste teze o Feuerbachu da je suština čovjeka i društva u sveukupnosti društvenih odnosa. Masmedije ne treba zbog toga ni precjenjivati, a ni potcjenjivati.” (Plenković, str. 12.)
Ima još:
“Kako što tržište u području proizvodnje roba nivelira i određuje racionalnu kvalitetu i cijenu, isto tako i slobodno masovno komuniciranje, u kome će masmediji biti javne tribine na kojima se pojavljuju brojne opcije, mišljenja prijedlozi i kritike građana, kao i meritorni, racionalni odgovori, zahvaljujući čemu će pojedinci i društva biti u stanju da donose i racionalnije odluke u svim sferama rada, života i stvaralaštva, omogućit će realizaciju samoupravnog socijalističkog društva, ‘socijalizam po mjeri čovjeka’ kako su to nedavno istakli slovenski komunisti u svom partijskom manifestu.” (Plenković, str. 14-15.)
Mladi Andrej Plinković je pratio partijske manifeste u mladoj dobi. I ne samo to, nego je i opširno citirao Edvarda Kardelja, odnosno njegov članak “Pravci razvoja političkog sistema samoupravljanja” objavljen u listu Komunist: “Kada je riječ o društveno-političkom komuniciranju u samoupravnom društvu, E. Kardelj naglasio je nekoliko bitnih područja društvene komunikacije (nastavlja opsežan citat)” (Plenković, str. 15.)
U Jugoslaviji su neki, poput Andreja Plekovića, koji nisu bili najbolji učenici, doživjeli da im se maturalna radnja objavi kao priručnik. Pisao je mladi Plenković, citirao (sve je to tip-top!), navodio tadašnje uzore: Marxa, Kardelja i druge. Maturalni rad je svakako jako dobar – roditelji svakog omladinca bi takav poželjeli.
Već je tada učio kako medije potčiniti sebi. Vidi se da je dobro usvojio svoj maturalni rad.

https://books.google.hr/books/about/Sredstva_masovne_komunikacije.html?id=6GT-OAAACAAJ&redir_esc=y