Ova Plenkovićeva spika je jalova, hladna, šuplja i nebitna. Pravu i važnu riječ je danas izrekla Karolina Vidović Krišto.
Karolina Vidović Krišto: “Dragi prijatelji, imam prijatelja Japanca. U Japanu su vrlo česti i razorniji potresi od ovog kojeg smo imali, te se uz dobru organizaciju mogu prevladati sve prepreke. Tako ćemo i mi NAŠU BANOVINU OBNOVITI I NAPUČITI te će na žalost Plenkovićevog partnera Pupovca i Vučića ta Banovina zauvijek ostati Hrvatska.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Na prvi pogled ove riječi gospođe Vidović Krišto izgledaju kao pusti inat i kao dobre, dobronamjerne, ali nerealne želje.
Stvarno je međutim ona izrekla istinu, u trenutku dubokog suosjećanja i duboke inspiracije, kao pravi lider, izrekla je svojevrsno proročanstvo.
Ovo je patnja, ovo je križ, ovdje imamo i žrtve, i tugu, i strah, i bol. Sve se stisnulo u ponedjeljak na blagdan Nevine dječice, dan nakon Ivandana – na sjeveru najava potresa, na jugu olujno jugo i olujni valovi, u utorak onda katastrofa, i onda, danas… …. u trenutku nemoći i duboke zaronjenosti u patnju … danas se osjeća neki neobjašnjiv optimizam (preporučam pogledajte npr. današnje izdanje podcasta Velebit, razgovor Marka Juriča i Slobodana Prosperov Novaka), neko buđenje. Kao da smo imali milost, ne našu pamet, ne našu sposobnost, ili neku našu posebnu moralnu kvalitetu, već upravo milost da budemo PRODRMANI, PROBUĐENI U OVOM SVEOPĆEM SVJETSKOM TRENUTKU DEPRESIJE. I covida. Kao da smo izbezumljeni čovjek kojeg treba ošamariti i protresti da dođe k sebi, da se vrati u realnost. Čini se da smo izabrani kao oni koji bi ipak mogli shvatiti, pa je zato opomena došla nama.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Prst nam je upro, pokazao na Banovinu. Znamo što nam je činiti. Revitalizacija Hrvatske, a čini se i ne samo Hrvatske, treba krenuti iz središta, iz srca Hrvatske, iz Banovine, i razliti se dalje. Svi uvjeti su tu, prije svega blizina Zagreba, prevažni položaj, predivni Božji darovi prirode i inspirativna povijest. S Božjom pomoći treba krenuti. Odmah. Žurno. Kao što je odmah i žurno,
istim putem ali kontra valu potresa, prema Banovini krenuo val pomoći i solidarnosti. Treba krenuti, ovaj put bez zaustavljanja i bez obaziranja natrag, nakon što smo stavili ruke na plug!
Beogradski nadbiskup Hočevar danas sisačkom biskupu Košiću: “Uvjereni smo da Bog s Vama ima posebne zamisli dobra koja još nismo spoznali. Zato ostajemo ponizni i skrušeni u molitvenom zajedništvu čekajući u šutnji…“
Karolina Vidović Krišto: “Dragi prijatelji, imam prijatelja Japanca. U Japanu su vrlo česti i razorniji potresi od ovog kojeg smo imali, te se uz dobru organizaciju mogu prevladati sve prepreke. Tako ćemo i mi našu Banovinu obnoviti i napučiti te će na žalost Plenkovićevog partnera Pupovca i Vučića ta Banovina zauvijek ostati Hrvatska.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
