Komentar na članak
na idra – 28.05.2015.
U naš maturantski razred osamdesetih ,na satu razredne, došla obavijest: predložiti kandidate za SKJ. Umrli od smijeha, razrednik baš i ne. ” Mora netko, bar dvoje, nemojte da ja određujem!” Mi krepali od smijeha – on baš i ne: “Ako nećete dobrovoljno, ja ću otvarat imenik!”. Tu smo utihnuli. “Mate Matić!”, otvori razrednik nesritnog Matu. Mate nije baš išao na mise ali je odmah ispalio:”Ja razredniče ne mogu jer idem u Crkvu i bio sam na procesiji odma za Križen.” “Dobro. Razumin. Ajmo neko drugi…”, reče profa i nastavi otvarati imenik, a i mi nastavišmo odgovarati po uzoru na Matu. Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja, naš razrednik, hercegovac, profesor Hrvatskog, nakostriješenih crnih brkova i prijetećeg mrkog pogleda ispod obrva, nakon nekoliko duugiih sekundi tišine procijedi:” Dobro…ajmo ovako, ja ću povirovat to što ste rekli, ali ako DOGODINE NA VELIKI PETAK OPET ne vidim nikoga od vas u procesiji – svi ćete se upisat u partiju!”.
Ovaj smo se put smijali zajedno.
