Komentar čitatelja
13. listopada 2000. – Deklaracija o Domovinskom ratu
Petar Rajkovačić – 13.10.2015.
ONIM, KOJIH SE TIČE
Zabludjeli ste, ko da ste bez glave,
Razum vam ne zna kud vam noga hodi,
Vi izdajice djedovske ste slave –
Za nos vas dušman krivom stazom vodi;
Zabludjeli ste ko da ste bez glave.
Kamo vam oči, ne vidjeli njima?
I gdje vam savjest, ljudski ponos gdje je?
Vašeg se srca svaka rđa prima
I vi ste sluge tuđinske ideje –
Kamo vam oči, ne vidjeli njima?
Čujte, gdje kune hrvatska vas mati,
Što vam je život, što vam je hljeb dala;
Svuda vas njena teška kletva prati…
O zatornici njenih ideala,
Čujte, gdje kune rođena vas mati.
Svaki joj atom uzdiše i jeca
Kud vaša noga po tlu njenu stupa;
Ta vi joj niste sinovi i djeca,
Jer s vas se ona u suzama kupa
I pod nogom vam njena zemlja jeca.
I njeno sunce blagorodno ono,
Svoj blagoslov joj prosipa vrh čela,
Vas gleda tako zlovoljno i bono,
Ah, vaše snove, vaša zlatna djela
S prezirom motri njeno sunce ono!…
Vi ruku dižete na vlastitog brata,
Stajete na put narodnoj nam sreći –
Pa kakva vam je, kakva za to plata
I šta li ćete – recite mi – steći,
Kad ruku dižete na vlastitog brata.
Vi Efialte i Radaci svi ste:
U srce majci handžar ste zaboli;
Pov’jesti svoje zgazili ste liste –
A u duši vas to ništa ne boli,
Jer Efialte i Radaci svi ste.
O stidite se, skrijte mrske glave
Pod mračnu zemlju, o sinovi tmine!
Kad kod vas nema ljudske svijesti prave,
Neka vam sjena sa svijeta zgine –
Ah, stidite se, skrijte mrske glave!
Čujte, gdje kune hrvatska vas mati,
Što vam je život, što vam je hljeb dala;
Svuda vas njena teška kletva prati…
O zatornici njenih ideala,
Čujte, gdje kune hrvatska vas mati!
Musa Ćazim Ćatić (1913)
