Eh, ovo je specijalni rat protiv Hrvatske koji se vodi iz Hrvatske i financira hrvatskim novcem. Svi mi koji znamo povijest dužni smo je prenijeti svojoj djeci i svima oko sebe i svojim svjetlom boriti se da ne zavlada tama. Kako tama istine, tako i tama duha. To neće nitko drugi napraviti ako to ja ne napravim, ako to ti ne napraviš, ako to svatko tko dijeli moje mišljenje ne napravi. Ako neće Cvitan, mi moramo biti Cvitan, ako neće Cvitan, onda pisati kaznene prijave Cvitanu protiv Cvitana, pisati ih neumorno, ako treba masovno i iz dana u dan. To je naš domovinski dug, ako to ne radimo biti će isto kao da nismo ni bili u ratu, kao da nismo ni oslobodili Hrvatsku. Ali, u isto vrijeme kao kršćani ne zaboravimo moliti za grješnike, moliti Gospodina za to da budemo dostojni moliti za grješnike, moliti za Domovinu, moliti jedni za druge. Primijeniti pravilo svetog Benedikta, “Ora et labora” – “Moli i radi”. Kao kršćani molimo, a kao građani radimo na stvaranju društva za kojega su poginuli naši branitelji. Radimo širenjem svjetla istine, razotkrivajmo djela tame. Nije Hribar pao ni lako, ni tek tako. Netko (koordinacija braniteljskih udruga) mukotrpno je i svakodnevno radila na tome 10 mjeseci, glede i unatoč i nije odustala ni na trenutak, čak ni onda kada je izgledalo da je stvar totalno bezizgledna, kada je Plenković stavio Obuljen na mjesto odakle će počistiti tragove zlodjela. Znači to je poučak svima nama koji volimo ovu zemlju. Odgovornost za njezino bolje sutra je u rukama svakoga od nas. Kroz molitvu i civilizirane demokratske procedure, prvenstveno kroz izborni proces, ali i druge građanske metode otpora oligarhijama i strukturama grijeha može se sve učiniti, samo ne treba odustajati. Di bi mi bili da smo kao branitelji odustali? Znate li da je Zadar u jednome trenutku branjen i obranjen iz pravca Poličnika snajperima protiv tenkova T-84? Kada branitelji nisu imali Ose ni Zolje, pucali su snajperima u optičke uređaje tenkova. Znate li da je pokojni general Bobetko rekao “Pa što ako on ima minobacač, a ti džepni nožić? Primijeniti ćeš taktiku džepnog nožića protiv minobacača i preoteti mu ga, te njegovim minobacačem pucati po njemu”. I uspjelo se. Sve se može, kad se hoće. Mi, koji se smatramo da smo domoljubi, trebamo samo shvatiti da institucije koje su kronično otrovane duhom jugokomunizma neće ništa učiniti za Hrvatsku ako ih mi kroz legalne procedure na to ne natjeramo. Pa krenimo ih tjerati. Nema više članka 133. da bi nas u tome mogli spriječiti, nemamo se koga ni čega bojati.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
