Proći će, zaboravit će se

“Prošlo je trideset godina…!” U tim riječima se krije tajna zašto petokolonaši nisu postupali po zakonu i zašto zločinci nisu kažnjavani. Ono, proći će, zaboravit će se, ne će biti svjedoka. Istina, pomrli su svjedoci ali nisu mrtvi oni koji su to režirali i spise držali u ladicama. Gospodin Turudić je upao u osinje gnijezdo. Preporučam mu, ako barem djelomično želi ispraviti nepravdu, neka od Pandže Orkana presnimi snimke nastale za vrijeme Domovinskog rata, neka vidi tko je zvao na klanje i paljenje. I neka pita Milorada u kojoj “Petrovačkoj doli” je tijelo doktora Šretera. Milorad nije umro i ima dobro pamćenje. Zna u detalje što je bilo prije osamdeset godina a ima i “proverene i pouzdane svedoke” poput Krausa i Habulina. Turudić ima priliku da ispravi greške nastale djelovanjem Jugoslavena koji su punili ladice i skrivali istinu.

Dokazi postoje za one koji ih žele pronaći!

Sto je sa silovanima ženama iz Vukovara i ostatka Hrvatske? Znači li abolicija i dozvolu za ponovno silovanje u budućnosti? Koliko je bilo podignutih optužnica za silovanje. Je li se čekalo 30 godina dok ne nestanu dokazi i fizičke rane na njihovim tijelima?

Cilj silovanja je jedna od vojnih taktika s kojom se nastoji poniziti poraženog i tako mu suzbiti zelju za budućim otporom. Cilj silovanja je ubiti dušu i te žene su silovanjem umrle i nikad nisu dočekale pravdu, pravednu kaznu za počinitelje organiziranog i masovnog silovanja u režiji srpske države.

U Hrvatskoj nema pravde za Hrvate jer se procesi vode selektivno i zato snosi krivnju DORH. Razlog za selektivnost je izostanak lustracije i činjenica da smo kadar, koji je bio odgovoran za montirane procese, iz Šugoslaviji ostavili u pravosuđu.

Rezultat je hrvatski poziv Srbiji na novu agresiju jer počinitelji nisu bili adekvatno kaznjeni. Hrvatska država je nagradila agresore zbog ne procesiranja njihovih zločina, neke i saborskim mandatima.