Što će biti poslije?

Komentar čitatelja

Potpora CDU-u u Njemačkoj opada nakon napada u Kölnu

Karai Puku – 15.01.2016.

Nije pitanje što će biti sa Angelom Merkel, nego što će biti s Njemačkom i Europom. Do grčke krize Merkel je bila osoba koja je mogla pobijediti na paneuropskim izborima. Danas nakon dvije promašene reakcije, na grčku krizu, gdje je tvrdoglavo odbijala priznati realnost (a realnost je da Grčka nikada, apsolutno nikada, neće moći vratiti čitav dug, dakle da je neka vrsta otpisa duga neophodna, jer je jedino realna – na kraju su to izrekli i ekonomisti MMF-a), a osobito nakon potpuno irealne politike prema azilantima – jasno je da će Merkel otići.
Problem je što će nasljednik/nasljednica Merkel u najboljem slučaju biti
– preslab da bi mogao bitno utjecati na europsku politiku,
– vjerovatno , opet na žalost, s manje vrlina koje je Merkel pokazivala tokom svojih deset godina, strpljenja, spremnosti da se dopusti da se situacija sama definira, spremnosti na razgovor, na kompromis. Primjer Martina Schultza čije je ponašanje zadnjih mjeseci, prema Merkel kao slona u staklariji, a realno je drugi najutjecaniji Nijemac, ne ohrabruje.
– još manje ohrabruje nesposobnost njmačkih medija, i javnosti da progovore vlastitim, autentičnim glasom. Mene uistinu zadivljuje sposobnost njemačkih medija da ne vide očigledno. Razinu medijskog Gleichschaltunga Njemačka nije vidjela od nacionalsocijalističkog vremena. Događaji uporno stižu i uvijek ponovo iznenađuju njemačku javnost i političare.
Vrijeme je da se prekine sa bježanjem od stvarnosti, da se vlastite vrijednosti dokaže na realnom svijetu, i realnim ljudima.
Mora se potražiti odgovor na dva jednostavna pitanja:
– postoji li broj izbjeglica koji je prevelik?
znamo da država koje propadaju, ima već
desetak, od Afganistana, Iraka, Libije, Jemena, Sirije, sjevernoafričkih
država, ukupno imaju više od 100 milijuna stanovnika, ako bi svi građani
krenuli prema Njemačkoj, bili ih sve mogli primiti? Njemačka ima potpuno irealnu, fantazijsku, utopijsku politiku azila – potpuno u neskladu sa napretkom tehnologije. Prema važećim zakonima, kandidata za azil, ima
na Bliskom, Srednjem Istoku, i Africi preko stotinu milijuna!
Današnja tehnologija omogućuje većini da u realnom vremenu, unutar godinu, dvije, dođu u Europu!
Njemačka nema imigracijsku politiku, koliko ljudi treba? kakve
ljude treba? koliko ih je sposobna primiti? koliko ih je sposobna asimilirati?
Njemački mediji, političari, zabijaju glavu u pijesak i prave se da ne vide
ovaj problem. Njemačka mora mijenjati zakone o azilu, EU mora mijenjati zakone o azilu, Ljudima treba pomoći tamo gdje žive
– postoji li bolji način pomaganja?
države iz kojih stižu izbjeglice upropaštene su pokušajem zapadnih zemalja, predvođenih SAD-om, i NATO-om da im se pomogne, da ih se oslobodi od nedemokratske vlasti, da im se omogući razvoj tržišta i demokracije. Naš način poboljšavanja demokracije, potpomaganjem i naoružavanjem ekstremista, bombardiranjem i teledirigiranim ubojstvima dronovima nije se na žalost pokazao uspješan. Bez obzira na neuspjeh ponašamo se kao da će još više bombardiranja i dronova donijeti uspjeh. Ima li to smisla?
Ako je uzrok problema nasilje, EU i NJemačka imaju vojne snage za ukrotiti ili suzbiti nasilnike, za to služi NATO.
NATO treba, ako je uzrok egzodusa milijuna iz Sirije, neuspješna agresija na Siriju od strane Turske, i Saudijske Arabije, ili pomoći Turskoj i Saudijskoj Arabiji da dovrše što su počeli, ali da zauzvrat ne šalju izbjeglice, ili političkom, ekonomskom,
ako treba i i vojnom prijetnjom prisiliti Tursku i Saudijsku Arabiju
da prekinu agresiju. Ako je neophodno, razmisliti o tome treba li Tursku
izbaciti iz NATOa.
Ako je problem manjak demokracije u Siriji, diktatora treba prisiliti na
demokratske izbore.
Europa
se prostire do ondje gdje se poštuje sloboda naroda, sloboda čovjeka,
sloboda žene, sloboda vjere, sloboda tržišta, gdje funkcionira
demokratski izbor vlasti, sloboda medija, pravo naroda na samoodređenje.
Zato je granica Europe na mjestu gdje počinje Rusija, Turska, Maroko, Alžir, Libija, Egipat, Sirija.
U strahu od njemačkog ludila, Europi je nametnuta ludačka košulja pretjeranog, besmislenog liberalizma.
Ali za politiku koja se temelji na realnosti, Europa nije spremna, ni
sposobna. A njemačka kancelarka/kancelar trebao bi to popraviti. Merkel
nije uspjela. Nadajmo se da će slijedeći kandidat imati bolji kontakt sa
realnim svijetom.

Izvor: narod.hr
Photo: EPA/STEPHANIE LECOCQ