Parać: U raspravama oko poreznog rasterećenja plaća nitko ne spominje kako to utječe na preko 300 tisuća nezaposlenih

Ovlašteni revizor mr.sc. Branko Parać osvrnuo se za narod.hr na promjene u sustavu oporezivanja dohotka od početka 2015. godine, točnije, na oporezivanje dohotka od nesamostalnog rada.

Naime, Hrvatski sabor je na sjednici od 20. studenoga 2014. godine raspravljao o prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o porezu na dohodak, koji se donosi po hitnom postupku, a radi primjene njegovih ključnih odredaba već od početka 2015. godine.  Ovdje se posebno ukazuje na učinke izmjene oporezivanja plaća (plaća od nesamostalnog rada).

Izmjenama Zakona o porezu na dohodak predlaže se povećanje osobnog odbitka s 2.200 na 2.600 kuna, a za umirovljenike s 3.400 na 3.800 kuna. Za građane s potpomognutih područja prve skupine osobni  bi se odbitak povećao s 3.200 na 3.500 kuna, a za drugu skupinu s 2.700 na 3.000 kuna. Ujedno se prag za oporezivanje dohotka najvišom stopom od 40 posto sa sadašnjih 8.800 kuna podiže na 13.200 kuna. Mr.sc. Parać smatra kako to zaista i znači povećanje neto plaća velikog broja građana.

“Riječ je jedanaestoj promjeni po redu u posljednjih jedanaest godina, što dovoljno govori o (ne)stalnosti jednog od poreznih oblika koji se izravno ili neizravno odnosi na sve stanovnike Hrvatske, ali i sve poslodavce (isplatitelje dohotka). Inače, usvojene promjene visine osobnog odbitka i poreznih razreda, čiji će se učinci primijetiti od siječnja 2015. godine, zaista znači povećanje neto plaća velikog broja građana, kako se najavljuje iz Ministarstva financija, za čak 1,2 mil. radnika”, istaknuo je Parać.

Mr.sc. Parać je objasnio situaciju preko ilustracije obračuna plaća trojice zaposlenika – Kreše, Ivana i Marijana, koji  imaju prebivalište u Zagrebu, te uzdržavaju jedno dijete. Za orijentaciju, bruto plaća Ivana, u iznosu od 8.000 kuna, približno odgovara prosječnoj hrvatskoj plaći u 2014. godini.

Koja je razlika u odnosu na postojeći porezni sustav? Krešo, koji ima mjesečnu bruto plaću od 5.000 kuna, od početka sljedeće godine, dobit će  84,96 kuna (2,18 %) veću neto plaću! Ivan će primiti 177,00 kuna (3,04 %) više, a Marijan također 177,00 kuna (1,81 %) više. Ako bi bruto plaća iznosila 20.000,00 kuna, kojih je u Hrvatskoj malo, uz rečene ostale uvjete, mjesečna neto plaća bi iznosila 12.767,98 kuna, što je za 867,30 kuna (7,29 %) više nego do sada.

Dakle, za najveći broj primatelja dohotka (podsjećam, više od polovice zaposlenika ima manju plaću od prosječne), riječ je o zaista simboličnim iznosima, koji će se dobrim dijelom poništiti drugim nametima, primjerice, porezom na kamate na štednju, napomenuo je Parać.

Na pitanje hoće li se izmjenama Zakona o porezu na dohodak povećati potrošnju, mr.sc. Parać  kako je zaista cilj Vlade RH da se ovim promjena povećanje potrošnje, a time dati poticaj proizvodnji i zapošljavanju, što je ključni hrvatski problem.

“Gubitak od manjeg poreza na dohodak, u iznosu od oko 2 mlrd. kuna godišnje, trebao bi se pokriti većim prihodom od PDV-a zbog očekivane veće potrošnje. Hoće li se to ostvariti? Ne treba biti veliki vizionar, a ni analitičar da se zaključi kako se to neće dogoditi i to zbog niza razloga!”, smatra Parać te objašnjava:

“Prvo, predviđeno smanjenje poreza u korist uvećanja neto plaća, ostvarilo bi se pod pretpostavkom da svi zaposlenici imaju ugovorenu bruto plaću, a u skladu s odredbama Zakona o radu, a ne u neto iznosu.  Međutim, opće je poznato da još uvijek dobar dio zaposlenika ima ugovorenu neto plaću ili će poslodavci tako postupati u praksi. Dakle, u tim slučajevima cjelokupna ‘ušteda’ u porezu, ostat će poslodavcima ili u najboljem slučaju, taj iznos će se podijeliti između poslodavca i zaposlenika.

Drugo, dio porasta neto plaća, zbog manjeg poreza (i prireza), ‘utrošit’ će se za smanjenje iznosa blokada računa i smanjenja dugova. Valja podsjetiti da oko 320 tisuća hrvatskih građana ima blokirane račune, što znači da simbolični rast njihovih neto plaća neće ni za jednu kunu utjecati na novu potrošnju.

Treće, dio „poreznih ušteda“, unatoč uvođenju poreza na kamate, usmjerit će se u štednju, jer je poznato da se u recesiji potrošači suzdržavaju od potrošnje i štede za „crne dane“, dodao je.

Četvrto, dio rasta neto plaća, posebice kod onih koji, za hrvatske prilike, imaju veće plaće, usmjerit će se u trgovačke centre, čime će se dio gubitka proračuna od poreza na dohodak vratiti u obliku većeg PDV-a. A što je s poticanjem proizvodnje? Ne treba nikoga uvjeravati da će se većom potrošnjom dobrim dijelom poticati proizvodnja inozemnih tvrtki, jer su naši trgovački centri prepuni inozemne robe zbog razloga koje bi zahtijevalo posebnu analizu.

Peto, jedinice lokalne uprave i samouprave (gradovi i općine), zbog smanjenja prihoda od poreza na dohodak, redom najavljuju povećanje postojećih stopa prireza (koji još nisu dosegli najvišu razinu prema posebnom zakonu), kao i povećanje cijena komunalnih usluga, usluga vrtića i sl., ali i smanjenje dosadašnjeg standarda javnih usluga i novih ulaganja u infrastrukturu. Osim toga, najavljuju i rast „svojih“ poreza i naknada (poreza na vikendice i apartmane), komunalne naknade, te poreza na potrošnju u ugostiteljskim objektima, što će, logično, utjecati i na rast troškova života, pa će taj rast predstavljati novi porez na posredan način.

Šesto, istodobno s primjenom manjeg poreznog tereta na plaće (dohodak od nesamostalnog rad), od početka 2015. godine uvodi se porez na kamate na štednju. Dakle, dio onih koji će dobiti nešto veću neto plaću, to će platiti novim porezom! Primjerice, ako osoba ostvaruje prosječnu hrvatsku plaću, u 2015. godini, primit će, zbog „poreznog rasterećenja“, 2.124 kuna više nego do sada, ali će to biti poništeno porezom na kamate, ako ima štednju u iznosu od oko 50.000 EUR!

Sedmo, od početka 2015. godine ukida se dosadašnja porezna olakšica za primatelje dividendi i udjela u dobiti, do iznosa od 12.000 kuna godišnje. Naprimjer, na primljenu dividendu u iznosu od 12.000 kuna, ulagatelj s prebivalištem u Zagrebu, imat će novi teret u iznosu od 1.699,20 kuna godišnje. Ovo će posebno pogoditi veliki broj imatelja tzv. ‘narodne dionice’ (dionica HT-a), a to su u najvećem broju oni koji će primiti nešto veću neto plaću nakon usvojenih promjena Zakona, koji svakako nisu ‘kapitalisti!”

Po mišljenju mr.sc. Paraća, zbog svih navedenih razloga, gotovo je sigurno da je riječ o promjeni kojom se neće ostvariti javno proklamirani učinci, s konačnim učinkom na rast potrošnje i poticanje ulagačke klime.

“Moglo bi se kazati, puno buke ni zašto. Ili, prelijevanje iz šupljeg u prazno, što neće opravdati uloženi napor i troškove u nešto što se, potpuno pogrešno, naziva poreznom reformom! U obrazloženju prijedloga Zakona, uobičajeno se navodi kako promjene ne zahtijevaju dodatna sredstva u proračunu. A što je s troškovima prilagodbe brojnih računalnih programa, koje će, naravno, snositi poduzetnici (isplatitelji dohotka)?”, pita se Parać.

Dodaje kako je važno napomenuti kako se problem hrvatske višegodišnje recesije može riješiti samo ozbiljnim i sveobuhvatnim strukturnim reformama, za koje je razvidno kako još nema spremnosti kod kreatora globalnih procesa. Naravno, svako odgađanje reformi značit će teže posljedice u budućnosti, koje ćemo svi osjetiti.

Saborski zastupnici ‘otkrivaju Ameriku’

Saborski zastupnici tvrde kako je jasna posljedica da će oni koji dobivaju najmanju plaću dobiti najmanje, a oni koji dobivaju najviše će dobiti najviše, na što je mr.sc. Parać naveo kako je to logično, no i neobično da saborski zastupnici ‘otkrivaju Ameriku’.

“Oni koji dobivaju najmanju plaću, u pravilu, uopće i ne plaćaju porez, pa porezno rasterećenje i ne mogu osjetiti.  Naime, veliki broj hrvatskih zaposlenika ne plaća porez na dohodak jedanput zbog, nažalost, niskih plaća, a drugi put zbog korištenja većeg osobnog odbitka, a zbog uzdržavanih više članova obitelji. Od sljedeće godine broj osoba koji neće plaćati porez, zbog povećanja osnovnog osobnog odbitka, bit će još i veći”, smatra Parać.

Jednako, sa suprotnim učinkom, vrijedi i u slučaju rasta poreza, kad oni koji imaju veće plaće plaćaju veći porez, ne samo apsolutno, nego i relativno. “Zar bismo trebali ići prema uravnilovci, smanjivati apsolutne razlike u plaćama, neovisno o brojnim teško objašnjivim visokim plaćama? Podsjećam, u oporezivanju plaća (dohotka od nesamostalnog rada) primjenjuju se progresivne porezne stope (12 %, 25 % i 40 %), jasno, uvećano za propisanu stopu prireza”, ističe Parać.

“Načelno, valja pozdraviti svako porezno rasterećenje, posebice zaposlenika koji pripadaju tzv. srednjem sloju, kojega ponajviše čine fakultetski obrazovane osobe, koji su konkurentni na inozemnom tržištu, ali usvojene izmjene svakako nisu takvog sadržaja i dometa kojima će se postići željeni ciljevi. Autoru su poznati brojni slučajevi u kojima se obrazovani stručnjaci, zaposleni kod inozemnih poslodavaca u Hrvatskoj, prijavljuju kao radnici njihovih poduzeća u zemljama s manjim ukupnim poreznim teretom na plaće”, napominje Parać.

“U raspravama oko poreznog rasterećenja plaća nitko ne spominje kako to utječe na preko 300 tisuća nezaposlenih. Naravno, nikako, barem ne izravno, jer oni i ne primaju plaću. Rješenje njihova nezavidnog statusa, koji uzrokuje samo ekonomske posljedice, svakako nije moguće ovakvim (kozmetičkim) mjerama, koje se neobjašnjivo i nekritički nazivaju reformom, nego skupom sveobuhvatnih reformi, kojih još uvijek, nažalost, nema”, zaključio je Parać.