Umirovljenici su sve važnije glasačko tijelo u RH pa mnogi političari ozbiljno računaju i na tu kategoriju. Na sreću, ovaj put nije bilo puno velikih i lažnih obećanja, ali to ne znači da ne postoji proračunski problem. Naime, mirovine su niske, umirovljenika sve više, a proračun je u deficitu, kaže analitičar HRT-a Željko Kardum.
Ministar financija Zdravko Marić rekao je da je su strani proračunskih rashoda najveća stavka naknade građanima – 22,6 mlrd. kn, od kojih 18,4 mlrd čine rashodi za mirovine. Rashodi za mirovine su u odnosu na godinu ranije – narasli za 146,6 milijuna kuna zbog indeksacije i većeg broja umirovljenika. To je jedan od problema s kojima će se i nova Vlada suočiti, a sigurno ga trajno ne može riješiti do kraja svog mandata. No, jedno je sigurno – barem prema najavama HDZ-a, neće se ići u populističko ukidanje drugog stupa. Naprotiv, najavljeno je podizanje uplata sa 5 na 6 posto. Krajnji cilj bi trebao biti dostizanje 10 %, plaće.
Hrvatska ima tzv. Bismarckov model međugeneracijske solidarnosti. Ideja Bismarckovih reformi nije bila bolji život ljudi nego vezanje ljudi uz državu, jer kad čovjek zna da mu novac u starosti ovisi o državi neće raditi protiv nje.
1. Prvi mirovinski stup ovisi isključivo o političkoj volji i moći države u trenutku isplate mirovina. Taj prvi stup zapravo predstavlja implicitni dug države u budućnosti, a država nikad nema dovoljno novca.
2. Sav novac koji građani godinama izdvajaju u prvi stup zapravo više ne postoji. Nema u njemu pospremljenog novca niti za nebeneficirane mirovine. Davno je potrošen. Zato se u taj prvi mirovinski stup prilično nezgodno pouzdati.
3. Sve ono što danas u 1. stup uplaćuju građani odlazi na mirovine onih koji više ne rade. Ništa se u njemu ne kumulira, niti se tim novcem upravlja. On se jednostavno troši. Otprilike ko protočni bojler.
4. Prvi mirovinski stup trebao bi se zasnivati na principu “koliko novaca unutra – toliko novaca van”, međutim generirana prava umirovljenika su veća od raspoloživog priljeva sredstava tako da se za isplatu mirovina odlijeva i dio iz državnog proračuna.
5. Manjak proračuna u 2015. za mirovine bio je 17,2 milijarde kuna! Za taj iznos su isplaćene mirovine bile veće od prikupljenih doprinosa u HZMO-u. S obzirom na trend starenja stanovništva te premali broj zaposlenih, koncept međugeneracijske solidarnosti prije ili kasnije mora udariti u zid.
7. Sustav koji je krasno zamislio kancelar Bismarck mogao je funkcionirati u doba industrijske revolucije i velikog gospodarskog rasta. Pogotovo ako se u mirovinu ide sa 62 godine, a očekivana životna dob je bila 59.
8. Tek 2023. Drugi stup će početi sudjelovati u mirovinama – i to samo za žene!
Samo bogata država može skrbiti za svoje stanovnike. Preraspodjele tu ne pomažu. Samo rast gospodarstva, veće zapošljavanje i sustav djelomične zamjene Prvog stupa Drugim obveznim i Trećim dobrovoljnim.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
