Zadnji tjedan prije pada Vukovara označava posljednju fazu ratovanja i umiranje grada. Na današnji dan, 12. studenoga 1991. pokušan je četvrti, posljednji organizirani pokušaj deblokade Vukovara, koji je nažalost završio neuspjehom.
Branitelji su odlučili krenuti u napad jer je grad tada bio u nezavidnoj situaciji.
Pad Bogdanovaca 10. studenoga i pritisak na okruženi Vukovar ponovo je stavio u prvi plan potrebu proboja i deblokade. Plan je stavljen na papir 11. studenoga. Namjera je bila proboj pravcem Nuštar – Marinci – Bogdanovci – Vukovar, osiguranje stvorenog koridora, deblokada Vukovara i Borova naselja, pojačanje snaga obrane grada te redovna opskrba i evakuiranja povrijeđenih i bolesnih.
Za napad su u prvom i drugom postroju određena tri bojne 3. brigade i mehanizirana satnija 3. “A” brigade ZNG-a, tenkovska četa 109. brigade HV-a i kao pričuva bataljun 132. brigade HV-a. Za pojačanje snaga u gradu, nakon deblokade, predviđena je 105. brigada HV-a iz Bjelovara koja je tek trebala stići na područje Operativne grupe. Zamisao proboja pretrpjela je neuspjeh jer je bila u raskoraku sa stanjem na terenu.
Napad na JNA učvršćenu na crti Cerić – Henrikovci – Marinci počeo je u večernjim satima 12. studenoga. Slabost angažiranih snaga, od koje se neke nisu ni pojavile na bojišnici, osudio je pokušaj u početku na neuspjeh pa je od zamisli uspjelo pomicanje „snaga iz Nuštra prema selu Marinci pod vrlo teškim uvjetima djelovanja neprijatelja sa zemlje i iz zraka“. Za nastavak napada nije bilo snaga jer raspoloživo ljudstvo nije bilo dovoljno za proboj.
Tako je propao posljednji pokušaj opkoljenom Vukovaru za koje su Srbija, JNA i domaći četnici pripremili jame, logore, mučenja, silovanja, baš kako su im očevi i djedovi s kokardama i petokrakama činili u proljeće 1945. kada je u sličnim krvavim orgijama pobijeno stotine Nijemaca i Hrvata Vukovara.
Potresne slike patnja Vukovara:
