Dana 21. listopada 1991. srpski „eskadroni smrti“ Kaline počinili su strašni zločin nad Hrvatima Pounja, u mjestima Hrvatska Dubica i Cerovljani. Ubijeno je 56 civila, od kojih je do danas identificirano 45-ero, dok je 11-ero još uvijek neidentificirano. Bili su to uglavnom starci iz hrvatskog Pounja od kojih nijedna osoba nije bila hrvatski vojnik.
U ljeto i jesen 1991. Banovinom su tekli potoci krvi: Petrinja, Kostajnica, Baćin, Glina, Topusko, Kukuruzari, Majur, Kozibrod, Hrvatska Dubica, Maja, Skela, Hrvatski Čuntić, Kraljevčani, Novo Selo Glinsko, Joševica, Kostrići… beskrajan je popis mjesta stotina zločina koje su Srbi počinili južno od rijeke Kupe.
I to većinom prvi susjedi.
Više od 70 posto ubijenih u Baćinu su starice, od kojih je, prema riječima dr. sc. Jakše Raguža iz Agencije za istraživanje ratnih sukoba, veći broj osoba invalida, epileptičara ili osoba s ozbiljnim zdravstvenim problemima.
Cijeli taj slučaj bio je planiran. Lokalni politički dužnosnici Srba iz SDS-a održali su sastanak nekoliko dana prije likvidacije civila, na kojem su dogovorili odvođenje od kuća i likvidaciju. Likvidacija ljudi bila je organizirana, izabrane su lokacije, vrijeme, izabrani su ljudi koje treba likvidirati, izabrani su i izvršitelji.
Eskadron smrti iz Komogovine
U provedbu monstruoznog plana poslan je banovinski eskadron smrti, srpska specijalna jedinica milicije “Kaline” Komogovina, kojom je zapovijedao Stevo Borojević Gadafi, koja je napravila cijeli niz drugih likvidacija na Banovini i koja se doista može nazvati eskadronom smrti na tom području.
U otete kuće dovedeni su Srbi sa sunjskog područja, Bosne, Srbije, pa čak je jedan Srbin došao iz Beča u otetu imovinu Hrvata. Hrvatska Dubica, grad s većinskim hrvatskim stanovništvom, etnički je očišćen i pretvoren u „srpski grad“. Dr. sc. Jakša Raguž tvrdi da „odvođenje i likvidacija hrvatskih civila dubičkog kraja ima sve elemente genocida“.
Ostvarenje plana etnički čiste Velike Srbije do rijeke Kupe bilo je ostvareno ubijanjem Hrvata i etničkim čišćenjem s karakteristikama genocida na cijelom tom području. Važno je reći: najveću pomoć ostvarenju te ideje dala je vojska Jugoslavije, koja je trebala biti vojska svih naroda te višenacionalne države. Ono što su naši djedovi i roditelji financirali iz svojih plaća, oružje, plaće i raskoš oficira JNA, okrenulo je cijevi na njih i ubijalo njihovu – djecu, unuke i roditelje.
Godine 1991. na Banovini sve je bilo isto kao i ne tako davne 1945., kada su Banovinom tekli potoci krvi ubijenih Hrvata….