Na današnji dan 24. veljače 1992., na inicijativu slavne 123. brigade HV-a iz Požege, vraćeno je staro ime hrvatskom selu u blizini Pakraca – Španovica. 1942. selo su spalili partizani, a stanovnike Španovice Hrvate ubili ili raselili.
Da bi potpuno zatrli spomen na Španovicu, selu su promijenili ime u Novo Selo i zabranili Hrvatima da se vrate na svoja ognjišta.
Ime Španovica se nije smjelo spominjati 45 godina u vrijeme komunističke strahovlade.
Desetak kilometara od Kusonja u smjeru Pakraca, između Psunja i Ravne Gore, nalazi se Španovica. To je mjesto velike tragedije i stradanja, poput onih hrvatskih sela koja su od 1941. do 1942. na isti način stradala od četnika i partizana.
Španovica dijeli sudbinu Boričevca, Cetingrada, Udbine, Gvozdanskoga, Zrina i drugih mjesta širom Hrvatske gdje su Hrvati u Drugom svjetskom ratu poubijani i protjerani bez prava na povratak domovima.
Španovica je do 2. svjetskog rata bila naselje s oko 240 obitelji i 1250 stanovnika i nastala je polovinom 19. stoljeća doseljavanjem Hrvata iz Gorskog Kotara koji su radili u obližnjim šumarijama. U noći 5. na 6. listopad 1942. selo su napali partizani ubivši pri tom u jednom danu 142 stanovnika (!), pri čemu je najmlađa žrtva imala samo 9 godina. Selo je toga dana najvećim dijelom spaljeno, a preživjelo stanovništvo rastjerano s trajnom zabranom povratka.
U kasnijem komunističkom progonu ubijeno je ili nestalo još oko 250 Španovčana. Španovica je nakon Drugog svjetskog rata naseljena srpskim stanovništvom dovedenim iz Bosne i preimenovana u Novo Selo.
Ukupan broj ubijenih Hrvata Španovice od 1939. do 1949. kada je ubijen zadnji Španovčanin je 398 stanovnika.
Sličnu sudbinu Hrvatima pakračkog kraja potomci istih partizana namijenili su 1991. kada su u suradnji sa JNA, sa identičnim komunističkim znakovljem na kapama, etnički očistili Hrvate pakračkog kraja bez prava povratka svojim domovima.
Hrvatska sela oko Pakraca bila su u Domovinskom ratu potpuno spaljena, kao i Španovica, dok je hrvatsko stanovništvo protjerano, odvedeno u logore Bučje i Kusonje ili poubijano.
U četiri godine 1991.-1995. se niti jedan Hrvat nije vratio u svoje domove u okolici Pakraca, a većina od onih malobrojnih staraca i nemoćnih koji su ostali je ubijena.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
