Prva meta u početku sukoba četničkih zločinaca i naoružanih Srba bili su policajci Republike Hrvatske. Oni su za Srbe predstavljali ‘ustaše’, a tako su ih zvali javno na Televiziji Beograd. Ubojstvo svakog hrvatskog policajca bio je podvig koji se slavio među pobunjenim Srbima u Hrvatskoj i u srbijanskim medijima, po izreci -‘ubi mupovca, jedan ustaša manje’.
Na današnji dan 1991. godine četveročlana ophodnja Postaje prometne policije Karlovac upućena je na obavljanje redovnih policijskih zadaća nadzora prometa u Budačku Rijeku. Budačka Rijeka je selo južno od Karlovca, na cesti prema Plitivicama. Već ranije su u Budačkoj Rijeci i susjednom Krnjaku viđeni bradati četnici s oružjem na cesti koji teroriziraju lokalne Hrvate i putnike koji su se uopće usudili voziti automobilom tim krajem.
Dolaskom na ovo mjesto policajci su mirno zauzeli svoje pozicije, a tada su mučki iz zasjede su napadnuti od strane pobunjenih Srba iz ovog kraja. Zasuti su rafalnom paljbom iz oružja koje je JNA podijelila Srbima. Trojica policajca Mile Butina (24), Joža Milčić (20) i Zlatko Škrlac (31) smrtno su stradali na licu mjesta, dok je Nikola Rakocija teško ranjen.
Napadi na policijske službenike u ljeto 1991. bili su učestala i redovita pojava od strane naoružanih civila Srba ili četničkih skupina obučenih u maskirne uniforme s oznakama SAO Krajine.
SAO Krajina je bila fašistička tvorevina koja se temeljila na svetosavskoj ideologiji krvi, tla i naroda koja ima veliku sličnost s nacističkim pokretom. Oni su tvrdili da je ‘Srbija tamo gdje živi jedan Srbin’, a svi ostali narodi moraju nestati. Glavni neprijatelj bili su Hrvati i njihovo uporno pozivanje na ‘hrvatsko povijesno i državno pravo’. Zbog toga je u Srbiji donesena odluka da se Hrvate uništi, pobije i protjera, južno od linije Virovitica-Karlovac-Karlobag. SAO Krajina iosnovana na tlu Hrvatske prema uputama, poticajima i organizaciji iz Srbije. Glavnu riječ vodili su KOS, zloglasna kontraobavještajna služba JNA koja je bila glavni planski i organizacijski čimbenik terora i napada na Hrvatsku. Treba istaći da je ovaj plan imao veliku podršku stanovništva u Srbiji koja je pozdravljala napade na Hrvatsku, ali i velikom dijelu Srba u Hrvatskoj i BiH.
U prvo vrijeme jedina obrana ugroženog hrvatskog naroda bila je policija. Bilo je to prije stvaranja dragovoljačkih postrojbi, Zbora narodne garde i HOS-a koji su branili Hrvatsku u prvim naletima udruženih četničkih i JNA vojnih jedinica, a puno prije od stvaranja Hrvatske vojske krajem 1991. godine.
Policija ima velike zasluge u obrani Hrvatske, a ovakvi napadi na policiju bili su redovita pojava: Daruvar, Žuta Lokva, Dalj, Borovo Selo, Ilok, Kruševo, Kijevo i druga. Tadašnja vlada Srbije i četnici iz Hrvatske govorili su “mupovci su ustaše”, samo zato jer se radilo o policiji koja bila pod Vladom u Zagrebu i imala hrvatski grb na kapi. Napadi na policiju su se nastavili tijekom rata, a iz policije su izrasle jake vojničke postrojbe ZNG RH i Specijalne policije po svim županijama, te kasnije pobjednička Hrvatska vojska koja je smrskala glavu četnicima i srpskoj vojsci u Oluji.
