Možda je najjednostavnije nekome tko to ne zna predočiti značenje Oluje za Hrvate i Hrvatsku tako da zamislimo što bi bilo da 1995. nije bilo Oluje, da nije bilo državničke mudrosti hrvatskog političkog vrha na čelu s predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom, koji nisu slušali “dobronamjerne” savjete svjetskih moćnika, da nije bilo višegodišnjeg rada onih koji su opremili i osposobili Hrvatsku vojsku i policiju i osmislili Oluju, da nije bilo hrabrosti, krvi i znoja hrvatskih branitelja, te beskrajne ljubavi svih njih za Domovinu?
U najboljem slučaju, jednostavno, bilo bi ovako: Tzv. “republika srpska krajina” bila bi integrirana u Hrvatsku onako kako je Republika Srpska integrirana u Bosnu i Hercegovinu. Isto bi vrijedilo za Istočnu Slavoniju, budući da od mirne integracije hrvatskog Podunavlja kako je provedena nakon hrvatske vojne pobjede dakako ne bi bilo ništa. Na ta područja, baš kao i u Republiku Srpsku u BiH vratili bi se tek poneki, dok bi i danas stotine tisuća Hrvata iz do Oluje (i kasnije, do mirne reintegracije Podunavlja) okupiranih područja Hrvatske živjeli kao izbjeglice drugdje po Hrvatskoj i svijetu.
Ne bi bilo autocesta, turizam bi bio neusporedivo slabiji, ukratko, standard života bio bi u najboljem slučaju puno bliži onome kakav je danas u primjerice Srbiji, BiH ili Makedoniji, odnosno, neusporedivo lošiji nego što je današnji u Hrvatskoj. To, naravno, ne znači kako nismo zamišljali i ne zamišljamo bolju Hrvatsku nego što je ona danas.
Ukratko, da nije bilo Oluje, ne bismo imali državu.
Državu, koju nam valja urediti i srediti, postaviti na zdrave noge kako je to bilo prije više od 20 godina. Ali, državu imamo! I bit će nadajmo se onakva kakvu su sanjali momci koji su prije 26 godina krenuli braniti Hrvatsku i pred više od 20 godina osloboditi “srpsku krajinu”, bit će, kako je govorio dr. Franjo Tuđman, onakva kakvu ćemo je sami napraviti.
Hrvatski branitelji sjajno su obavili svoju zadaću. Ono što nas još dvadeset godina kasnije čeka je lakše, nitko ne treba za to ginuti. Treba nam samo ono što su imali ti naši junaci: znanje, rad, državno vodstvo kojem se vjeruje, i ljubav za jedinu nam Domovinu, Hrvatsku.
I stoga nam je Oluja toliko važna. Ne samo povijesno, kao događaj koji je odlučio da zaista imamo državu Hrvatsku, nego i kao podsjetnik da mi Hrvati možemo napraviti što god zamislimo, ma kako to izgledalo nedostižno. Jedino tko nas u tome može spriječiti smo mi sami.
