Amerikanac u Zagrebu: Kako je Brian Holland zavolio Hrvatsku

Dok se u Hrvatskoj uglavnom o njoj samoj može čuti samo sve najgore, dotle nas u svijetu nerijetko vide u puno pozitivnijem svjetlu nego što mi vidimo sami sebi. Jedan takav primjer je Brian Holland: “Što učiniti s diplomom inženjera biomedicine i magisterijem iz kvantitativnih financija?”, pita autorica Barbara Kennedy koja je s njim razgovarala za magazin Baylora, uglendne visokoškolske ustanove osnovane još 1893. na kojoj godišnja školarina prelazi 50.000 dolara.

„Duhoviti odgovor na to pitanje bio bi vjerojatno upisati pravo“, kaže Brian Holland, generacija 2013., koji priznaje kako ima široku lepezu interesa. „Dodavanje diplome prava onome što sada činim otvorit će nekoliko zanimljivih putanja. Volio bih kombinirati svoja raznolika akademska postignuća na način da svako može doprinijeti mojoj karijeri“.

Kao diplomac Sveučilišta Vanderbilt, Holland je svoj diplomski rad usredotočio na napravu koja bi se mogla koristiti u pedijatriji, napose u intenzivnoj njezi dojenčadi. „Surađivao sam s dr. Williamom Walshom, koji predvodi Odjel intenzivne njege dojenčadi u Dječjoj Bolnici Monroe Carell, Jr. na Vanderbiltu. Moje rješenje bilo je iskoristiti igraću konzolu kao što je XBOX Kinect, koja može skenirati neki prostor u tri dimenzije, kao i jeftinu središnju procesorsku jedinicu (CPU) kako bih napravio jeftinu, ali i preciznu napravu koja može detektirati kada i koliko ljudi ulazi i izlazi iz prostorije“, objasnio je Holland. „Ova naprava može primijetiti je li dijete uklonjeno s ležaja, i ako je takav slučaj, koliko dugo je bilo odsutno, kako bi se osiguralo da između bebe i drugih bude dovoljno interakcije. Ukoliko te interakcije ne bi bilo, došlo bi do situacije u pedijatriji znane kao FTT (failure to thrive), tj. nenapredovanja. Moje rješenje bio je uspješan prototip koji je ostavljen u točki odakle ga naknadni studenti, u sklopu vlastitih istraživanja, mogu dalje razvijati i proširivati te pripremiti za daljnju proizvodnju“.

Zaljubljen u Hrvatsku

Nakon što se preusmjerio na MBA, Hollandu je dodijeljena stipendija Rona Browna na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa u Hrvatskoj, gdje on ne samo da studira materiju poslovnog upravljanja, već ima prigodu i povezati se s bosansko-hrvatskim korijenima svoje majke. „Moja je majka rođena kao Hrvatica u Banja Luci, u Jugoslaviji, gradu koji danas pripada Bosni i Hercegovini. Oba njezina roditelja bili su Hrvati, što u Bosni predstavlja važno identitetsko pitanje. Jugoslavija se sastojala od tri glavne etničke skupine – Hrvata, Bošnjaka i Srba – no Bosna i Hercegovina na poseban je način bila etnički šarolika“, objasnio je.

Pored učenja predmeta u sklopu svojih MBA-studija, Holland je zaronio u hrvatsku kulturu i uživa u ljepotama te zemlje. Smatra da je etnička hrvatska, kao i balkanska hrana „izvanredna“, dodajući kako  „kvaliteta sastojaka i orijentacija većine tamošnjih restorana prema domaćoj hrani osiguravaju da nikada ne ostane gladan“. Planinu nadomak Zagreba opisuje kao „iznimno lijepo mjesto za penjati se i promatrati“, a otkrio je i posebnu ljepotu okolnih krajolika i morske obale. „Morska obala nije previše daleko, a uz to ima stotine otoka od kojih je svaki pravi dragulj“.

Doživljaji iz Hrvatske

Njegove interakcije s ljudima u Hrvatskoj dovele su do brojnih nezaboravnih iskustava. Tijekom jednog događanja posvećenog hrvatskoj dijaspori, susreo se s hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, kao i s američkim veleposlanikom u Hrvatskoj, Robertom Kohorstom, na jednom događaju u svojoj školi. Također je sudjelovao i u berbi grožđa u vinogradu u vlasništvu svojih udomitelja, nazočio teniskom meču između američke i hrvatske Davis Cup reprezentacije u Zadru, a posrećilo mu se i da je bio u Zagrebu prilikom finalne utakmice između Hrvatske i Francuske, u sklopu Svjetskog nogometnog prvenstva 2018. godine. „Bio sam ovdje na dočeku hrvatske reprezentacije i bio zapanjen razmjerima slavljenja i radošću koju su svi zajedno osjećali. Stotine tisuća ljudi izašlo je na ulice tih danas i svi su slavili“.

Osvrćući se na svoja ranija akademska ostvarenja u Bayloru, Holland navodi tri profesora koja su na njega ostavili najsnažniji dojam. Na predavanjima Williama Montgomerija na temu antropogeografije, kaže kako su ga najviše dojmila dva presudna pitanja koja je ovaj kolegij nastojao riješiti glede ljudskog roda: gdje i zašto. „O mnogim pitanjima o kojima sam učio u sklopu ovog predmeta i dalje razgovaram i razmišljam“. Dodao je kako je poštivao umirovljenu profesoricu matematike Marti Wayland „ne samo na njenom neospornom talentu za podučavanje, već i njenom zanimanju za CIA-u“. Također je pohvalio i profesora latinskog Floyda Celapina. „Vrlo često u svakodnevnom životu nailazim na teme brojnih razgovora vođenih u sklopu predmeta profesora Celapina. Upravo su takvi zanimljivi razgovori s mojim profesorima, koji su i sami voljeli iskreno se odnositi prema studentima, pojačali moju ljubav za učenjem“

Izvor: narod.hr