Ana Ećimović: Žena ima puno svakodnevnih izazova pred kojima treba pokazati svoju snagu

Ana Ećimović još je jedna iznimna žena koja svojim radom ukazuje na važnost žena u društvu. Istaknula je kako je cjeloživotno učenje važno, jer samo otvorenošću prema novim spoznajama možemo napredovati i kao društvo i kao pojedinci.

Ana je rođena i živi u Zagrebu. Sretno je udana i trenutno sa suprugom iščekuje svoje prvo dijete, dečkića Mihaela koji će ih razveseliti svojim dolaskom početkom lipnja.

Ana je završila Ekonomski fakultet u Zagrebu, a zadnjih 8 godina radi u američkoj korporaciji koja posluje u industriji informacijskih tehnologija (IT). Zadužena je za segment prodaje usluga.

“Za vrijeme fakulteta bila sam radno aktivna pa sam tako svako ljeto radila u jednoj građevinskoj tvrtki na administrativno – financijskim poslovima, a krajem fakulteta sam radila u pozivnom centru jednog telekom operatera. Rani rad mi je omogućio spoznaju da nije tako jednostavno zaraditi vlastiti novac, ali isto tako mi je pružio radost mogućnosti samostalne zarade i uveo me u realniji svijet od onog teorijskog o kojem sam slušala na fakultetu. Otkrila sam da rad čovjeku (ženi) pruža zadovoljstvo i osjećaj korisnosti te doprinosa društvu”, naglasila je Ana.

Samo otvorenošću prema novim spoznajama možemo napredovati i kao društvo i kao pojedinci

Pojasnila je kako joj je njezino današnje radno mjesto omogućilo razna nova saznanja o ljudima, važnosti i umijeću komunikacije, sposobnosti brze prilagodbe promjenama i dinamičnom okruženju kakvo je IT industrija.

“Imala sam tu sreću da sam prošla puno edukacija i smatram da je cjeloživotno učenje pravi stav pojedinca jer samo otvorenošću prema novim spoznajama možemo napredovati i kao društvo i kao pojedinci. Također smatram da je važno otkrivati nove stvari, a posebno imati otvoren um prema mogućnostima bavljenja drugim poslovima od onih u kojima smo trenutno”, poručila je te dodala kako osim profesionalnog posla voli svoje slobodno vrijeme i snage uložiti u korisne aktivnosti za druge, pa je tako od 2011. godine aktivna kao suradnica u crkvenom pokretu ‘Mali tečaj radosnog kršćanstva – Kursiljo’.

Tražih Boga i ne nađoh ga. Tražih sebe, i ne nađoh se. Pođoh k bližnjemu, i tu smo se utroje našli.

“To je pokret koji želi naglasiti istinu da smo mi kršćani radosni ljudi. Veliku radost mi pruža činjenica što je i moj suprug aktivan u Kursilju, a pomalo se uključuju i članovi naših obitelji. Ono što me privuklo u Kursiljo je način rada – osobnim svjedočanstvima i laici i svećenici govore gdje su u svom životu doživjeli živog Boga, nakon čega slijedi rad u malim grupama”, objasnila je te dodala: “Upravo u takvoj manjoj grupi pojedinac dobije mogućnost izraziti se, osjeti slobodu podijeliti svoja osobna iskustva, pitanja, radosti, nedoumice, te doživljava Boga u bližnjemu.

“U Kursiljo molitveniku piše: ‘Tražih Boga i ne nađoh ga. Tražih sebe, i ne nađoh se. Pođoh k bližnjemu, i tu smo se utroje našli. To je Kursiljo’. Tako sam ja doživjela Kursiljo. Tijekom godine aktivni smo uglavnom na tečajevima za krizmanike koji se organiziraju gotovo svaki vikend po župama diljem Hrvatske, dok je ljeto rezervirano za tjedne tečajeve na otoku Krapnju”, rekla nam je Ana dodavši kako se ondje kroz aktivni ljetni odmor druže sa studentima, radničkom mladeži, srednjoškolcima, mladim obiteljima, mladim parovima… kako se tko već pronalazi u kojoj skupini.

“Suprugu i meni nezamislivo je provesti ljeto bez boravka na Krapnju jer se tamo duhovno i tjelesno odmorimo, približimo Bogu i ljudima, učvrstimo stara poznanstva i prijateljstva i ostvarimo nova. Kroz Kursiljo sam upoznala jako puno novih ljudi, i stekla lijepi broj novih, pravih prijatelja. Povezali smo se u duhovnu obitelj koja mi danas jako puno znači. Međusobno si svjedočimo Božje zahvate u našim životima, tu smo jedni za druge i u lijepim i u teškim trenucima. Kada pomislim da ne mogu više ili da sam prezasićena svim obavezama i aktivnostima, uvijek dođe netko iz Kursilja tko mi svojim predanim i tihim radom za druge ponovno približi istinu: prava ljubav je u davanju. Često se nasmijem sama sebi kako ponovno spoznajem tu istinu”, naglasila je Ana.

Također, rekla je kako Kursiljo ima lijepu stranicu na koju se možete svratiti ovdje www.kursiljo.com i pročitati o njihovim aktivnostima.

“Otkako znam za sebe, uvijek sam bila aktivna i uključena u razne aktivnosti tako da mi je teško zamisliti da bih nakon posla došla kući i prosjedila ostatak dana. Ponekad doduše od svih aktivnosti osjećam mali zamor, ali već jedna duže odspavana noć mi vrati snagu i ponovno krećem u akciju! Iako moram priznati da mi je danas kad se nalazim u sedmom mjesecu trudnoće, ipak potrebno više odmora”, rekla je Ana.

Žena ima puno svakodnevnih izazova pred kojima treba pokazati svoju snagu

“U životu sam upoznala puno uspješnih žena od kojih sam mnogo naučila o jednoj posebnoj snazi koju je ženi darovao Bog – a to je predanje poslu kojem radi i obitelji koju ima kod kuće. Iako oboje iziskuje puno truda i rada, itekako je moguće i ostvarivo, dakako u onoj mjeri u kojoj svakoj ženi to odgovara i kako osjeća da je Bog poziva gdje bi se trebala više darovati. Vjerujem da žene koje koje se odluče posvetiti samo majčinstvu i obitelji, rade čak i puno više od nas koje smo zaposlene. U kući je toliko malih i često nevidljivih poslova koje žene i majke svaki dan odrade i koje se najčešće primijete tek kad žene odnosno mame nema kod kuće ili je bolesna”, ocijenila je te dodala: “A zahtjevi na poslu prema ženama nisu ništa manji nego prema muškarcima, pa mi se čini da žena ima puno svakodnevnih izazova pred kojima treba pokazati svoju snagu. Iz vlastitog iskustva znam kako nam je ta snaga darovana i da se ona obnavlja u osobnom odnosu sa Bogom, ali i u kvalitetnom odnosu sa suprugom. Bez njih dvojice, bilo bi mi puno teže ići kroz svaki novi dan”.

Život s Bogom je lijep uvijek, koliko god bilo i teških trenutaka

Ana je istaknula kako sve žene uzori u njezinom životu dolaze iz Kursilja. Navela je primjer Mirjane, majke 11-ero djece koja je svoj život posvetila svojoj obitelji, mužu i djeci.

“Prošla je kroz rat, prognaništvo, ostali su bez kuće, prošli razne teške situacije, ali vedrinu i nadu, vjeru, nije izgubila. Dapače, izgleda kao djevojka od 30 godina i zrači jednom posebnom radošću i mirom. Uvijek je lijepo dotjerana i nasmijana. Kad je čovjek prvi put sretne, pomislio bi da nema nikakvih briga ni obaveza u životu. Osim nje, tu su i njene dvije kćeri, Danijela i Nina, obje sretno udane žene i majke. Kroz njihove životne priče doživjela sam da je život s Bogom lijep uvijek, koliko god bilo i teških trenutaka. Očito im je njihova majka prenijela tu vedrinu, vjeru i nadu”, pojasnila je te dodala kako je jednom prigodom posjetila Ninu u bolnici, kad je morala strogo mirovati i čuvati trudnoću.

“Iako je trudnoća bila neizvjesna i nepredvidiva, iako je morala čak i objedovati u ležećem položaju, a smjela je ustati samo kad bi morala do kupaone, jedan prekrasan blaženi osmijeh joj nije silazio s usana. Zapitala sam se tada koliko često se žalim da mi je nešto teško i da ne mogu. U tim trenucima se nastojim sjetiti nje, kao i puno drugih majki koje se neumorno bore za svoju nerođenu i rođenu djecu”, rekla je Ana zaključivši kako je prava ljubav u davanju, ne u primanju.