Analiza Nikole Banića: ZDS: Presignacije – ‘lijek’ za hrvatsko pravosuđe? (5)

Informatičar Nikola Banić jedan je od inicijatora projekta, koji se nalazi na repozitoriju GitHub, kojim se nastoji ponuditi provjerive podatke i statistike o radu sudaca u domaćem pravosudnom sustavu. Projekt je izvorno nastao na inicijativu odvjetnika koji je htio ostati anoniman, a koji je došao na ideju automatskog praćenja sudskih predmeta na usluzi e-Predmet kako bi se otkrilo jesu li se dogodile kakve promjene, poput novog datuma ročišta. Tijekom rada na toj ideji došlo se do zaključka da bi se moglo pokušati dohvatiti podatke za što je više moguće predmeta dostupnih na e-Predmetu i potom izračunati statistike djelotvornosti pojedinih sudaca.

U više nastavaka donosimo analizu Nikole Banića za djelotvornije sudstvo (ZDS) koje je pisao za Hrvatski tjednik.

> Analiza Nikole Banića: Kako unaprijediti hrvatsko pravosuđe? (1)

> Analiza Nikole Banića: ‘Nelogičnosti kod pravosudnih predmeta – je li u pitanju pogreška ili friziranje?’ (2)

> Analiza Nikole Banića: Sporost hrvatskog pravosuđa najveći je problem – pojedini predmeti trajali preko 40 godina (3)

>Analiza Nikole Banića: Najveći broj zastara vezan uz prometne prekršaje, ali i obiteljsko nasilje (4)

Presignacije

Za djelotvornije sudstvo (ZDS) je kao što je već više puta spomenuto u prethodnim člancima na ovu temu vrlo važno i kolika je duljina trajanja predmeta na sudu kod nekog suca. Već je pokazano da duljina trajanja predmeta uvelike ovisi o upisniku odnosno vrsti predmeta, o sudu na kojem se predmet vodi te o sucu koji ga vodi. Osim tih podataka postoje i neki drugi koji mogu pomoći unaprijed predvidjeti hoće li neki predmet trajati dulje ili kraće. Jedan od takvih podataka je i je li predmet presigniran, odnosno je li nakon početne dodjele prvom sucu kasnije dodijeljen nekom drugom sucu.

Presignacije se mogu dogoditi iz više razloga. Primjerice, moguće je da neki od sudaca da otkaz pa njegove predmete treba presignirati drugim sucima. Nadalje, u nekim slučajevima se želi pokušati prerasporediti posao kako bi se predmete pokušalo što brže riješiti. Štoviše, moguće je naići i na vrlo zanimljiva objašnjenja izuzeća ažurnih sudaca s nekih predmeta da se spriječi pristranost jer „velika ažurnost nagovještava da bi pristranosti uskoro moglo biti“, a na kraju se predmet rješava puno dulje.

Budući da prema spomenutome presignacija nekog predmeta može u nekim slučajevima imati utjecaj na duljinu njegova trajanja, moglo bi biti korisno provjeriti što se općenito može zaključiti o utjecaju presignacija na duljinu trajanja pojedinih predmeta. Za takvu provjeru su korišteni podaci koji su i temelj statistika na stranici https://epredmet.github.io i koji su već prethodno opisivani. Ako se pogledaju predmeti koji su korišteni i tamo, dolazi se do zaključka da ih je presignirano nešto manje od 1.2%. Ako se pogledaju prosječne duljine trajanja svih tih predmeta, u prosjeku presignirani predmeti traju oko 75% dulje od nepresigniranih pri čemu ovaj podatak varira ovisno o sudu i upisniku. Presignacije se najčešće dogode nakon što je već prošlo neko značajnije dulje vrijeme od početka predmeta i ako se znači dogode, to je obično znak da će se sveukupno trajanje predmeta produljiti.

Ipak, u smislu duljine trajanja predmeta presignacija može biti i vrlo dobar znak. Naime, ako se presignacija dogodi vrlo brzo od pokretanja postupka, cijelo trajanje postupka je značajno kraće. Ako se primjera radi u obzir uzmu samo oni predmeti koji su bili presignirani unutar tjedan dana od početka pokretanja predmeta, onda je njihovo trajanje prosječno preko 70% kraće od trajanja nepresigniranih predmeta. Znači ako predsjednik suda ili netko drugi brzo nakon početka odredi da neki predmet ne vodi početno određeni, već neki drugi baš određeni sudac, odluka za taj predmet će u prosjeku biti donesena skoro četiri puta brže. Ta brzina može biti i puno izraženija. Primjerice, ako se pogleda svih 6319 predmeta upisnika P odnosno parnica za koje je 2019. godine donesena odluka na Općinskom građanskom sudu z Zagrebu i koji nisu bili presignirani, oni su prosječno trajali 17504 dana. Nasuprot tome je na istom sudu za 14 predmeta upisnika P za koje je odluka također donesena 2019. godine i koji su uz to još bili presignirani drugom sucu u roku od tjedan dana prosječna duljina trajanja bila 288 dana. To je skoro 85% kraće trajanje u odnosu na nepresignirane predmete istog upisnika na istom sudu za koje je odluka donesena iste 2019. godine pa se slobodno može reći i da je rana presignacija predmeta i ovdje vrlo dobar znak da bi parnica mogla trajati puno kraće nego inače.

Iako je predmeta koji su bili presignirani unutar tjedan dana tek nekoliko stotina, za predmete koji su presignirani unutar mjesec dana također vrijedi da su značajno kraći i to u prosjeku nešto manje od čak 70% kraći i njih već ima nekoliko tisuća. Slični je i s nešto kasnije presigniranim predmetima.

Po ovome ispada da brza presignacija predmeta ima posebna svojstva i izaziva moćne učinke koji naposljetku rezultiraju značajno kraćim trajanjem predmeta. Oduzimanje nekog predmeta nekom sucu i potom davanje nekom točno odabranom sucu možda u pomalo šaljivom smislu čini čudo kojim spomenuti točno odabrani sudac predmet privodi brzo kraju. Je li moguće da je brza presignacija lijek za hrvatsko pravosuđe i da se primjenom brzih presignacija mogu ubrzati svi predmeti? Ne nužno.

Naime, na presignacije se žalilo više ljudi, a relativno nedavno je to učinio i Mislav Kolakušić, bivši sudac Trgovačkog suda u Zagrebu. Tako su u travnju 2019. godine iz Udruge Antikorupcija čiji je predsjednik Mislav Kolakušić izvijestili da su podnijeli kaznenu prijavu protiv predsjednika Trgovačkoga suda u Zagrebu Nine Radića zbog po njihovu mišljenju sumnjive dodjele čak 7113 sudskih predmeta. O kojim se predmetima radi se donekle može vidjeti i na stranici https://epredmet.github.io/presignacije.html#s79. Kako su prenijeli mediji, u priopćenju spomenute udruge je nadalje spomenuto i ovo: „Temelj korupcije u pravosuđu je ‘ručna‘ dodjela predmeta u rad sudcima, odnosno utjecaj na to kojemu će sudcu biti dodijeljen pojedini predmet u rad. Radi osiguranja temeljnoga načela prava i sprečavanja korupcije u sudskim postupcima na sudovima Republike Hrvatske uvedena je automatska računalna dodjela predmeta sudcima u rad. Šokantna je spoznaja da je od 2017. na Trgovačkome sudu u Zagrebu više od 42 posto svih predmeta dodjeljeno (sic!) uz primjenu iznimki, a čak 20,1 posto primjenom iznimke ‘odabir jednog rješavatelja’. Od ukupno 47.890 predmeta, koliko je zaprimljeno na Trgovačkome sudu u Zagrebu, u prethodne dvije godine njih je čak 20.283 dodjeljeno (sic!) uz primjene iznimki, od čega u mandatu sudca Radića čak 7.113 predmeta izravnom dodjelom točno određenome sucu“. Znači na temelju stvari iznesenih u spomenutom priopćenju, ispada da je brza presignacija možda temelju korupcije u pravosuđu, a ne nekakav lijek.

Međutim, budući da je takve stvari teže dokazivati, najbolje je kao zaključak ponoviti dva statistički vrlo pouzdana pravila. Prvo je da ako neki predmet traje već neko dulje vrijeme i ako je nakon toga presigniran drugom sucu, to znači da će u prosjeku trajati značajno dulje nego ostali slični predmeti. Drugo pravilo je da ako je neki predmet vrlo brzo nakon datuma pokretanja presigniran nekom drugom sucu, onda će u prosjeku trajati statistički značajno kraće od ostalih sličnih predmeta.

Netko bi mogao reći da se ovdje radi o slučajnosti u prethodno viđenim podacima, međutim, ta je „slučajnost“ statistički previše značajna zbog prevelikog broja predmeta za koje vrijedi. Štoviše, prediktivna moć spomenutih pravila se može pokazati i u budućnosti. Naime, budući da postoji još puno predmeta koji su također bili brzo presignirani i za koje još nije donesena odluka, može ih se pratiti i provjeriti kad se odluka donese. Nešto više o tome će biti u sljedećem članku na ovu temu.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.