Što dulje promatram ovu borbu žena protiv nasilja, a za besplatan pobačaj i kontracepciju, jedino nasilje koje primjećujem, a da nije još regulirano postojećim zakonima jest upravo ovo od strane ovih žena nad većinom koja živi svoje pravo na život u skladu s temeljnim ljudskim vrijednostima.
Sluga Božji nadbiskup Fulton J. Sheen je davno jednom prilikom rekao:
“Čim je jedanput žena postala matematički jednaka muškarcu, on joj više ne ustupa mjesto u autobusu, niti pred njom skida šešir u dizalu.”
Ovaj muškarac bi zato uskoro po ženi koja htjede ovakvu ravnopravnost, mogao biti proglašen i nasilnikom i to samo zbog razloga jer je prihvatio ponuđenu mu jednakost.
Kako drugačije shvatiti logiku ovog uma koji se u isto vrijeme zalaže za život bez nasilja i pravo na besplatno ubojstvo nerođenoga.
Stoga imam pravo kao žena, na mišljenje da im cilj niti nije ravnopravnost, niti borba protiv nasilja, već apsolutna moć nad muškarcem, kako bi razorile brak, zajednicu ljubavi, čednosti i uzajamnog poštovanja.
Kako su mediji zaduženi većinom za crveni tepih, a i na scenu je stupila nova vrsta umjetnosti, normalno je da smo i ovih dana gledali razne žene pod različitim objektivima, od onih u glamuroznim haljinama, do onih koje se skidaju pred Raspetim Kristom u hramu božjemu.
Sve divne pod svjetlom reflektora, ali kad se svjetla ugase ostane im gorak okus i sve vruća želja za osvetom onoj vrsnoj ženi, koju postavi Bog na branike svojih vrijednosti, koje se urušiti neće dok je svijeta.
Vrsne žene zato predstavljaju prijetnju koju valja sakriti od javnosti u njihovim stvarnim djelovanjima, staviti na njih svinjsku glavu i prikazati ih svijetu pod svjetlima reflektora „nove umjetnosti“.
Jer ono božje u njima se lako dade voljeti, a to itekako narušava ovaj plan.
Možda je ovo tijelo koje se prije par dana raskrilo u hramu božjem i najbolje oslikalo ovo nasilje nad nevinošću i čistoćom.
Kao da nam je i samo Raspeto Tijelo, iznova izranjeno konačno pomoglo da sad i vidimo onu Riječ iz sv. Pisma koja nam je često bila kamen spoticanja u našem nerazumijevanju Božjega plana:
“Muž je glava žene kao i Krist glava crkve – On Spasitelj Tijela”. (Ef 5,23)
Bolna istina, ispod koje se krije ova borba je zapravo ta, da bi ove žene, sve dale da mogu, baš poput ove iz predstave, biti jednake svome mužu u svemu, a potpuno sigurne i bezbrižne uz njega.
Jer ona nema potrebu tražiti dodatna prava u braku, niti se stavljati iznad muža ni protiv njega jer ima privilegiju – s njim može biti uvijek jednaka i onakva kakvu je Bog stvorio i to svaki dan.
Njoj je Bog urezao u život neke niti, kojima je razlikuje od ostalih žena i čini je iznad svih žena posebnijom, ženom svoga muža i majkom svoje djece.
Njoj je muž vjeran upravo zbog te Božje niti u njoj, kojom joj daje pravo da osvaja svijet, baš svaki dan, bez prosvjeda, bunila i ogorčenosti. Živi život sretne žene.
Kako onda ne bi ovakav život jedne žene zaslužio svu porugu ovoga svijeta?
O da, itekako bi zaslužio, jer uz sav napredak jedan biser je ostao u svojoj biti nepromijenjen, a to je ženina čistoća tijela i duše.
Ovakva žena kad korača svijetom, hrabri ga i poručuje mu o Bogu, braku i obitelji, ne samo da svojim porukama izaziva porugu, već izaziva i ljubomoru, srdžbu i medijsku blokadu, jer stala je u obranu ovog Raspetog Tijela, a Crkva se ne odvaja od Tijela nikada.
Kroz povijest slika ovakve žene i ovakvog muža je uvijek bila izložena ruglu i osudama, a crkva s Marijom, ženom i majkom svojom, im je uvijek vraćala dostojanstvo. I opet će.
Moja nedavna rečenica „Imaju milijun žena, a nijednu kao ovu koja im je na suprotnoj strani. Što bi oni dali da imaju jednu, ovakvu!“ bila je razlog medijskoj blokadi.
Što je u ovoj rečenici izazvalo srdžbu, ostavljam na razmišljanje ženama koje se još uvijek dvoume.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
