Jučerašnji dan obilježavanja 25 godina priznanja Hrvatske popratila je i televizija N1 za koju su taj događaj komentirali Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog Memorijalno dokumentacijskog Centra Domovinskog rata, te Antun Vujić, tadašnja oporba, kasnije ministar kulture iz redova SDP-a.
“Mi smo i prema Ustavu iz 1974. godine imali pravo na samoodređenje, ali obzirom na agresivne okolnosti na terenu trebali smo se obraniti. Da se RH nije obranila, nitko nas ne bi priznao. Ako ćemo gledati ovu diplomatsku crtu, tu je glavnu ulogu igrao Papa, pa zatim njemačka diplomaciju”, rekao je Nazor i dodao: “Moramo biti iskreni, Hrvatsku nitko nije želio. Kada pogledamo 8. lipnja 1990. i konačno razrješenje odnosa sa SFRJ. Toga dana je predsjednik Tuđman pozvao predstavnike međunarodne zajednice na večeru, nitko se nije pojavio. Tada je poslana jedna jaka poruka. Međunarodna zajednica je dala do znanja kako neće priznati jednostrane odluke niti jedne republike bivše Jugoslavije. Hrvatska je morala prihvatiti takvu inicijativu i dinamiku, obzirom na slovensku odluku. Unatoč oštrim porukama i interesu svijeta da Jugoslavija opstane, volja narodna pokazala je hrvatskom vodstvu da krene u taj proces”
“Međunarodna zajednica se predugo kolebala. To priznanje je došlo nakon eskalacije nasilja, Vukovara. Države se nisu ponašale obzirom na stranke koje su tamo bile na vlasti. 25. studenog imao sam priliku biti u Njemačkoj i to je prvi put da se prvi put i eksplicitno u jednom dokumentu Socijaldemokratske stranke kaže da se treba ići u međunarodno priznanje Hrvatske. Nijemci su tu bili kompaktni, i lijevica i desnica. U inozemstvu još ima autora koji vjeruju da je priznanje Hrvatske došlo prerano”, rekao je Antun Vujić.
“Kada netko krene u agresiju oružanim snagama, teško je da će međunarodna zajednica odmah reagirati iako ima svu moć i snagu. Ja im mogu oprostiti Hrvatsku, ali ne mogu da su oprostiti što su dopustili prelijevanje rata na područje BiH, sa svim tim iskustvima 1991. godine. Neopisiva greška međunarodne zajednice. Kada je svijet vidio što se događa u RH, sigurno je pridonijelo da je i javno mnijenje pritisnulo političke subjekte”, nastavio je Nazor.
“Činjenica je da su svi željeli samostalnu Hrvatsku, ali ne na isti način. SDP je imao jedan pragmatičan put. Ponavljam, Hrvatsku u tom trenutku nitko ne želi. 25.01. je pušten onaj film o naoružavanju hrv. intenzivizirali su se ragovori Tuđmana i State Departmenta i Foreing Officea. State Departmant i Foreing Office su poručili: ‘Mi vas razumijemo i podržavamo, ali idući korak je jugoslavenska zajednica zbog takvog tržišta i područja…”, završio je Vujić.
Podsjetimo se, 25. lipnja 1991. Hrvatski sabor je donio odluku o samostalnosti i suverenosti Hrvatske. Članovi SDP-a tom priliko izašli su iz Sabora.
Prije glasovanja se zastupnicima u ime SDP-a obratio Ivica Račan, koji je istaknuo da SDP podržava i odluku i postupak za suverenost i samostalnost Republike Hrvatske, ali da je nezadovoljan time što “nije ostavljena mogućnost za udruživanje sa drugima koji to žele”, te da će glasovati protiv donošenja Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske.
Tako je i bilo, 19 od 20 zastupnika SDP-a napustilo je Sabornicu ne želeći glasovati za to da Hrvatska bezuvjetno postane samostalna država, tražeći da se ostavi mogućnost za udruživanje s „drugima koji to žele” (a to bi, osim Slovenije željele vjerojatno sve ostale dotadašnje republike). Logika SDP-a na čelu s Ivicom Račanom bila je jasna, držati otvorenima i ona duga vrata, za slučaj da Hrvatska ne uspije u svojim nastojanjima i ne postane samostalna i neovisna država.
S druge strane, velika većina hrvatskog naroda imala je samo jedan cilj i put.
Samo jedan zastupnik SDP-a, gospodin Marko Vlašića Čiče iz Čare na Korčuli ostao je u Sabornici i digao ruku za Ustavnu odluku.
Cijeli tekst pročitajte na portalu N1 televizije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
