Barbara Jonjić: Kakva su to vrimena došla kad jedna HOS-ovka suosjeća su Titinon unukon Koja svoga dida zločinca i ubojicu Hrvata veliča?

Foto: Facebook, Barbara Jonjić

Nije lipo dite gledat’ kroza ćaću
Kroza mater
Babu, dida ili strica
Nikako
Protu Boga to direkt idje
Ako nas i Bog sudi samo po našin grijima
Ako nas daje roditeljima našin samo na posudbu
Zašto bi te unda ljudi sudili po grijima
Rećemo
Strica tvoga?
A stric ti niti roditelj nije
A nije ti ni did roditelj
A ni baba
Ne volin kolektivne a niti nasljedne grije
Ubija to nadu
I volju
Pokrov crni meće nada svaki veliki i mali san
Eto
O tomer se mislin ovi’ dana
Poradi jedne
Slavonke
Žena trče za miston gradonačelnice
Trče
Baš se zaletila
Nosi nju sada i mimo njezine volje
Nizastranu
T’liko da leti
I počela u tomer letu
Gazit pridasobon skoro sve
Po nekome, meni čudnome ključu
Kod nje cila vrpa nelogični’ stvari
U nje nije dva i dva čet’ri
Ni čut
Nego je u nje dva i dva
Rozi ekvinocij
Pa se ti misli kako
I oklen
I ekvinocija i roze boje
Izmišali se njoj motivi
Ekstremizmi
Uloge
Pozicije
Domaći i gostujući igrači
Ratovi
Ta žena što leti i gazi u isto vrime
Tuče po članu predsjedništva svoje vlastite stranke
Stranke koja nju samu kandidira na lokalnin izborin
Ne razumin zašto
Što ne tuče po protu kandidatin u svome mistu?
Gleda li svoje izbore dobit?
U biti
Pravin se manita i kao ne razumin
A razumin
Jerbo nije teško za razumit
Kampanja u žiži
Lokalni izbori
A ona lipo svin puškan po svome
Neka on njoj konkurencija nije
Baš nikakva
Iz čista mira uzela trubu pa trubi u antifa tisku
Vridja čovika
Zove ga manekenon
Koji nije iša’ u rat
A sama za sebe kaže kako je išla u rat jerbo je tada bila manita k’o šiba
To reć sam za se’ !?
I fali se kako su nju brzo prošli tak’i ektremizmi
Ajde
Sve u redu
Al’ kad čovik u njezinin ektremizmima koji’ se brzo odrekla ugleda
I krunicu oko vrata
Pomisli vrcon
Na onu priču o kravi koja dade čudo mlika
A unda nakon mužnje nogon privali kante
I sve prolije
E
I koga brige kliko je točno litara dala ta krava?
Mlika nema
Ajde, moga’ bi čovik pomislit kako ona svoga stranačkoga kolegu samo ne voli
Osobno
Baš njoj sunečin natrunijo
Ili
Nije joj rećemo lip
Ne voli mu oblik ušiju
Malešan joj
Rećemo
Sporo joj govori
Moga’ bi čovik pomislit kako je samo sitničava i svakomu uzme za grij svaku mrvu
Izbirač od žene
Moga’ bi čovik pomislit’ baš tako
Da ta ista žena
Nije bila sorta
Čudnovati kljunaš
Unda
Kad je vidila kako domoljubi vrlo ne volu Sašu Broz
Stala
Pa se čudon čudila
Nikako njoj nije jasno zašto Sašu ne volu
Iđe tako daleko pa naglašava kako Tito nije ratova’ u Domovinskon ratu
Sotin je baš zakucala
S koša na koš
Tito nije granatira u Domovinskon ratu
Dašta …nije!
Evo i ja ću za to svidočit ako triba

I vraćamo se lipo na početak
Na grije koji se nasljedjuju
I grije koji vridu generalno
Nije čovik onaj koji čovika sudi po svojti, po drugomu
Nikako
Saše Broz grij nije što je unuka zločinca Tite
Ona ga birala za dida nije
‘Ko bi normalan Titu za dida bira?
Ali
Njezin veliki grij je što se didon zločincon diči
Ona svaki puta iznova ponavlja romantične storije o tomer kako je nju njezin did Tito cuna na kolinu
E
Nema ona potribe ništa reć’
O razasutin i nepokopanin kostiman
To nju ni zere ne sikira
Njoj je njen did bijo svicki čovik
Veliki švaler
Šmeker
‘Ta se nje brige za Goli otok
I ubojstva emigranata
Njoj je to taaaaaaako daleko
I njoj i svima onima koji bi se nasilno okrićali budućnosti
Nu
Lako ti se okrićati kad su tvoji svi na broju
Pokopani
Poda prakljačon su zvizdon
Nego
Kakva su to vrimena došla kad jedna HOS-ovka suosjeća su Titinon unukon
Koja svoga dida zločinca i ubojicu Hrvata veliča?
A baš nikako ne razumi nas koji smo tili za ministra onoga čovika kojega ona blati
Tili smo ga
Ja san ga tila
Jerbo
Da se nami u taj vakat ugodilo
Da se meni ugodilo
Ne bi gledali Frljićevu sramotu u našemu lipome Splitu ovi’ dana
Niti bi prosvjeda bilo
Ne bi njemu Hasanbegović samo da’ kune
Onako kako je to Obuljenka samo napravila
Njega bi onaj naš
Samo razdužijo
Oslobodijo bi ga državni’ jasla mrske mu države i njeni’ kuna
I time mu darovao žudjenu, artističku slobodu…
Koja, valja pravo reć’ i toka
Toga svickoga umitnika
Koji je svicku slavu
Krvavo steka
Tamokar
U našoj, biloj Poljskoj

Izvor: narod.hr