Barbara Jonjić: Malo sutra gospojo Kekin, nisu devedesete bile to kako ih ti vidiš

Kekin Jonjić
Foto: Fah, Barbara Jonjić; fotomontaža: Narod.hr

Okolo Božića ko u inat
Bilo ko u rano proliće
Moga si po kući u špalinin i kratkin rukavin odat
Nema ko se bunio nije
Tek ovi dana
Napokon smrzlo
I vodu i brave na autin
Zalipilo brisače o caklo

To najvolin, kad jutrin dođen do auta, pa ne znan oklen bi počela
Dodatno me zbunilo ove ture pitanje
Kako to da smrznu brave na nuli
A nisu niki dan kad smo po Imotskome bili i na minus pet, šest
Ajde, kako
Oni satić koji u autu očita kliko je ladno očito ne javlja bravama i brisačima kad je deblje ispod nule
Ni čut
Brifira i’ samo kad je baš na nuli
Ni plus, ni minus
Sve smrzne baš na nigdi poziciji

Svako zlo za neko dobro
Napokon potamanilo vinske mušice
Falin Te Bože
Vukljale su se po kući još od berbe
Napokon se voće ne mora krit po kući
Niti ti usta stalno moraju bit zatvorena
Moreš zijat i pivat
Nebo se narogušilo i spušćalo
Bijakova se sakrila
Sve se činilo spremno za pravi snig
A pravi je, ako se mene pita, samo oni snig koji se uvati i na glavnoj cesti i za koji ti ralica triba

Počeo laptat zaozbilj baš u nevakat
Okolo jedan iza podne
U vakat kad pošten svit gleda štogod ručat, pa radit
Baš me prisika
Imala san sto i jedan plan
Pa gledan u nebo
Pa u auto
Vagan, more li se vozat i do kad će se moć

I odlučin se
Ajde, neće valjda past baš pola metra u sat vrimena kliko meni triba za otić do našega grada i obavit ono glavno od planiranoga

Uputin se i sve se mislin nako u sebi

Padaj, padaj, nije te o Božiću bilo, ni ove, ni one godine prije ove. Ni nikad. E. Baš se sitit ne mogu da smo ikada imali oni pismama opivani Božić bili. Uvik se siti padat u nevakat. Neće kad dica nastave nemaju i kad ljudi na posa’ ne moraju. Kakvi. Navali baš unda, kad ti je sto i jedna na pameti

I zato san ljuta bila
Šta ćeš mi sad na kraju prvoga miseca
Padaj u Došašću
U Božićno vrime padaj ili ne padaj nikako

Kašnje
Čekan u redu, maska mi na faci, legalist san teški, najvolin one obične, bolničke ih zoven, broj mi u ruki, ruke dezinficirane
Sigura san od svakoga staroga i novoga soja korone
Pribiren lagano poruke
Slušan upute s razglasa i čitan

U sili poruka, slika, naljepnica, ugledan članak, pa ga otvorin
U njemu zgledan gospoju Kekin
Onu dokturicu koja se bavi politikon
jerbo je kaže odlučila kako se ne slaže s onima koji joj poručuju da ode iz Hrvatske, ako joj ne odgovara

Dašta
Velika je patnja na njoj

Meni ta njezina izjava živi cirkus
Jerbo se znade kako je baš njezin čovik teatralno priko novina najavljiva svoj odlazak iz naše Države
Ničim izazvan najavljiva

Rezolutivan je vrlo bio kad mu ne bi odgovara rezultat izbora
Čovik se osjeća vrlo ugroženo u našoj opasnoj Državi u kojoj isto lipo živi od svoga tamburanja i kritike
A tako ugroženoga čak ga se i tijekom kovid pandemije pomaže iz proračuna

Neka, drago meni što naš Plenki vodi računa o takvoj poštenoj inteligenciji
I triba financirat i njega i one Let 3
Bolje da Mrle, Prle i ostali imaju kuna
Jerbo ako nemaju, sve me stra kako bi se opet mogli dositit skidat po pozornici i na onu mušku stvar brnjice mećat
Preventivno svima takvima triba kuna trpat u džepe
Samo neka se ne skidaju i ne pivaju
I na konju smo

Plenki nji taraca preventivno
Valjda iz isti razloga kune daje i onomu cajkaškomu radiju i svin onin antidržavnin medijima
Uši su nan sigurije kad su nan sve cajke na jednoj frekfenciji
I kad su nam svi antidržavni mediji siti i pijani

Ivana i Mile Kekin ipak ostali u netolerantnoj Hrvatskoj
Nisu čak niti na Zavodu za zapošljavanje
Sneruke im valjda bila Irska i Njemačka

Sad su oboje tek ogorčeni političari od zanata
Kažu kako od rata u Hrvatskoj ništa nije kako triba
Livo su se postrojili u kako iman čut Tomaševićevo Možemo
Jasno, ne moreš bit urban, a ne bit livo
Naprednim te najbolje čini i definira kad se ućuliš nekako uza Radu Borić i Katu Peović
Nji dvi’ su goli napredak na četri noge
Napredni se ućule livo
Ili uza štogod gejasto
Pa se iz te ćoše stanu zgražat na sve ono tradicionalno u Hrvata

I sad, gledan šta točno kaže gospoja Kekin
Precizira li šta je češe ove ture kad već odselila nije
Bogu hvala nije joj tema generalno zlostavljanje žena
Izvrsno
Ne tuži se ona na muške
Onako kako je vidin sada najnovija đirina
Ajde
Ipak je ona dokturica, a ne glumica
Ovi friški, regijonski #metoo pokret obuvaća kliko se dade povatat samo glumice, nikako dokturice

Daklem, nije to razlog zašto se javlja

Dala je neku svoju priču za – Tačno
Zacenila sam se na tu rič
Nije tOčno, ma, kakvi
Nego baš tAčno
I naravski, kako se i gospojina priča utopila
Mimikrijon u medij koji je prinosi

Tema spektakularna
Pravo akademska i urbana
Onakva kakva toka gospoju koja kaže kako će baš ona poučavati Hrvatsku pristojnosti

Govori ukratko

” Je.. te se devedesete ”

Baš tim ričima stoji u tomu tekstu
Samo nema točkica
Nji san ja metnila umisto slova
Jerbo san ja nepristojna

Daklem, mladoj tema ukupne devedesete
Iz njezinoga kuta
Jasno
Kaže kako je tada imala vrlo malo godina
Al’ svejedno našla se baš ona rastumačit šta su zapravo bile devedesete

Njoj su devedesete bile mrak hrvatskog nacionalizma
Koji je naravski pa s Marsa
Kaže kako su devedesete
Progon Srba i ogromna mržnja na nji
Kako su u njezinu kraju Srbe zvali Srbende
Kako su jadnicima zločesti Hrvati bacali bombe prid kuće
Davali in otkaze na poslu
Progonili ji i potravali na sve načine
Ae
Nisu Hrvati ti godina pretvorbe i privatizacije dobivali otkaze nego samo Srbi
U isto to vrime Hrvati, to je kristalno jasno nisu imali nikakvi problema
Tek bi iz bisa
Izlazili isprid kuća i vrebali Srbende kako bi ji mogli gnjavit
Molin lipo, neka se znade
Nisu u to vrime propadale naše firme
Niti je bio rat
Nismo gledali priživit
Kakvi
Hrvati gledali uništavat redom sve ono srpsko

Gospoji Kekin nacionalizam je tek malograđanština
Da nismo malograđani ne bi ni znali šta smo po nacionalnosti
Jasno
Ivana nam nije samo pobrojala mane, nego nam je navela i pozitivne primjere u kakve smo se tribali ugledat da smo išta imali u glavi
Nabrojala je redon

Viktora Ivančića, Miljenka Smoju, Radu Šerbedžiju i Miru Furlan

Pobrojani su što se nje tiče primjer nadnacionalne ljubavi
O tome spora nema
Ko je pročita samo jedan tekst Viktora Ivančića jasno mu je kako taki čovik
Postoji isključivo kako bi oko sebe širio ljubav u koncentričnim krugovima
Lik isparava ljubav

Čitam još jednom navedena imena

Mira Furlan?

Tu smo daklem
Ivana nam se i raspištoljila baš poradi glumice Mire Furlan
To je njoj zaprave okidač bio
Hrvati ju kaže Ivana kolektivno izdali
I devedeseti i niki dan

Kaže kako prerana smrt Mire Furlan
( to van je glumica koja je odselila devedeset i prve godine iz Hrvatske nakon što je dobila otkaz u hrvatskome narodnome kazalištu u Zagrebu.
Od svi mista na svitu ona je jasno, baš te godine odselila u Beograd, pa od tamo pismo pisala )
Otvara pitanja i rane
Tako nešto
Otvara pismo čuveno
Ispostavilo se kako zločesti Hrvati do sada za to čuveno pismo nisu niti čuli
Evo, ja nisan
A sad, koji bi razlog moga bit da baš te godine ljudi nisu klicali na pisma iz Beograda
Štajaznan
Nekako se baš u to vrime Hrvatska borila s agresijon pobunjeni Srba i oni Srba iz pravca Beograda
Tako da nije baš bilo vrimena dopisivat se su ekipon koja je balvane svatila ko signal za odlazak ili puškaranje
Jednako onako kako se malo nas dopisivalo i s onima koji su sridinon devedeseti u istomu pravcu otišli na traktorima
Ni mi njima, a ni oni nama
Ni pisma, ni razglednice

Nego, glede glumice koja je prerano otišla
Sićan je se
Jesan
Bila je jedna od glavni glumica bivše Juge
Nisi moga za nju ne znat
Iako san ja iz dna duše mrzila te Jugo filmove
Jerbo je Juga imala take filmove da mi je ogadila zauvik golotinju
Estetika nula bodova
Atmosfera ništa
Praznina
Nabacana gola tila
Salo
Vriska
Prisila
To su bile ljubavne scene u tim filmovima
Nisi moga razlikovat silovanja od udvaranja
Partizanska poetika i erotika teško je sidala nama koji nismo bili po šumama i gorama ekipa
Sve to Jugovićima bilo na vrpi
Dijalog muška i ženska
K’o dva tuljana
Samo čuješ pleske i dreku
Uglavnon, Mira je bila glavna glumica takvi filmova
Pa se pozdravila s nami
Patila
Pa ošla kao na zapad i imala svicku karijeru
Moš mislit
Dok umrla nije ni njezini je spominjali nisu
A sad
Jasno
Suza suzu goni kolektivno

Ivanu silno ljuti nepravda koja je kao toj glumici napravljena
Najviše je potreslo što su se kao nekakvi provokatori s ustaškim obilježjima sastali na Maslenici baš na dan kad se kako ona kaže oplakivala smrt prerano preminule velike glumice
Žene kojoj je ogromna nepravda napravljena
Strašno
Ivanu ljuti čak i Plenković koji je kao triba žestoko reagirat na taj ustašluk
Tješi ju Milanović i sastanak Židovske općine u Zagrebu
Ivana živi za dan kad će se kazneno progonit za te simbole

Ivana nije jedina
Puno nji ovi dana izdajnički pada na tome ispitu

Rado bi ekipa procesuirati i eliminirati

Koga
Zbog čega

Tako nami i triba
Kad crvenu bandu ne lustriraš kad si triba
Unda oni gledaju nakon rata lustrirat tebe

Šta ti misliš
Nije naš cvit mladosti izginio u toj akciji
Pa da se baš nji i njiove oznake poziva i spominje na taj dan
Ni čut
Mira je bitna
Ona je prerano otišla
Nisu prerano otišli dečki koji su izginili u svojin dvadesetin godinama

Tribalo je valjda otkazat komemoraciju i obljetnicu VRO “Maslenica”, pa kolektivno naricat nad našim velikim gubitkom

Malo sutra gospojo Kekin
Nisu devedesete bile to kako ih ti vidiš
Imamo i mi malograđani i oči i sjećanja

Nisu devedesete nacionalizam Hrvata
Niti su nam obraz svitlali Ivančić, Šerbedžija, Smoje i Furlan

Devedesete, slavne i meni najdraže
Počele su pismom već tisuću devesto osandeset devete
One godine kad se u mome Imotskome slušalo dan, noć samo dva albuma
Oni
Prljavoga kazališta i oni Ive Fabijana
Bile su to dvi kazete koje su se u kazetofonima okrićale dan, noć samo zbog jedne riči
Okrićale doklen se ona traka ne bi zguvljala od pustoga slušanja i primotavanja
Pa bi se vadilo vanka, olovkon pomalo ravnalo i namotavalo
I slušalo iznova i iznova

Pisma “Mojoj majci” bila je himna ulaska u moje devedesete
Zbog samo jedne riči
Jedne i jedine riči

Hrvatska

Zaspala je zadnja ruža hrvatska
Samo ta jedna rič

Koja mater
Niko to nije gleda ko pismu upućenu materi koja nas je rodila
Ni čut
Bila je to pisma našoj drugoj materi
Svima zajedničkoj
Zabranjenoj

Svi smo u njoj čuli drugu mater
Našu sanjanu Domovinu

Bili smo tliko željni bar u pismi čut tu rič
Da smo je slušali iz dana u dan
Svi koliki

Nema di je čut nisi moga
Tukla je iz zvučnika auta koja su prolazila
Iz kafića i njijovi teraca
Pivala je dica i mlađarija po školama
I školskim autobusima

Unda smo imali prve demokratske izbore
Otišli iz mrske nan Juge
Slavilo se danima

Stvorena naša nacionalna Država koju su Hrvati sanjali stoljećima
Dočepali se napokon svoje zastave bez petokrake
Pa njome mavali i pivali
Sve bilo k’o divan san dok banda četnička nije polegla balvane pobune, pa udarila po nami sa svi područja di Srbende kako gospoja Kekin kaže žive
Tuklo nas iz Srbije
Crne Gore
Iz BiH di Srbi žive
A naši domaći pobunjeni Srbi ni manje, ni više nego pobigli ili ostali, pa proglasili svoju SAO Krajinu posrid naše Države

Prisilili nas da priko Paga iz Splita iđemo za Zagreb

U tome svome pacifizmu nasuprot našega nacionalizma
Godinama su nam rušili i palili gradove
Masakrirali
Klali
Ubijali i sakatili narod
Prisilili cila područja na izbjeglištvo
I pobili nam cile generacije

Ti pacifisti su u Domovinskome ratu ubili četristo dvoje dice
Nisu dilili otkaze
Nego granate po kućama
I metke u čela
Dilili nan smrt šakon i kapon
Smrt i invalidnost
Nožem nisu diljali pišćake nego zarobljenima oči kopali
A mašne nisu vezali na darove nego žicom ruke iza leđa

Vezali žicom čvorove umisto mašni
Godinama

To su moje devedesete
To
Moja sanjana, demokratska Država
Njezino međunarodno priznanje
Naši branitelji
Njijova pobjeda u Domovinskome ratu

Moje devedesete nisu pisma izdajnika koji su otišli
Jerbo iz Domovine se odlazilo
Odlazi se
I odlazit će se

Oni koji Domovinu voli
Ne piše joj više pisma iz tuđine

Nema potribe za tin od devedeseti
Domovina i bez pisma znade
Ko su njezina dica koja je na srcu nose

Onako
Kako se bez iti jedne riči
Baš svaka, prava ljubav
Pripoznaje

* Barbara Jonjić, piše na ikavici, diplomirana je pravnica te mama četvero djece. Autorica je knjige Iz ImoCkog s ljubavlju, zbirke s 48-tjednih kolumni objavljenih u razdoblju od prosincu 2016. do prosinca 2017. na portalu Narod.hr. Priče su to pune ljubavi prema obitelji, rodnom zavičaju, jeziku, običajima, vjeri, ljudima, domovini Hrvatskoj, Bogu.

** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr