Bartulica: Dobronić ne prepoznaje dijagnozu oboljelog hrvatskog pravosuđa!

bartulica dobronić
Foto: Snimka zaslona, Fah; Fotomontaža; Narod.hr

„Nećemo nikada u Hrvatskoj saznati koliko je investicija mimoišlo Hrvatsku zbog nepovjerenja u naše pravosuđe, nažalost moram reći da je to nepovjerenje velikim dijelom i opravdano“, istaknuo je danas u Hrvatskom Saboru Stjepo Bartulica,  saborski zastupnik Domovinskog pokreta govoreći o potrebi provedbe lustracije, zakonu kojim bi se svim komunističkim kadrovima bivše SFRJ i njihovim poltronima, koji su se u svom radu ogriješili o Hrvatsku, zabranilo obnašanje visokih dužnosti u pravosuđu Republike Hrvatske.

O jugonostalgičnom mentalitetu

Napominjući kako se često sluša u javnosti teza da su problemi u hrvatskom pravosuđu nastali tijekom 90-ih godina prošloga stoljeća, upozorava da glavni uzroci trenutnog stanja sežu još i od prije toga vremena.

Mnoge druge bivše komunističke zemlje pravovremeno su provele lustraciju te je stanje tamo ponešto bolje, nego u Lijepoj Našoj.

„Jedan je slučaj koji to odražava; koliko je dugo trebalo promijeniti ime jednog trga u Zagrebu i cijele kontroverze koja je ta odluka izazvala? Dakle, radi se o jednom naslijeđenom mentalitetu koji je teško iskorijeniti“, napomenuo je Bartulica implicirajući na jugonostalgični mentalitet.

O Radovanu Dobroniću

Nadodaje kako je na saslušanju na odboru za Pravosuđe upitao suca Dobronića koju dijagnozu daje za trenutno stanje.

„U njegovu korist, mogu reći da je govorio o tome da u drugim zemljama, gdje su vrlo slični zakoni kao kod nas, spomenuo je Austriju, Švicarsku, druge zemlje, imaju gotovo iste zakone, ali praksa odudara pa se postavlja pitanje – zašto je to tako?“, rekao je Bartulica.

Zašto građani nemaju povjerenje u presude sudova?

Istaknuo je kako sudac Dobronić ima uvid u pravosuđe te da su neke točke iz njegova programa dobre, no potrebno je naglasiti da nije dovoljno da netko bude pošten i ne bude dio zatvorene sudačke kaste kako bi mogao voditi Vrhovni sud, već bi se poštenje trebalo uzeti ‘zdravo za gotovo’.

„Svi suci zapravo bi trebali biti pošteni. Ne bi trebala biti neka posebna kvalifikacija, ali u Hrvatskoj tako često ispada, da ako ste nekorumpirani, pošteni, onda vas to ističe u odnosu na mnoge druge, nažalost. Dakle, to bi trebala biti neka početna točka, minimum za sve kandidate koji bi vodili, pa čak, Vrhovni Sud“, nadodao je.

Koje su sve posljedice neprovođenja onoga što se trebalo provesti 90-ih?

„Neću ulaziti zašto se nije to dogodilo, ali posljedica ima jako puno. Jedan je ono što ekonomisti zovu oportunitetni trošak. Nećemo nikada u Hrvatskoj saznati koliko je investicija mimoišlo Hrvatsku zbog nepovjerenja u naše pravosuđe, nažalost moram reći da to nepovjerenje je velikim dijelom i opravdano“, naveo je Bartulica rekavši da je mnogo investicija otišlo u druge zemlje koje su u susjedstvu i šire zbog nepovjerenja investitora u vladavinu prava u Republici Hrvatskoj.

Zbog neprovedene lustracije djeca i potomci bivših kadrova baštine plodove grijeha svojih roditelja komunista. Umreženost bivših komunističkih kadrova toliko je velika da je i danas gotovo nemoguće ući u sustav bilo kome izvan te iste mreže.

Pored svega toga sudac Mrčela smatra da bi suci sami trebali birati šefa Vrhovnog suda. Ta izjava pokazuje koliko je sudačka kasta otuđena od stvarnosti!

U Hrvatskoj se krivo shvaća i tumači trodioba vlasti. Bartulica kazuje kako su hrvatski političari skloni dizati ruke od stanja u pravosuđu i stalno ponavljati floskulu o neovisnosti sudstva. Međutim, načelo trodiobe vlasti podrazumijeva da dvije grane imaju kontrolne mehanizme u odnosu na sudstvo. Državno sudbeno vijeće nažalost ne ispunjava svoju svrhu.

„Sudovi, da se razumijemo, trebaju biti neovisni od izravnog utjecaja na njihov rad kao posebna grana vlasti, no to ne znači da politika nema ulogu pogotovo u odlučivanju koji će biti čelni ljudi u tom sustavu. Moramo govoriti da svaka grana vlasti nužno mora imati kontrolne mehanizme kako bi ostale grane nadzirala i kontrolirala. Za nas je, svakako, neprihvatljivo da suci, koji nemaju visoki ugled u društvu, sami sebe biraju, samo će se situacija pogoršati ako idemo tim putem“, upozorio je.

Smatra da je pozitivno da se sve odvija vrlo javno, iako javnost saznaje tek ponešto o pojedinim kandidatima, za razliku od prije kada se to nekako dogovaralo između političkih čimbenika i nitko zapravo nije znao istinitu pozadinu, pa niti o stavovima pojedinih sudaca.

O korupciji i pravosuđu

Tromost sustava pokazuje i slučaj Mamić, gdje čovjek utječe na procese u hrvatskom pravosuđu slanjem sakupljenih informacija i dokaza o određenim sucima koji su kasnije i uhićeni.

„Zašto je to važno? Znamo da je Državno Sudbeno Vijeće zapravo ono tijelo koje odlučuje o imenovanju sudaca i o njihovu napredovanju. I u tom vijeću imamo 11 članova, 7 sudaca. Ja ću pročitati njihova imena jer u općoj javnosti – oni su nepoznati. Ako se neki sudac uhiti pod sumnjom korupcije, treba postaviti pitanje tko je imenovao toga suca ili odlučio o njegovu napredovanju. To su često kod nas anonimni ljudi, nitko ne zna.“, napominje Bartulica.

Imena koja je spomenuo su: Neven Cambj, sudac Županijskog suda u Splitu, Antun Dominko, sudac Županijskog suda u Bjelovaru, prof. dr. sc. Igor Gliha, profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu, Goran Goluža, sudac Općinskog građanskog suda u Zagrebu,
Gordana Jalšovečki, sutkinja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zamjenica predsjednika DSV-a, Mirta Matić, sutkinja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Darko Milković, sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske, predsjednik DSV-a, Lidija Vidjak, sutkinja Županijskog suda u Zagrebu te prof. dr. sc. Mario Vinković, profesor Pravnog fakulteta u Osijeku.

„Ne znam ove ljude osobno, ali znamo da opća javnost, pa i mi u ovom Saboru, barem ja, gotovo ništa ne znamo o njihovim stajalištima, kako gledaju vladavinu prava, ova kontroverzna pitanja.

Znamo na razini Europske unije i pojedinih članica; lome se velike bitke oko stanja u pravosuđu i ulogu viših sudova u tim zemljama.

Nije svejedno kako ljudi gledaju, imaju li podanički mentalitet – da se sve treba manje više slijepo slijediti izvana ili misle, na neki način, svojom glavom i u stanju su proturječiti nekim autoritetima izvan Hrvatske, nije to svejedno, to trebamo znati.“, upozorio je.

Domovinski pokret neće podržati imenovanje suca Dobronića

Provedbom lustracije nije cilj osvetiti se za počinjene zločine jer je za to nadležan sud i tamo zločinci odgovaraju. Lustracija je potrebna u Hrvatskoj kako bi se pročistilo hrvatsko društvo od komunističkog mentaliteta koji vodi u propast. Mentalitet korupcije podaništva tjera naše društvo u sve veću ekonomsku, moralnu i svjetonazorsku krizu.

„Domovinskom pokretu nije problem u osobi suca Dobronića, već u krivoj dijagnozi o uzrocima nereda u hrvatskom Pravosuđu. Domovinski pokret neće podržati ovo imenovanje!“, zaključio je Bartulica.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr