Krčki biskup Ivica Petanjak predslavio je misu povodom 40. obljetnice kanonizacije Leopolda Bogdana Mandića u nedjelju 15. listopada u crkvi sv. Leopolda Mandića u zagrebačkoj Dubravi.
Krčki biskup rekao je na početku propovijedi da je interesantno vidjeti kako se odvijao tijek 6. sinode biskupa koja je raspravljala o sakramentu pomirenja u poslanju Crkve.
„Već tada se vidjelo, prije 40 godina, da je sakrament pomirenja i pokore ili ispovijedi u krizi radi toga što se slika svijeta promijenila i što ljudi žive u potpunom drugačijem ozračju“, istaknuo je dodavši da se danas više ne smatra grijehom ono što se nekada smatralo, prenosi IKA.
Osvrnuo se i na definicije grijeha rekavši da se u tradicionalnoj skolastici govorilo o „idealnom zakonu“, a grijehom se smatralo kršenje istoga.
>12. svibnja sveti Leopold Bogdan Mandić – o velikom svecu iz pera braće kapucina
„Danas većina ljudi uopće ne vjeruje zakonima jer vidi da ih svatko prilagođava sebi. Svatko ima svoj zakon i svi su dužni uvažavati njegovo mišljenje i njegovo ponašanje. Zakon kao takav više nema vrijednosti u sebi jer ga prvi krše oni koji ga donose“, naglasio je propovjednik.
Dezorijentirani svijet
Upitao je potom kako govoriti o grijehu kad više ne postoji objektivno dobro i objektivno zlo, nego svatko ima svoje kriterije.
„Kako se danas uopće o nečemu dogovoriti kad bijelo više nije bijelo i crno nije crno, nego je šareno?“, zapitao se.
Istaknuo je da se, unatoč tome što svijet postaje globalno selo, čovjek danas sve više zatvara u svoj subjektivni svijet izoliranosti, osamljenosti, individualizma i nesposobnosti komunikacije s čovjekom i s Bogom.
Biskup Petanjak govorio je i o „dezorijentiranom svijetu“ upitavši tko će biti orijentir ako su u takvom svijetu dezorijentirana i Crkva i kršćani.
Govoreći o grijehu, poručio je da se on ne može spoznati u pravom svjetlu ako se ne zna njegova konačna posljedica.
„I zato, bez imalo okolišanja i bez govora u rukavicama, treba jasno i glasno reći da je za zlo u svijetu i za njegove posljedice odgovoran čovjek i da smo kao kršćani svjesni i uvjereni da će za stanje svatko od nas odgovarati prema stupnju svoje odgovornosti“, naglasio je.
>30. srpnja 1942. umro Leopold Bogdan Mandić – najomiljeniji svetac Hrvata
Podsjetio je okupljene vjernike i na kanonizaciju Leopolda Mandića te izrekao riječi pape Ivana Pavla II. koje je uputio tom prigodom: „Pomirenje i pokora plod su Božje ljubavi.“
Krčki biskup kazao je da je uskrsnuli Isus mogao otići Pilatu, Herodu, Kajfi, Petru, apostolima (biskupima) i svima „očitati bukvicu“, ali je došao učenicima i rekao: „Mir vama! Kome oprostite grijehe, opraštaju im se.“
„Opraštajući njima, Isus lomi oštricu, snagu, moć grijeha. Isus ne ide ni u kakve rasprave, nikoga ne proziva, nikoga ne osuđuje, nego prašta i praštajući stvara novo ozračje, novu klimu, novi svijet, nove odnose“, istaknuo je propovjednik.
Čovjek u krizi
Potom je podsjetio da je Ivan Pavao II. Leopolda Mandića proglasio svetim usred spomenute sinode o sakramentu pomirenja.
„Kada se rasprava očito već zahuktala, kada je bilo tisuću ideja i problema, Papa proglašava svetim jednog čovjeka koji nije diskutirao o krizi ispovijedi, koji nije kukao o grešnom svijetu, o grešnim strukturama, koji se nije izolirao od toga svijeta. I iako je cijeli život proveo zatvoren u sobicu, otvorio se svemu svijetu, svakom čovjeku. Cijelog sebe pretvorio je u uho koje je slušalo, u rame na kojem se moglo plakati, u srce koje je s ljubavlju primalo i suosjećalo s drugima“, rekao je.
Istaknuo je da nije sakrament pomirenja u krizi nego čovjek.
>Nuncij D’Errico: Sveti Leopold je živio za ekumenizam, za pomirenje, za jedinstvo Crkve
„Svaki sakrament i svaka vrijednost je u krizi ako je ne žive najprije oni koji bi je trebali živjeti i koji bi je trebali prakticirati“, naglasio je te dodao da će kriza nestati kada u ispovjedaonicu sjednu oni koji govore i krizi, pokaju se te kad drugi budu vidjeli plodove njihova ispovijedanja i kajanja.
„Ja sam bio i jutros u ispovjedaonici, i jučer i prekjučer. I kad god sjednem u ispovjedaonicu, vidim da je sakrament pomirenja i pokore veoma zdrav. Uopće nije bolestan, uopće nije u krizi. U krizi je čovjek. U krizi smo najprije mi, službenici Crkve, koji trebamo posluživati ovaj sakrament. U krizi je ispovjedaonica kad je prazna i kad u njoj nema nitko“, poručio je biskup Petanjak.
Podsjetio na riječi Grgura Velikog koji je rekao da je svijet pun svećenika, ali je veoma malo radnika.
„I mi smo se proglasili biskupima i zapleli smo se u svjetovne stvari, a zaboravili smo ono što je najvažnije – navještaj Riječi Božje i propovijedanje Riječi Božje“, rekao je.
Ponovno je naglasio da je sakrament pomirenja zdrav te da se ne radi o krizi.
„Kriza je u nama. I kad se budemo udarili u prsa i ponizno prignuli glavu, svaka će kriza nestati i bit ćemo savršeno zdravi“, zaključio je krčki biskup.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
