Krčki biskup u miru, monsinjor Valter Župan na jučerašnjem TradFestu održao je uvodni govor o važnosti kulture života koji donosimo u cijelosti:
“U uvodnim riječima ove manifestacije naveo sam riječi iz knjige Mudrosti svetog Pisma Starog Zavjeta koje tvrde da Bog nije stvorio smrt i ne raduje se propasti živih. No, činjenica jest da se odmah na početku postojanja ljudskog roda pojavilo razarajuće iskustvo smrti koja je došla u svijet.
Kajin ubija brata Abela. Prije toga, Bog jasno govori Kajinu da je on slobodan pred zlom, da čovjek nije nikako predodređen za zlo. Može ga i mora nadvladati. Ipak, nad tom Božjom opomenom zavist i srdžba imaju nadmoć i Kajin ubija brata. Ta činjenica otkriva da je u čovjeku od samih početaka bilo srdžbe i pohlepe, koje su posljedica istočnog grijeha. Čovjek je postao neprijatelj drugom čovjeku, sebi sličnom biću. Čovjek je popustio logici zla, ili konkretnije Zloga, koji je čovjekoubojica od početka. Ubojstvo Abela je svjedočanstvo kako zlo napreduje potresnom brzinom. Čovjek se u raju digao protiv Boga i nakon toga diže se protiv čovjeka. I tako smo došli do onoga što je Solženjicin izrekao: Gdje nema Boga nema ni čovjeka.
Nakon ubojstva Bog pita Kajina: „Što si učinio? Slušaj! Krv tvoga brata viče sa zemlje k meni! Stoga, budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s tvoje ruke krv tvoga brata!“ Taj glas prolivene krvi ne prestaje vikati iz generacije u generaciju, usvajajući tonove specifične za svaku generaciju. Božje pitanje: „Što si učinio?“ Kajin nije mogao izbjeći.
To pitanje ne može izbjeći ni suvremen čovjek koji mora postati svjestan težine napada kojim nastavlja biti obilježena povijest i naše vrijeme, napada na život koji se rađa i završava. Upravo taj napad u naše vrijeme teži sve više da izgubi u savjesti ljudi oznaku zločina i da usvoji oznaku „prava“, dotle da zahtjeva zakonsko priznanje od strane država i susljedne intervencije zdravstvenih djelatnika. Tu je pojavu papa Ivan Pavao Drugi nazvao strukturom grijeha i kulturom smrti, koju snažno podržavaju kulturne, ekonomske i političke struje.
U Pismu obiteljima od 2. veljače 1994. ustvrdio je da „se nalazimo pred silnom prijetnjom životu, koja dolazi ne samo od pojedinaca, nego i od cijele civilizacije.“ Ta zavjera protiv života ne uključuje samo pojedince, nego zahvaća i izvrće na svjetskoj razini odnose među narodima i državama. U tom kontekstu postaje razumljivija tvrdnja Majke Terezije koju je iznijela prigodom dobivanja Nobelove nagrade da je, naime, abortus danas najveća prijetnja miru. To je ustvrdio i papa Pavao Šesti u poruci za Svjetski dan mira 1977. godine riječima: „Svaki zločin protiv života, napad je na mir, naročito ako on zahvaća navike naroda…“.
Život nije nešto apstraktno, niti postoji kao takav, u apstraktnosti. Postoji samo živi čovjek. Na živom čovjeku se temelje i razvijaju sva druga neotuđiva prava ljudskog bića. Ne može imati čvrste temelje ono društvo koje s jedne strane hoće garantirati dostojanstvo osobe, pravdu, mir, a s druge strane tolerira najrazličitije načine nepoštovanja i povrede ljudskog života. Samo poštivanje života, a to znači kompletnog čovjeka, može jamčiti dragocjena dobra, kao što su demokracija i mir.
No, iako se nalazimo pred silnom prijetnju životu, kako je ustvrdio Ivan Pavao Drugi, ipak ima znakova nade za obitelji i čitavo čovječanstvo. U zadnje se vrijeme vide znakovi buđenja savjesti. Među mladima se u posljednjim desetljećima opažaju utješni znakovi takvog razmišljanja i djelovanja. Osobito među mlađom generacijom razvija se nova svijest o poštivanju života od začeća. Šire se Pokreti za život (tako Ivan Pavao Drugi u citiranom pismu obiteljima). Upravo je prošle subote, 18. studenoga, Pokret za život Krčke biskupije obilježio dvadesetpetu obljetnicu postojanja i djelovanja.
Svjesni smo da postoji ogroman nerazmjer između brojnih i moćnih sredstava kojima raspolažu snage koje djeluju na strani „kulture smrti“ i onih s kojima raspolažu promicatelji kulture života. Ipak, a to je presudno, promicatelji kulture života smiju računati na pomoć od Boga, kojemu ništa nije nemoguće. Zato ponavljam poziv Ivana Pavla Drugog: hitna je velika molitva za život. Sam Isus je svojim primjerom pokazao da su molitva i post najsnažnije oružje protiv sila zla i poučio je svoje da se neke sile zla mogu nadvladati samo tim oružjem.
O ovoj stotoj obljetnici Fatimskih poruka ne mogu zaobići jednu od poruka koja je dana kao jasan znak i temelj neprevarljive nade: na koncu će moje prečisto Srce slaviti pobjedu i svijetu će biti darovano jedno razdoblje mira. A Božje pobjede nisu nikad bile i neće biti polovične.”, stoji u govoru mons. Valtera Župana.
