Mate Granić, najdugovječniji hrvatski ministar vanjskih poslova, bivši savjetnik predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović nedavno se vratio u HDZ i stavio na raspolaganje premijeru Andreju Plenkoviću. U intervjuu Večernji list koji djelomice prenosimo, govori kako se svijet po njemu promijenio,govori što je za njega moderni suverenizam, ali i komentira predsjednika Zorana Milanovića.
>Potvrđeno: Milanović je u vrhu organizacije kineskog milijardera
Kako mislite da će izgledati diplomacija, hrvatska i općenito, tijekom ekonomske krize kada će se dobar dio zemalja povući u sebe, u gospodarski protekcionizam?
Promjene u svijetu počele su puno prije koronavirusa. Nakon međunarodnog priznanja Hrvatske, glavni vanjskopolitički strateški ciljevi bili su uspostava teritorijalnog integriteta i članstvo u UN-u, EU, NATO-u i strateško partnerstvo sa SAD-om. To smo sve postigli. Bez tog strateškog partnerstva sa SAD-om nikad ne bi bio zaustavljen rat u BiH i ne bismo mogli, nakon neuspješnih pregovora s lokalnim Srbima, organizirati Bljesak i Oluju ili mirnu reintegraciju. Tada je SAD bio ne samo gospodarski, znanstveni i politički lider suvremenog svijeta već i predvodnik slobodnog svijeta.
Što se promijenilo? Danas je SAD i dalje najjača supersila, vojno, znanstveno, gospodarski i politički, ali predsjednik Trump je rekao “America First”, odnosno “Amerika na prvom mjestu”. To je potpuna razlika u odnosu na politiku predsjednika Clintona. Ne možemo mi mijenjati američku politiku. Naš je cilj da budemo strateški partner i saveznik SAD-a u novim okolnostima, danas i sutra. Isto tako se potpuno promijenila situacija u Ruskoj Federaciji. Boris Jeljcin i Vladimir Putin dva su različita čovjeka s dvije različite filozofije. Jeljcin se borio za opstanak Rusije nakon raspada SSSR-a. Putin je danas, primjerice, najjači čovjek u Siriji. To je činjenica. Bez obzira na našu orijentaciju da je EU naš dom kao i NATO, a da nam je SAD strateški saveznik, naš je interes i suradnja s Rusijom, a jednako tako i Kinom.
Kina je gospodarska sila bez obzira na svoje političko uređenje. Interes je Hrvatske surađivati s Kinom u svemu gdje hrvatska država može ostvariti gospodarsku korist i druge strateške interese. To je nešto što ja nazivam modernim suverenizmom. To ne znači da nećemo biti lojalni svojoj obitelji, EU, NATO-u i strateškom partnerstvu sa SAD-om. Te promjene, koje su donijeli međunarodni terorizam, migrantska kriza te na kraju i koronavirus, još su se više dramatizirale. Svijet prije i nakon koronavirusa nije isti.
Kako će nakon pandemije izgledati odnosi između Istoka i Zapada?
Tek sada će se početi ti odnosi ponovno izgrađivati. Velikog povjerenja nema, posebno između europskih država i Kine, ali i SAD-a i Kine i SAD-a i Rusije. Interesi su različiti, nekad i suprotni. U borbi oko izgradnje novih gospodarskih odnosa čeka nas mukotrpno razdoblje sukoba, posebno gospodarskih, ali i dijaloga Kine i SAD-a. EU će prema Kini biti pragmatičniji, a primarni će interes biti gospodarski. Jedan je od primjera WHO. Istina, on je kasnio s proglašavanjem pandemije, ali s druge strane mi nemamo nikakvu alternativu WHO-u čiji je jedan od osnivača i prvi predsjednik skupštine bio Andrija Štampar. Drugim riječima, EU je stao iza WHO-a, što su zatim podržali Kina i Rusija, a predsjednik Trump je na tri mjeseca obustavio financiranje. Resetiranje WHO-a potrebno je, ali ta je institucija neophodna.
Neki su upozorili da bi se Unija mogla i raspasti ne pokaže li više solidarnosti. Kako će po vama izgledati odnosi unutar EU nakon pandemije?
Točno ste rekli, to je proces koji će se jako zaoštriti prilikom donošenja novog sedmogodišnjeg proračuna, ali i saniranja neposrednih posljedica šteta od pandemije koronavirusa. Vodi se bitka ne samo o proračunu već i o budućnosti EU, kao i oko pitanja veće solidarnosti i kohezijskih sredstava. Sasvim je sigurno, ako ne dođe do razboritog kompromisa, oslabjet će EU, njena snaga i utjecaj.
Koju bi poziciju Hrvatska trebala zauzeti, kolokvijalno južnjačko-solidarnu ili sjevernjačko-štedljivu?
Od Domovinskog rata Njemačka ima posebnu i ključnu ulogu u odnosima Hrvatske s EU. Bez te zemlje, kao i Svete Stolice, teško da bi došlo u tom vremenu do međunarodnog priznanja Hrvatske. S druge strane, Hrvatska će se sigurno čvrsto zalagati za solidarnost i kohezijska sredstva jer mi smo zadnja država koja je ušla i imamo pravo na taj status.
Siguran sam da ste prvo o Njemačkoj počeli govoriti jer se taj hrvatski stav razlikuje od njemačkog.
S Njemačkom je Hrvatska uvijek našla zajednički jezik pa će ga naći i sada, a premijer Plenković i kancelarka Merkel imaju odlične odnose. I naš ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman, koji je bio veleposlanik u Berlinu, ima odlične odnose s njemačkim kolegom Heikom Maasom i s brojnim njemačkim vodećim političarima i poslovnim ljudima.
Kako mislite da bi u budućnosti mogli izgledati hrvatski odnosi s Kinom? Kako se to nekad zna reći, čim neka država unutar EU surađuje s Kinom, sve druge zemlje to joj prigovaraju, ali onda, kad te druge države dođu u mogućnost surađivati s Pekingom, sve iskoriste tu priliku.
Mislim da ste savršeno precizno kazali. A znate tko u tomu prednjači? Njemačka. Ona najbolje surađuje s Kinom. Isto tako, i Italija, Mađarska… Hrvatska će, što se tiče investicija, trgovine, s Kinom odlično surađivati, vodeći računa o svojim interesima. Zato, npr., Berlin ima najbolje odnose s Pekingom, kao i Moskvom.
Kako trenutačno ocjenjujete politiku predsjednika Zorana Milanovića? Na vlast je došao u nezgodnom trenutku, kada se dobrim dijelom paralizirao politički život, ali dobro ga poznajete i surađivali ste s njim još u 1990-ima.
Točno. Bio je moj suradnik i dobro je provodio državnu politiku. Što se tiče državničkih poteza vezanih za ustavne zadaće predsjednika države, mislim da je suradnja s vladom bila korektna (imenovanje novog načelnika stožera Oružanih snaga, zatim novog-starog šefa SOA-e, imenovanja nekih veleposlanika i podrške Vladi u njezinoj odličnoj borbi protiv pandemije). Što se tiče nekih novih izjava predsjednika države, smatram da pijetet prema svakom poginulom branitelju mora biti iznad svega, a ovo nije najbolje vrijeme za ideološke rasprave, koje ionako štete i raslojavaju hrvatsko društvo. Mislim da to imam pravo kazati jer sam uvijek o tome jasno govorio i pisao.
Bili ste savjetnik bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Što biste joj savjetovali da je ona šefica države?
U ovom trenutku, kada je aktualan jedan od najvažnijih izazova nakon Domovinskog rata, pandemija koronavirusa, savjetovao bih joj da čvrsto surađuje s Vladom. A mogu reći da je bivša predsjednica prepoznala promjene u svijetu te je uspostavila dobre odnose s Kinom, Rusijom, Indijom, Njemačkom, predsjednikom Trumpom i brojnim drugim državnicima.
Poznato je da ste se vratili u HDZ nakon 20 godina. Novi list napisao je da biste vi trebali biti na čelu Savjetodavnog vijeća za vanjske poslove pri Vladi. Možete li nam opisati ulogu tog vijeća ili savjeta?
Mogu samo kazati da sam se stavio na raspolaganje premijeru Plenkoviću i ništa više od toga. Želim pomoći više oko ovih strateških pitanja, a ne operativnih ili dnevnih, jer Ministarstvo suvereno i odlično vodi ministar Grlić Radman.
Po čemu mislite da se razlikuje vanjska politika vaše stranke i SDP-a? Sa strane se stječe dojam da je politika slična, a razlike su prije svega kadrovske.
Oko načelnih strateških opredjeljenja – EU, NATO, rješavanje odnosa sa susjednima, Hrvati u BiH, uloge SAD-a – u Hrvatskoj postoji više-manje konsenzus. Ali postoji i bitna razlika. U HDZ-u je trenutačno snažna, kompetentna skupina političara, predvođena predsjednikom HDZ-a Plenkovićem, u kojoj su i ministri Grlić Radman i Božinović te predsjednik Sabora Jandroković. To su sve političari sa sjajnom međunarodnom reputacijom na polju vanjske politike i sigurnosti. Upravo je to i najveća razlikovna specifičnost naspram političkih oponenta iz SDP-a. Hrvatska danas vodi snažnu, aktivnu, domoljubnu i odlučnu vanjsku politiku te ima snažan utjecaj unutar EU, posebno premijer Plenković. Ona je posebno snažna unutar Europske pučke stranke.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
