Zelić: neprihvatljivo da država od nafte i plina dobije samo 40 posto

Akademik Mirko Zelić i predsjednik Hrvatske udruge naftnih inženjera i geologa (Hunig) istaknuo je za narod.hr važnost koncesijskih ugovora između države i kompanija nakon izvršenih istraživanja u podmorju Jadrana te smatra neprihvatljivim da država od proizvodnje nafte i plina dobije samo 40 posto, a ne 70-85 posto.

Napomenuo je da su nalazišta u Jadranu moguća, ali nisu dokazana te dok se ne obavi još istraživanja, teško je govoriti o količinama ili dokazanim pridobivim rezervama nafte i plina. Ocijenio je da su iz Ministarstva gospodarstva “sve uzeli zdravo za gotovo” te da je nužno imati ljude iz struke koji mogu pridonijeti svojim iskustvom i znanjem.

Preuranjeno za ocjenu nalazišta

„Sve je preuranjeno zato što mi kad govorimo o nekim potencijalnim rezervama – to ne znači da išta postoji dok se dalje u istraživanjima ne utvrdi“, istaknuo je Zelić za narod.hr te dodao „ljudi okolo, pa i iz Ministarstva gospodarstva uzimaju odmah zdravo za gotovo“.

Istaknuo je da treba razlikovati te dokazane, utvrđene rezerve i ove moguće, potencijalne rezerve koje mogu pokazati, ali i razočarati.

Što se tiče pristupa data room-u, svaku zainteresiranu kompaniju će to koštati 5.000 eura i prema Zeliću istraživanja toga tipa ovise od države do države, ali je najbitnije, ako se kompanije jave za istraživanje, dogovoriti koncesijski ugovor.

„Ako se to ne zna kako učiniti, država može puno izgubiti, ali isto tako može puno zaraditi“, istaknuo je Zelić te dodao „da mu je čudno i ne zna je li to greška bila u medijima, ali je pročitao da će od proizvodnje nafte i plina država dobiti 40 posto“.

„To je neprihvatljivo, recimo u Siriji mi smo imali dogovor 50:50 dok nismo povratili ono što smo uložili“, ocijenio je Zelić.

„U početku se to dijeli 50:50, ali kad se kompaniji vrate sva uložena sredstva u nafti i plinu, onda taj odnos drastično raste u korist države“, objasnio je Zelić.

„Kad smo vratili to što smo uložili, onda država dobiva 70 posto, a mi kao kompanija dobivali smo 30 posto – to se danas još smatra vrlo dobro jer sada u novim aranžmanima, recimo u Libiji, Japanci ili Kinezi kad dođu, sretni su da dobiju 15 posto, a 85 posto država“, rekao je Zelić za narod.hr.

Objasnio je da naftne kompanije imaju jako sposobne svoje ljude koji znaju ugovore sklapati u svom interesu, a ako s naše strane nema stručnjaka onda se tu može jako pogriješiti – treba voditi brigu da država zaradi i dobije i na porezima, bonusima, a pogotovo od proizvodnje nafte i plina.

“Hrvatska udruga naftnih inžinjera i geologa ima stručnjaka koji mogli biti na usluzi i pomoći, ali nitko ih iz ministarstva ne traži”, rekao je Zelić.

Na upite jesu li zastupljeni naši stručnjaci pri odlukama oko sklapanja ugovora ustvrdio je da ne zna, jer, ponovio je, Hrvatsku udrugu naftnih inžinjera i geologa nitko nije kontaktirao.

„Mi kao Hrvatska udruga naftnih inžinjera i geologa imamo dosta stručnjaka koji su sada u mirovini, koji znaju taj posao i mogli su biti na usluzi i pomoći“, istaknuo je te dodao kako su na to upozoravali već nekoliko puta.

“Sad su raspisali natječaj za kadrovsko popunjavanje Agencije za ugljikovodike i nadam se da će se stručnjaci javiti i da će se ta agencija malo drukčije voditi“, istaknuo je Zelić.

„Treba voditi brigu ne samo o istraživanjima, nego recimo ako vam otkriju ležište i dok krene proizvodnja, morate strahovito paziti na režim iskorištavanja ležišta – tu stručnjaci moraju biti“, zaključio je Zelić te dodao „mora se paziti na kvalitetu opremanja bušotina i proizvodne opreme, ako to nije kvalitetno, ako je ljudski faktor loš, onda se može dogoditi što i Deepwater Horizonu u Meksičkom zaljevu, a ne trebam vam govoriti kakva bi katastrofa bila za Jadran da se takvo nešto dogodi“.

„To mora biti stroga kontrola vrhunske kvalitete i sustava koji mora zadovoljiti po najstrožim kriterijima, a to samo stručnjaci koji su to prošli u svom radnom vijeku, u zemlji i inozemstvu mogu kontrolirati i mogu ravnopravno s kompanijama razgovarati“, rekao je te dodao „a kad vam predstavnici kompanija nasuprot vide da imaju ljude koji se razumiju u posao, onda se i oni drugačije ponašaju“.

Potrebna su daljnja istraživanja

Zelić je objasnio presjek perspektivnih područja Hrvatske u koja su ubrojeni Panonski bazen, konvencionalna ležišta i Panonski bazen, nekonvencionalna ležišta, te Dinaridi, Srednji i Južni Jadran – koji su sad mogući potencijali, ali oni nisu dokazani – to sve još smatra upitnim.

„Cijeli Jadran je premrežen s 2D seizmikom i s jednom 3D seizmikom, međutim, sve su to još samo naznake da bi moglo biti potencijalne akumulacije ugljikovodika u određenim prostornim geološkim formacijama“, istaknuo je Zelić te dodao „da bi se to utvrdilo i dokazalo moraju ići daljnja istraživanja.“

Akademik Zelić ukazao je na važnost data room-a, gdje za 5.000 eura može ući svaka zainteresirana kompanija i proučavati seizmološke podatke. Ustvrdio je da ćemo tek vidjeti s kim će Agencija za ugljikovodike sklopiti daljnje ugovore o istraživanju tj. koncesijske ugovore.

„Onda svaka ta kompanija koja dobije koncesiju ili blokove mora ići s tim da se nastavi istraživanje s trodimenzionalnom seizmikom jer na temelju nje dobivaju se daleko bolji i pregledniji podaci – naročito ukazuje gdje je optimalno početi bušiti“, ocijenio je Zelić.

„To je taj pristup – obvezna 3D seizmika i obaveza bušenja određenog broja bušotina i tek nakon toga može se kazati o nekakvom komercijalnom otkriću ako se to pokaže“, objasnio je.

Kako do proračuna zaliha

„Da bi se vidjelo kakve bi zalihe mogle biti u nalazištima mora se nastaviti bušenje da se okonturi ležište, jer kad se ono okonturi i kad se vidi volumen ležišta – kad se vidi iz bušenja pomoću jezgara, kad se vidi propusnost ležišta, koja je šupljikavost ležišta – onda se može govoriti o volumenu pora, tj. šupljina koje ispunjava nafta i plin“, objasnio je Zelić te dodao „tad se može po recimo volumetričkoj metodi proračunati približno kolike su rezerve koje bi mogle biti onda pridobive.“

„U praksi su pridobive, ako postignemo 30-40 posto, to je jako dobro za naftu, oko 60 posto recimo za plin – a sve skupa hoće li biti ovo sve što se najavljuje, mi naftaši smo malo oprezni, optimistički postoje naznake, međutim, mi smo često bili i svjedoci razočarenja“, ocijenio je Zelić te dodao „dok se ne obavi ovaj drugi i treći korak istraživanja, teško je govoriti o količinama ili dokazanim pridobivim rezervama nafte i plina“.

Nalazak 184 milijuna tona nafte – Hrvatske potrebe

Objasnio je da točne brojke o pridobivim rezervama ne možemo još znati ali postoje proračuni na temelju kojih se opet metodologijom proračunavaju moguće potencijalne rezerve.

„Obzirom na određene strukture koje su poznate, postoji mogućnost da one akumuliraju ugljikovodike, ali to ne znači da i akumuliraju“, istaknuo je te dodao „na temelju tih proračuna naši geolozi su izračunali da su potencijalne rezerve ukupno na području Hrvatske – Panonije, Dinarida i Jadrana, iznose negdje 747 milijuna tona ekvivalenta nafte – 1200 kubika prirodnog plina je 1 ekvivalent 1 toni nafte“.

„Nafte se iscrpi 40 posto, plina 20 posto u ovom slučaju, jer se radi, naglašavam, o nekonvencionalnim ležištima nositelja plina“, objasnio je Zelić te dodao „da je isrcpak osjetno manji nego u konvencionalnim“.

Zelić je pojasnio da je u konvencionalnim ležištima iscrpak oko 60 posto u prosjeku, dok u nekonvencionalnim, a to su slabopropusni pješčenjaci, iscrpak plina je 15 do 20 posto zahvata, ukoliko se novom tehnologijom još ne poveća.

„Kad sve to skupa zbrojite, dobijete ukupnu količinu pridobive nafte“, ocijenio je te dodao „kad bi se otkrile ove potencijalne rezerve, moglo bi biti oko 184 milijuna tona nafte što je dosta dobro za Hrvatsku – mogli bismo podmiriti potrebe po sadašnjoj potrošnji“.

Norveški Spectrum je bez natječaja dobio istraživanje Jadrana, na upit zna li za napise u medijima da se američka tvrtka htjela žaliti na takav postupak Republike Hrvatske, Zelić je ustvrdio da je to politika i ne želi u to ulaziti.

Državi će, kažu u ministarstvu gospodarstva, po novom modelu naplate koncesija pripadati oko 53 posto prihoda od proizvodnje nafte i plina određene tvrtke, a do sada joj je pripadalo samo 24 posto, i to u okviru konsolidirane bilance. Tako je u 2013. taj državni udio u Ini iznosio samo pet posto s obzirom da je Ina poslovala s gubitkom i država je prihodovala 365 milijuna kuna, dok bi prema novom modelu prihodovala 3,8 milijardi kuna.

No, novi se obračun neće odnositi na poslovanje Ine, jer ona posluje po starim koncesijskim ugovorima (a novom uredbom se ne mijenja naknada za koncesiju, već se mijenjaju drugi parametri). To znači da će novi investitori biti na udaru novih mjera, a komparativna analiza ministarstva je pokazala kako će Hrvatska sa 53,5 posto prihoda od proizvodnje nafte i 60 posto od proizvodnje plina biti “konkurentnija od Crne Gore” (66,5 posto) po tom pitanju, a da je u odnosu na ostale konkurentne zemlje po sredini tablice kada su u pitanju državni “nameti”.

Izvor: narod.hr
Photo: fah