Boris Beck: Mahnitost je prožela društvo

Foto: narod.hr, fah; fotomontaža: narod.hr

Što jedan lud baci u more, sto pametnih ne može izvaditi – da je ta narodna izreka istinita, vidi se stalno u Hrvatskoj. Najveći ovogodišnji požar, što je nedavno izbio kod Šibenika, trajao je 28 sati. Zahvatio je 900 hektara na kojima su izgorjeli usjevi, divlja vegetacija i brojne životinje; 28 sati gasilo ga je 7 kanadera, 200 vatrogasaca, građani, policija i vojska; bila je zatvorena autocesta, evakuirano 50 stanovnika i turista, četiri su gasitelja lakše ozlijeđena; samo za gorivo, hranu i plaće svih tih ljudi neće se pljunuti manje od 5 milijuna kuna. A sve zbog gospođe s naplatne HAC-ove kućice koja je kupila kocke za potpalu roštilja i toga dana prije posla, iskoristivši jako jugo, zapalila šumu i makiju, piše Boris Becj za Večernji list u kolumni koju djelomice prenosimo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Javni medijski linč koji je gospođu dočekao, bio je potpuno promašen. Isto kao i moralistička prozivanja države što nije spriječila šesterostruko ubojstvo na Kajzerici – kao da policija i socijalna služba može hodati za svakim mahnitim. Mi smo skloni svaku šašavost proglasiti ludošću, ali nisu sve ludosti iste. Luđak može biti dobroćudan, sjediti u vrtu i razgovarati s leptirima. Ali može kružiti uokolo, kao da ga svi vrazi gone, opsesivno slijedeći cilj, uhodeći ljude, opsjednut nekom fiks-idejom, u koju je spreman uložiti nadljudski trud, snagu i vještinu. Ta se posebna vrsta ludosti zove mahnitost, i zapravo ne znamo što bismo s njom. Mahnit čovjek je uporan, snalažljiv, neumoran, dovitljiv, energičan i lukav; zna se pritajiti godinama, i taman kad ste pomislili da je odustao, njegov suludi genij bljesne punom snagom; kreativan je, izvrdava propise, izmiče zakonu.

Mahnit čovjek uopće ne mora biti lud. Ako ste ikada upoznali nekoga iznimno uspješnoga, napose u biznisu, znate o čemu govorim. Čovjek koji ustaje prije svih i liježe zadnji, koji svakog uposlenika špijunira, koji cjepidlački provjerava svaku lipu troškova, koji se noću budi da provjeri stanje burze u Šangaju i Los Angelesu – jednostavno je predodređen da zgrne bogatstvo. Takva mahnitost je cijenjena, gledam ih na televiziji kako se mudro drže u odijelima, sjede na poslovnim forumima, a njihove supruge slikaju na lifestyle portalima. Taj tip uspijeva u svemu, bili to mafija, država, biznis ili estrada. Kapitalizam je zlostavljački sustav u kojima psihopati brže, bolje i lakše zlostavljaju one normalne, i zato normalni rade za plaću kod mahnitih. Budući da je kod nas kapitalizam primitivan, i mahniti su primitivni, pa se hrvatska mahnitost svodi na betoniranje plaža, prekomjernu sječu šuma, ilegalni iskop šljunka i divlju gradnju, a drugi imaju Amazon, Facebook i Apple.

(…)

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Mahnit je bio ubojica s Kajzerice koji je likvidirao čitavu obitelj, mahnit je bio vozač koji je u punoj brzini na autocesti kod Maslenice naišao na kolonu bez kočenja, mahnit je nepoznat netko koji je u Splitu u sitne sate francuskom turistu odgrizao uho. Mahniti vode lijeve i desne ekstremiste, mahniti trguju dionicama, mahniti spremaju ratove. Možda smo i mi sami mahniti, makar ponekad i u ponečemu. Mahniti su mediji koji više nemaju naslova bez patetike i zdvajanja, bez optuživanja i prozivanja, gdje se više ništa ne može objaviti bez uskličnika. Što je to nego medijska piromanija, samo umjesto kocki, za potpalu javnog mnijenja služe urednički uvodnici i komentari kolumnista?

(…)

Mahniti su na poslu, mahniti su u slobodno vrijeme, mahniti su na odmoru. Padaju sa zidina, probadaju jedni druge noževima, gube se u planinama. Mahnito jure s paraglajdinga na speleologiju, s katamarana na trajekt, sa skutera na SUP, sa škrapinga na planinarenje, s ronjenja na dah u jacuzzi, s riblje večere na ekskurziju, s kajaka na streličarstvo, s malostonskih kamenica na kvarnerske škampe, s ecstasyja na kokain, s votke na viski. A kad se vrate doma, dočekat će ih mahniti rođaci, mahniti šefovi i mahniti političari. Zrće, ta mahnitost nad mahnitošću, postoji samo zato da prikrije da smo se svi pretvorili u Zrće.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Došli smo do toga da bi dobro staro izležavanje na plaži trebalo zaštititi kao nematerijalnu kulturnu baštinu. Treba propagirati pasivni odmor. Treba se založiti za ljenčarenje. Mahnitosti treba pružiti miroljubivi građanski otpor.

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.