Svaki dan je na televiziji reklama za uvijek mekani maslac, za one koji nemaju vremena čekati da im se maslac otopi kad ga izvade iz hladnjaka. Ima i reklama za neke pilule „za one koji nemaju vremena biti bolesni“. A vrte se i reklame za 5-minutne priče za djecu, za one koji nemaju vremena pričati s djecom. “Ljudi nemaju vremena kupovati preko tjedna pa moraju kupovati nedjeljom” – glavni je argument direktora trgovačkih centara protiv neradne nedjelje. A, evo, u epidemiji odjednom ima vremena. Možete sjediti cijeli dan u kuhinji i gledati kako se maslac topi, ako želite, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo.
(…)
Pacijent 107 očito je neka važna osoba kad ide na sastanke u inozemstvo i ima strašno puno kontakata. On oblijeće od posla do posla kao pčela oko cvijeća. On oplođuje kapital i puni financijskom slatkoćom košnicu kapitalizma. Naravno, najviše zadrži za sebe, ali med se toliko obilno prelijeva iz saća neoliberalnih trgovačkih država, da se cijedi i neproizvodnim trutovima kao što su medicinske sestre, učiteljice, vatrogasci ili službenici, a pokoja kapljica ima čak i za rodilje, nezaposlene i penzionere. Pacijent 107 ne smije stati jer bi sve stalo. On nema kada čitati priče djeci, ako djecu uopće ima, i ne može čekati da se maslac smekša na kuhinjskom pultu, i nema kada biti bolestan. Jer kapitalizam ne smije biti bolestan – sustav stalno mora raditi, indeks mora stalno rasti, visoka peć se ne smije gasiti, kad se jedna burza zatvori, druga se mora otvoriti, dućani moraju raditi danju i noću, radnim danom i nedjeljom. Jer vrijeme je novac, a vrijeme nikad ne staje, i zato novac može i mora beskonačno dotjecati.
(…)
Spas hrvatskoga gospodarstva ovisi o tome da ljudi na rubu bankrota u dan odmora kupuju stvari koje im ne trebaju, poput vječno mekanog maslaca. Lagani simptomi krize već su dugo vidljivi, ali radilo se kao da nije ništa. Pa ipak, dosegnute su granice iscrpljivanja i radnika, i obitelji, i društava, i čitavog planeta. Da, bilo je lijepo dok se dizala ekonomska plima u doba Kennedyja i Reagana, ali već je dugo oseka. “COVID-19 predstavlja novi oblik gospodarskog šoka koji se ne može otkloniti tako da slijedimo recepte iz prošlosti”, rekla je Christine Lagarde, šefica Europske središnje banke. Liberalni kapitalizam iscijedio je sposobnost ljudi za žrtvovanje, smrvio obitelji, izbrisao društvenu solidarnost, potrošio resurse Zemlje i sad ne može od njih dobiti pomoć kad mu je najpotrebnija.
Naši domaći zagovaratelji radne nedjelje, odreda neuspješni menadžeri trgovačkih centara, ne shvaćaju ono što shvaća Lagarde, da je i liberalnom kapitalizmu potreban respirator. To ne shvaća ni Ustavni sud koji je već dvaput presudio da je nezakonito zabraniti rad nedjeljom zato što to “krši poduzetničku slobodu”. I opet će tako presuditi. Pacijent br. 107 mora biti slobodan dok nas sve ne pobije.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na stranicama Večernjeg lista.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
