Borislav Ristić: Dr. Boro Nogalo – budući gradonačelnik Zagreba

Foto: Snimka zaslona

Aristotel je govorio kako je “za grad bolje da njime vlada dobar čovjek, nego dobri zakoni” – a onaj kojemu vjeruju i koga vole djeca, svakako je dobar čovjek i netko kome će vjerovati i njihovi roditelji

Ništa toliko ne pobuđuje oduševljenje kao slika poštenog čovjeka koji ustaje protiv sile i nepravde i u toj borbi ustraje. To je slika koja ljudima priraste srcu i koja ih podsjeća kako nada uvijek postoji – nada da pravda i čisto srce mogu pobijediti bahatost i nepravdu, piše Borislav Ristić za Večernji list u kolumni koju djelomice prenosimo.

Tako je nekima još uvijek živa slika ravnatelja Dječje bolnice Srebrnjak, doktora Bore Nogala, koji zbog zabrane javnog istupanja u krugu bolnice, izlazi na ulicu kako bi dao izjavu za medije. U jednom trenutku se okreće i vidi kako je za njim krenulo čitavo osoblje bolnice – pred tim prizorom na oči mu naviru suze. Potresen je rekao: “S ravnateljskom sam se foteljom oprostio, ali ovaj osjećaj, ovi ljudi… To se ne može mjeriti ni sa čim”.

Ljudi koji su uložili godine truda kako bi svojim znanjem i stručnošću bolnicu podigli s dna, odlučili su ići do kraja. Bilo je to poput scene u kojoj David objavljuje rat Golijatu. Zajedno sa svojim ravnateljom usprotivili su se onima koji su krenuli rušiti njihov višegodišnji san o nečemu boljem. “Mi smo bolnica koja je gradonačelniku uvijek bila mala i nebitna, dok nismo dobili novac i postali klinika. Tada smo mu počeli smetati.”

(…)

Već i letimičan pogled na biografiju dr. Nogala pokazuje kako je na tom putu bilo ogromnih prepreka, ali i da je iz njih uvijek izlazio kao pobjednik.

Tako je za vrijeme Domovinskog rata služio na novljanskom području, a potom je bio liječnik u opkoljenom Kiseljaku i srednjoj Bosni. Nakon rata zaposlio se u Domu zdravlja u Kozari boku, gdje pokreće akciju renoviranja i obnove zapuštenog objekta. Naročito se brine o djeci prognanika koja tu žive, i inzistira na cijepljenju romske djece sa zagrebačke periferije. Zbog svega toga postaje omiljen među kolegama, ali i među malim pacijentima i njihovim roditeljima.

Njegove kolege iz tog vremena svjedoče: “Bio je stručan pedijatar i znao je s ljudima… Ujedno je imao i sjajne menadžerske sposobnosti. Bila su to teška vremena, no s tako izvanrednim čovjekom bilo je odlično surađivati.” A onda prelazi u Dječju bolnicu Srebrnjak, koja je tada bila prepuštena nebrizi. Na zahtjev kolega kandidira se za ravnatelja i od bolnice pred gašenjem pravi uzornu dječju kliniku.

(…)

Međutim, politika je odlučila staviti interes igrača iz sjene ispred interesa djece, i u želji da smjenom Nogala preuzme kontrolu nad projektom ugrozila njegovu opstojnost. Stoga se ispostavilo kako je jedini mogući odgovor da bi se spasio projekt – onaj politički. Naime, kako je grad vlasnik bolnice, a projekt ugrožava interese moćnika povezanih s gradskom vlašću, jasno je da je jedni način da se projekt spasi – preuzimanje vlasti u Zagrebu. Tako da je moja poruka doktoru Nogalu – doktore, “Bog ne trpi one koji miruju, a predodređeni su za borbu.”

Sasvim je jasno da nitko tko je uspješan u svom poslu ne ulazi rado u politiku – ali to je pravilo koje vrijedi sve dok se politika ne počne baviti s tobom i tvojim životom. Zato je, doktore, jedini način da pomognete djeci i spasite ovaj projekt – Vaša kandidatura za gradonačelnika Zagreba.

Trenutni je gradonačelnik Milan Bandić osoba koja je direktno odgovorna za ono što se, dr. Nogalo, posljednjih mjeseci događa u Vašem životu. U Zagrebu imamo vlast koja je – i simbolički i stvarno – zaglavila u dubokom blatu. To je vlast koja je zbir onog najgoreg u hrvatskoj politici – vlast koju je jedna partija posijala, a druga se bavi njenim uzgajanjem i održavanjem.

(…)

Doktore Nogalo, godinama ste pomagali i spašavali djecu, a sad na red dolaze i odrasli. Jer, netko tko je toliko učinio za djecu, sigurno će dobiti povjerenje i njihovih roditelja, baka i djedova. Gotovo jednoglasna podrška dr. Nogalu širokih društvenih skupina, kao i čitave javnosti, oko bolnice Srebrnjak dovoljna je poruka sama za sebe.

(…)

Uostalom, dr. Nogalo je već iznio svoj program kada je rekao: “Ja sam se borio za Hrvatsku, ne za ovakve igrače kojima je njihov interes iznad interesa djece, iznad kršćanskog morala, iznad ljudskog, humanog, iznad istine i pravde. Ne želim to prihvatiti ni mirno gledati. Jedina mi je satisfakcija što je narodu sve jasno, a ovi bahati su podcijenili moć djece, moć malog čovjeka, moć istine.” Jedino što na te riječi možemo uzvratiti jest: “Doktore Nogalo, pomagao si djeci. Sada pomozi i odraslima!”

Aristotel je govorio kako je “za grad bolje da njime vlada dobar čovjek, nego dobri zakoni” – a onaj kojemu vjeruju i koga vole djeca, svakako je dobar čovjek i netko kome će vjerovati i njihovi roditelji. Jer, nije zbog Blata zapeo samo projekt doktora Nogala. U tom su “blatu” već odavno s Bandićem zapeli Zagreb i Hrvatska. Zato je, doktore Nogalo, u interesu svih u Zagrebu, ali i čitave Hrvatske – da netko konačno Bandiću da nogu.

*Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr