U ovoj borbi s koronom sve više počinjemo sličiti na vrtne patuljke. Svatko tko je nekad vidio ta zagonetna bića zdepastog stasa, sijedih brada i čudnih stožastih kapica jarkih boja, morao se pitati čemu oni služe? Navodno su došli iz Njemačke, a u literaturi ih prvi spominje čuveni liječnik i alkemičar Paracelzus. Drugi pak tvrde da potječu iz grčko-rimske mitologije i povezuju ih sa seoskim bogom plodnosti Prijapom, zaštitnikom stoke, biljaka i vrtova. I pored svoje vesele i simpatične vanjštine, njihov ukočeni pogled i zaleđeni osmijeh imaju u sebi nešto uznemirujuće. Paracelzus je govorio da su povezani s htoničkim silama i da nemaju dušu. Kako god, ti mali dobroćudni demoni igraju tu korisnu ulogu da čuvaju naše vrtove i cvjetnjake od napada drugih demona, koji ih iz nekog razloga žele uništiti. Slično tim vrtnim patuljcima, i mi sada sjedimo ukočeni pred televizorom u svojim foteljama dok vodimo presudnu bitku protiv pošasti korone, piše Borislav Ristić u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo.
(…)
Još prije mjesec dana su nam govorili da se radi o nečemu poput gripe i bila su otvorena dva pristupa epidemiji. Prvi je – nazovimo ga britanski – da pustite da se zarazi dovoljno ljudi kako bi se virus suzbio stvaranjem kolektivnog imuniteta. To je put koji su, primjerice, zagovarali Boris Johnson i Donald Trump, ali su ga napustili zbog snažnog pritiska medija i znanstvenih krugova – ispostavilo se na temelju pogrešnih i krivotvorenih podataka dobivenih od Kineza i SZO-a, o čemu možda nekom drugom prilikom. Drugi pristup je upravo kineski model, što znači stavljanje zemlje u potpunu karantenu kako bi se prekinulo širenje virusa. To je ono što su Kinezi navodno napravili u Wuhanu, a tko ne bi vjerovao Kinezima?
Kako god, takav režim je danas manje-više na snazi u svim zemljama. Postavlja se pitanje zašto smo se odlučili za kineski pristup, a odbacili britanski?
Razloge treba potražiti u računici političkog oportunizma, a ona je sljedeća. Ako odaberemo britanski pristup i zaraza ostane na razini sezonske gripe, nema političkog profita, ali ni štete. Ako pak od zaraze umre više ljudi nego od gripe, krivci će biti političari, jer nisu poduzeli ništa. Ako odaberemo kineski pristup i zatvorimo sve, a zaraza se pokaže na razini gripe, političari će moći zasluge pripisati sebi i svom pristupu. Ako pak, unatoč strogoj karanteni, korona uzme previše života, imat će izgovor da su oni sa svoje strane pokušali sve.
(…)
Dok gledamo sistematsku destrukciju svih aspekata naše svakodnevice, prirodno zaključujemo da prijetnja mora biti stvarna. Bilo bi ludo da nije tako, zar ne? Ovo dosad neviđeno zatvaranje ljudi u karantenu na planetarnoj razini čini se kao jedino pravo čudovište u ovoj priči. Ali, što je, tu je, igrokaz ćemo morati odigrati do kraja. Pritom, ipak, treba povesti računa o duši. Jer, što nam vrijedi i da spasimo cijeli svijet, ako na kraju izgubimo dušu.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na stranicama Večernjeg lista.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
