Interes Njemačke u ovom je slučaju presjeći sve moguće alternativne energetske tokove koji bi mogli ugroziti njezin monopol na distribuciju ruskog plina i projekt Sjeverni tok 2, kojim bi taj svoj monopol učvrstila.
Vjerojatno se u povijesti svake nacije može točno odrediti datum kada je spoznala životnu istinu nauka staroga lorda Palmerstona o tome da ne postoje vječni saveznici i stalni neprijatelji, već samo vječni interesi. To je datum kada za tu naciju možemo reći da je postala punoljetna. Hrvatska je nacija svoje punoljetstvo dočekala na Petrovo i Pavlovo 2017., na dan objavljivanja odluke Arbitražnog suda o razgraničenju između Hrvatske i Slovenije. Toga dana nestala je ona, činilo se, trajna sentimentalna vezanost Hrvatske za Njemačku, koja je istodobno bila i odnos naše bezuvjetne podređenosti.
Kohlova nasljednica Angela Merkel učinila nam je isto ono što je prethodno učinila svome tutoru – zabila nož u leđa. Svi smo vidjeli ono nervozno priopćenje njemačkoga veleposlanstva nekoliko sati prije donošenja odluke Arbitražnog suda, u kojem se, unatoč našem izlasku iz arbitraže, zahtijeva da besprizivno prihvatimo odluku toga suda. Tim priopćenjem Njemačka se otvoreno svrstala uz Sloveniju i potpuno ignorirala poziciju Hrvatske. Nastavak ljubavne veze s Njemačkom, sada je jasno, mogli bismo platiti teritorijalnim ustupcima Sloveniji. Iz izjava toga tabora moglo se još čuti da je naše bezuvjetno pokoravanje potrebno kako bi se uspostavio model rješavanja teritorijalnih sporova među ostalim državama bivše Jugoslavije.
Odluka Arbitražnog suda u Haagu upravo je jedan takav soft power instrument pritiska putem kojeg europski hegemon ostvaruje svoje geopolitičke interese. Interes Njemačke u ovom je slučaju presjeći sve moguće alternativne energetske tokove koji bi mogli ugroziti njezin monopol na distribuciju ruskog plina i projekt Sjeverni tok 2, kojim bi taj svoj monopol učvrstila.
Princip suverenosti država na taj se način zamjenjuje arbitrarnim pravom nadnacionalnih sudova i institucija. Tako ispadamo samo pokusni kunići u geopolitičkim igrama globalističkih elita. Nijemci su nas prvo uveli u Europsku uniju da bismo potom postali nebitni, tek sitna moneta za potkusurivanje u nastavku njihova Drang nach Osten. To je čisto trgovačka logika – zadužili smo vas, sada šutite i gutajte!
Značaj ove igre s arbitražom, stoga, nadmašuje nacionalne okvire. No, u tome se krije i slamka spasa jer je to alarmiralo i druge globalne igrače. Otuda podrška SAD-a i Velike Britanije, koje su na arbitražnu odluku reagirale stavom da rješenje teritorijalnih sporova treba biti stvar bilateralnog dogovora, što je i naš stav. Za nadati se je da će njemačko silovanje pravne procedure da prihvatimo odluku Arbitražnog suda proizvesti kontraefekt i još jače nas senzibilizirati za značaj zaštite nacionalnih interesa i interesno povezivanje s angloameričkim saveznicima i Višegradskom skupinom.
Cijeli članak možete pročitati ovdje
